Damir Mišković i Matjaž Kek našli su se na novoj prekretnici. Jedan put vodi prema onome što nalaže zdravi razum, prodaji igrača po najvišim tržišnim cijenama i ulaganju u klupsku budućnost. Drugi vodi prema pokušaju zadržavanja momčadi i pokušaju novoga iskoraka. Trećega puta jednostavno nema
RIJEKA U riječkim redovima u Kranjskoj Gori naizgled vlada idilično raspoloženje. Moises i Maleš se oporavljaju, tri pojačanja su stigla na početak priprema (Roshi, Bezjak, Kvržić), a većina igrača iz prošlosezonskog kadra svakodnevno odrađuje treninge u sklopu priprema za novu sezonu. Najveći »kamenčić u cipeli« predstavlja neizvjesna situacija oko Ivana Tomečaka.
Odgovorni klupski ljudi pokušavaju produžiti ugovor i u tom smislu napravljen je određeni napredak u pregovorima, ali ništa još nije potpisano. Uostalom, ne treba se zavaravati, ni novi ugovor nije jamstvo da će Tomečak ostati na Kantridi. Zapravo, novi ugovor bez fiksne klauzule (milijun eura), mogao bi ubrzati prodaju reprezentativnog braniča i čini se da su se svi u riječkim redovima, iako priželjkuju suprotno, na neki način već pomirili s Tomečakovim odlaskom. Trener Matjaž Kek vjerojatno bi odmah potpisao da ostane bez Tomečaka, ali pod uvjetom da to bude jedini gubitak nekog važnog igrača ovoga ljeta. Iako, mu to u ovom trenutku nitko ne može garantirati.
Impresivne brojke
Nogometaši »Rijeke« odigrali su do sada tri pripremne utakmice računa li se ona humanitarna protiv All star ekipe. Ostvarene su tri pobjede uz gol-razliku 20:1 što su brojke koje zaslužuju respekt bez obzira na snagu protivnika. Imponira u prvom redu silina kojom Riječani »melju« svoje suparnike neovisno o tome što su uočljivi neki trenuci slabosti u igri. Ako se izuzme engima zvana Ivan Tomečak najveći Kekov problem u oblikovanju igre za novu sezonu predstavlja zdrastveno stanje Moisesa. Brazilski veznjak, koji je nakon duge stanke i dvije operacije koljena još uvijek osuđen na dozirane nastupe i treninge, postao je ključna figura u momčadi. Ove dvije utakmice pokazale su da »Rijekina« vezna linija jednostavno nije ista sa ili bez Moisesa. Iako Kek na papiru ima dosta kvalitetnih veznjaka niti jedan ne može nadomjestiti Brazilca. Možda bi to mogao Mate Maleš, no i on je u osjetljivoj fazi povratka na travnjak nakon duge stanke. Potpuno jasno je da će Kek morati Moisesu birati utakmice i da će ga morati sačuvati za one najvažnije europske i domaće susrete. Drugi igrači morat će podnijeti teret ostalih utakmica, a u tom smislu Keku će itekako dobro doći igrački roster proširen povratnikom Kvržićem, te dovođenjem Roshija i Bezjaka.
Trinaest dana prije prve službene utakmice u novoj sezoni trenera »Rijeka« više od Moisesova zdrastvena stanje i neizvjesne situacije oko Tomečaka može zabrinuti činjenica da menadžeri i skauti inozemnih klubova slikovito rečeno »iskaču iz grmlja« u Kranjskoj Gori.
Obrana i Balaj
U većini europskih liga tek početkom srpnja počinju aktivnosti na tržištu nogometašima, a niz igrača »Rijeke« na meti je klubova iz tkz. liga petice. Tomečak, Leovac, Lešković, Mitrović, Samardžić, Balaj… igrači su za koje na Kantridi uskoro mogu očekivati konkretne ponude. Riječ je o kompletnoj zadnjoj crti obrane i najboljem strijelcu. Jasno je da bi masovniji odlazak igrača bio snažan udarac u klupske ambicije neovisno o dolascima. Cijelo proljeće trebalo je proteći prije nego što se momčad oporavila od Kramarićeva, Jajalova i Kvržićeva odlaska, odnosno Moisesove ozljede. Slovenski stručnjak je nakon nekoliko mučnih mjeseci ponovo složio pobjednički mozaik, »Rijeka« sa zdravim Brazilcem djeluje strahovito moćno baš kao i prošlo ljeto kada je silovito krenula u novu sezonu. Kek je pokazao da je vrsni trener, ali nije – čudotvorac. Trebalo je vremena kojega trener »Rijeke« neće imati ostane li naprasno bez trojice, četvorice bitnih karika u momčadi neposredno uoči ili nakon prvih kola nove sezone.
Nigerijski napadač Theophillus Solomon, koji je prošle sezone proveo na posudbi u »Zadru« seli južno, prema novom drugoligašu – »Šibeniku«. Njemu će se na Šubićevcu pridružiti još jedan Nigerijac, vratar David Nwolokor, koji je prošle polusezone branio za drugu ekipu »Rijeke« u Trećoj HNL – zapad.
Tržišna logika
Damir Mišković prošle zime nije mogao niti smio odbiti ponuditi »Leicester Citya« za Andreja Kramarića. Teško je bilo očekivati da će postupiti drugačije u eri velikih ulaganja u infrastrukturu (samo objekt na Rujevici stajat će između 15 i 20 milijuna eura) i kada izostaje osjetnija pomoć riječkog gospodarstva, pa i onih kojima je to obveza činiti sukladno potpisanim ugovorima (grad Rijeka) o sufinanciranju kluba (omladinski pogon). Osim toga prodaja igrača jedini je provjereni izvor financiranja kluba u trenucima kada prihodi od ulaznica ili prodaje suvenira čine tek manji dio kolača unatoč za hrvatske prilike visokim cijenama. Ljudi nemaju novaca, a bez novaca nema vrhunskog nogometa…
Damir Mišković i Matjaž Kek našli su se na novoj prekretnici. Jedan put vodi prema onome što nalaže zdravi razum, prodaji igrača po najvišim tržišnim cijenama i ulaganju u klupsku budućnost. Drugi put vodi prema pokušaju zadržavanja aktualne momčadi za velike domete na okupu i pokušaju novoga rezultatskog iskoraka kako u Europi, tako i domaćem prvenstvu.
Trećega puta jednostavno nema.
