Mlada nogometašica u SAD-u

Riječanka Dunja Štokan nogometom zaludila Amerikance: Sada mogu ostvariti svoje snove

Postoji mogućnost završetka studija u tri i pol godine što mi je i želja jer se želim okušati u američkoj profesionalnoj ligi za koju već sad postoje ponude – kaže Štokan 



RIJEKA - Uz brojne nogometaše koji igraju u raznim svjetskim ligama, grad na Rječini odnedavno se može pohvaliti nogometašicom koju je put do afirmacije odveo »preko bare«. Riječ je o 19-godišnjoj Dunji Štokan, bivšoj igračici »Rijeka Jack Pota«, koja od prošloga ljeta zapaženo igra i studira na »Rocky Mountain Collegeu« u američkoj saveznoj državi Montana. 


  – Riječ je o privatnom sveučilištu koje pohađa oko tri tisuće studenata na kojem uz nogomet studiram nešto što odgovara kineziologiji – kaže Dunja Štokan, koja je božićno-novogodišnje blagdane provela u Rijeci. – Iako je, za američke pojmove, riječ o malom sveučilištu, zastupljeni su brojni sportovi, od muškog i ženskog nogometa, američkog nogometa, košarke, odbojke, plivanja, atletike, skijanja, a uvjeti kojima raspolažemo doista su na najvišoj razini – objašnjava 19-godišnja Riječanka čiju je ljubav s nogometom najlakše opisati frazom – na prvi pogled. 



Mladu Riječanku impresionirao je interes koji vlada za ženskim nogometom, čak i na sveučilišnoj razini.   – Svaka utakmica je svojevrsni show. Ljudi nas masovno dolaze gledati, maskiraju se, navijaju, roštilja se… Da ne govorim o medijskoj praćenosti na televiziji, u novinama ili na radiju. Amerika je vrh ženskog nogometa, dok su u Europi samo Njemačka, Engleska i skandinavske zemlje na razini – kaže Dunja nabrajajući sportske sadržaje kojima raspolaže sveučilište u Montani.   – Imamo dva nogometna terena od kojih je jedan s podnim grijanjem, dvije teretane, košarkašku dvoranu, bazen, teren za američki nogomet odnosno baš sve što ti može zatrebati. 




  – Trenirala sam rukomet sve dok jednom na povratku s treninga nisam vidjela cure kako igraju nogomet. I to je bilo to. Od 14. godine sam trenirala u »Rijeka Jack Potu« u kojem sam provela mnoge lijepe trenutke, tri godine za redom igrala finale Kupa i bila druga u prvenstvu te uz to prošla sve reprezentativne selekcije osim seniorske čijem se pozivu nadam – govori Dunja nogometni uzori koje su Megan Rapinoe i Marta te nekad najbolji nogometaš svijeta Ronaldinho. 


 Uvjeti za poželjeti


Nešto više od četiri i pol mjeseca, koliko je provela u SAD-u, mladoj su Riječanki bila dovoljna za usporedbu nogometa koji je igrala u Hrvatskoj i onoga što se igra u zemlji svjetskih viceprvakinja i aktualnih olimpijskih pobjednica. 



  Iako je u više navrata istaknula da se ženski nogomet u Hrvatskoj ne može uspoređivati s onim u SAD-u, Dunja smatra da ima puno prostora za napredak da bi se približio ponajboljim državama svijeta. 


  – Hrvatski nogomet ima puno prostora za napredak, ali se moraju poklopiti mnogi faktori, od medija i sponzora koji ih trebaju popratiti, do ljudi koji će se posvetiti napretku ženskog nogometa – kaže Dunja koja smatra da u »Rijeka Jack Potu« ima puno igračica koje bi mogle imati uspješnu karijeru. 


  – U »Rijeka Jack Potu« sigurno ima tri-četiri cure koje su vrhunski talenti, ali problem je što ženski nogometu Hrvatskoj još nije prihvaćen, pa uz nadarenost treba imati veliku podršku roditelja, obitelji… Najveći su problem predrasude prema ženskom nogometu zbog kojih se kod nas nogomet sporo razvija i dok mi napravimo jedan korak prema nekom poboljšanju u SAD-u će ih napraviti još deset.



  – U američkoj profesionalnoj ligi igraju ponajbolje igračice iz najboljih reprezentacija na svijetu i mislim da je nemoguće uspoređivati bilo koji hrvatski klub s njima. Čak i sveučilište za koje sad igram s nekoliko bi golova razlike, uz dužno poštovanje, pobijedilo »Osijek«, koji je daleko najjača ekipa u Hrvatskoj. Najveća zasluga toga su uvjeti koji su kao u profesionalnom klubu, nama je na sveučilištu omogućeno sve da možemo razmišljati o bavljenju sportom i studiju. Ako tome dodam da smo na neke gostujuće utakmice putovali avionom i to dan prije utakmice, onda mislim da je jasno na kojoj je razini ženski nogomet u američkoj sveučilišnoj ligi – objašnjava Dunja ističući da je glavni motiv za odlazak u SAD bila činjenica što je osjetila da u Hrvatskoj više ne može igrački napredovati. 


 Najjača liga na svijetu


– Još u drugom razredu srednje škole razmišljala sam da bih mogla otići igrati u SAD, a san svake cure koja trenira nogomet je okušati se u najjačoj ligi na svijetu i otići negdje gdje možeš razviti svoj potencijal. Osjetila sam da ovdje više nemam uvjete za napredak u toj mjeri u kojoj je to moguće u SAD-u i preko jednog obiteljskog prijatelja smo došli do »Rocky Mountain Collegea« koji mi je ponudio dosta veliku stipendiju na koju sam pristala. Prilagodba je prošla dobro, igram kao i u Rijeci na poziciji srednjeg veznog i sama osjećam da sam jako puno napredovala – objašnjava darovita riječka nogometašica koja je sa svojim sveučilištem krajem 2012. godine osvojila prvo mjesto u konferencijskom natjecanju i na proljeće joj predstoji doigravanje. 


  Iako je uoči odlaska u SAD uspješno odradila probu u bundesligašu »Bayernu« i bila u prilici pokušati izboriti za mjesto u momčadi, glavni motiv odlaska »preko bare« bila je činjenica da je na sveučilištu lakše uskladiti sport i učenje. 


  – Na »Rocky Mountain Collegeu« postoji mogućnost završetka studija u tri i pol godine, što mi je i želja jer se želim okušati u njihovoj profesionalnoj ligi. Nakon nekoliko utakmica dobila sam ponudu kluba »Santa Clarita« iz Kalifornije koji želi da već u svibnju dođem igrati za njih profesionalnu ligu. Nekako sam sklonija razmišljanju da je fakultet primaran pa ćemo vidjeti što nosi budućnost. U svakom slučaju, ovih prvih nekoliko mjeseci mi je bilo dovoljno da se uvjerim da u Americi mogu ostvariti svoje snove – zaključila je Dunja Štokan.