Hrvatska je izgubila prvu meč loptu za mundijal u Rusiji 2018. godine. Izgubila je na Islandu, a do kraja joj predstoje gostovanja kod Turske i Ukrajine. Hod po mukama, a trebalo je sve biti tako jednostavno. U Reykjaviku smo izgledali jadno. Ne stoji ona da danas svi igraju nogomet, Hrvatska je igrala neki drugi sport. Veteranski nogomet. Islanđani su na kraju naplatili svoju sjajnu taktiku, pogodili su Hrvate u bradu kada nije bilo vremena da se vrate u igru. Zapravo naši nisu bili nikada u utakmici. Odigrali su jednu od najgorih utakmica u kvalifikacijama. Odnosno posljednjih godina. Pitanje je vodi li izbornik Čačić igrače ili igrači vode Čačića… Shvatio je malo toga, ili ništa…

Trener Juventusa Allegri našao je Nikoli Kaliniću mjesto u prvoj postavi Hrvatske tako što je od Mandžukića napravio lijevo krilo. Naš izbornik Ante Čačić je, međutim, u tom preslagivanju momčadi u igri prema naprijed zaboravio na dvostrukog strijelca protiv Islanda u Zagrebu, Brozovića. Uveo ga je u igru tek nakon više od pola sata i izvukao pogrešnog igrača – Nikolu Kalinića. Jer su Brozović i Perišić (na lijevoj strani) počeli slati upotrebljive lopte u kazneni prostor Islanđana. Višak je u tom razdoblju na terenu bio – Kovačić. Odsutan u prvom poluvremenu, ali razdoblje je to u kojem Hrvatske nije bilo na travnjaku. Ni glave (ideje), ni mišića (trke), niti srca (agresije), uzalud je Modrić pokušavao povezati konce momčadi koja je imala dosta problema. Naglasak je, naravno, na momčad. Ono što su bili Islanđani. Izbornik Heimir Hallgrimsson nadigrao je desetak godina starijeg i iskusnijeg Čačića.

Radna i disciplinirana momčad Islanđana zauzdala je individualnu kvalitetu hrvatskih rerezentativaca. Do odmora, osim Kovačića, raspisana je »tjeralica« za Mandžukićem i Perišićem. Previše toga nije štimalo da bi blo slučajno… Bez okomitosti i agresivne igre teško je parirati ekipi kao što su Islanđani.

Danas bi se na Poljudu trebala svečano obilježiti »godišnjica svastike« (druga). Naše europske sramote u susretu s Italijom (1:1), dok je za kormilom Hrvatske još bio Niko Kovač. Bila je to utakmica bez publike u kojoj je Mandžukić svladao Buffona (sada u istoj svlačionici imaju kraljevska mjesta), koja je ušla u povijest po kukastom križu. Nakon dvije godine autori tog umjetničkog djela još uvijek su nepoznati. Toliko o prijetnjama »svih političara« da će »teroristi« platiti zbog te hrvatske sramote…

U najavi »jubileja svastike« još jednom su se istaknuli primitivci koji su uvjereni da se primjena Zakona o sportu može ostvariti šakama. Najprije je Zdravko Mamić odletio u more na Braču nakon što ga je junački s leđa udario jedan od njegovih »južnohrvatskih mrzitelja«. Sada je on junak! Ali bio je to samo uvod u festival divljaštva (neki kažu Torcide?), u kojem su primitivci napali ikonu hrvatskog sporta, državnu tajnicu za sport RH Janicu Kostelić. Nije stigla do Bola. Policija ju je morala štititi od čopora vulgarnih vukova. Dvanaestak privedenh mladića herojski je napalo jednu ženu! Bravo! Zakon o sportu? Pa ona je natjerala Davora Šukera, odnosno Hrvatski nogometni savez na promjene statuta po Zakonu o sportu. »Tužna sam što se ne mogu slobodno kretati domovinom…«, rekla je Janica.

Svi su osudili napad na Janicu, sve institucije. Pa je tako Vlada RH odaslala poruku: »sport mora biti primjer tolerancije i međusobng uvažavanja«. Od svastike do Janice, jasno je da su za sve krive državne institucije. Sada su se svi – uzbudili. Zgražaju se nad činjenicom da se dovodi u kontekst s Hajdukom…(?). Kako bi bilo lijepo da je riječ o navijačima, recimo, Crvene zvezde ili Partizana.

»Nogomet se, nažalost, nije pozicioirao kao dobra i poštena djelatnost unutar našeg društva da bi ga politika mogla prigrliti, opravdati bavljenjem nogometom…«, rekao je, između ostalog, u razgovoru za HTV bivši kapetan vatrenih, nekada umjetnik u kopačkama, a sada drugi čovjek FIFE, Zvonimir Boban. Ne opravdava to političare jer često iz osobnih interesa utrčavaju na nogometni teren. Prijetnjama ili obećanjima, svejedno. Napad na Zdravka Mamića i Janicu Kostelić nisu nogometni problemi, niti »nindžina« jurnjava za sucem na Poljudu, već mnogo veća sramota i to se mora naći na meniju Vlade. Prestanimo glumiti slijepce.

Janica je razapeta na »poljudskom kukastom križu«!