RIJEKA Srijeda, 15 sati i 40 minuta. Na ulazu u trening kamp riječkoga prvoligaša okupila se poveća skupina dječaka između 11 i 12 godina starosti.

Riječ je o mlađim pionirima »Rijeke«, generaciji nogometaša rođenih 2004. i 2005. godine. Djecu su do ulaza dopratili roditelji, a onda nešto prije 16 sati treneri Vanja Gregorović, Marijan Jantoljak i Kristijan Čaval otpratili u montažne svlačionice pokraj nekadašnjeg igrališta »Lučkoga radnika«. One fiksne, koje će ubuduće biti namijenjene isključivo klincima »Rijeke«, u završnoj su fazi izgradnje. Riječ je o prostoru ispod istočne tribine, nadomak velike trening plohe s umjetnom travom koja je namijenjena isključivo omladinskom pogonu riječkoga prvoligaša koji je tijekom prošloga tjedna u potpunosti preselio sve svoje pogone s Kantride na Rujevicu. Budući da igraju na Podmurvicama, na igralištu »Robert Komen«, kadeti, juniori i stariji pioniri povremeno koriste i to igralište, no najveći dio vremena ipak provode u novom klupskom domu na Rujevici.

– Pretprošle nedjelje smo imali zadnju aktivnost pionira na Kantridi i izvršili smo potpuno preseljenje na Rujevicu. Dakle, sada sve uzrasne kategorije treniraju na Rujevici – rekao je Vanja Gregorović, trener mlađih pionira »Rijeke« i voditelj uzrasta do 13 godina, prije nego što je nešto poslije 16 sati poveo svoje igrače na trening na novo igralište s umjetnom travom. Riječ je zapravo o igralištu s tri trening plohe, prostoru na kojem mogu istovremeno trenirati tri momčadi, a da pritom nitko nikome ne smeta.

– Naravno da smo zadovoljni uvjetima koje smo dobili jer sada na raspolaganu imamo novi objekt, novu travu, djeca su samim tim motiviranija za rad. Najveća prednost u odnosu na Kantridu je nova umjetna trava, osim toga, puno je više prostora za trening pa je i lakše organizirati treninge – objašnjava Gregorović.

Nema roditelja

Posebna priča su roditelji. Na Kantridi su se nerijetko znali prilijepiti uz ogradu i savjetovati svoje klince kako treba primiti ili dodati loptu. Bilo je nerijetko i nekih nemilih scena, psovki, svađa, pa i fizičkih nasrtaja na trenera, suca ili drugoga roditelja. Sada je taj kontakt smanjen na najmanju moguću mjeru, oni najuporniji roditelji mogu promatrati trening s pristojne udaljenosti, uzvisine sjeverno od kampa.

– Pokušavamo educirati roditelje, odmaknuti ih od igrališta – nastavlja Gregorović. – To je preseljenjem na Rujevicu, u odnosu na Kantridu, moguće ostvariti. Gledat ćemo i ubuduće da kroz komunikaciju s roditeljima smanjimo njihovu nazočnost na treninzima kako bi se na taj način smanjio pritisak na djecu.

A što kažu klinci? Branič i veznjak Deni Manestar s Gornje Vežice kaže da mu je baš sve super, ali ne samo njemu, već i njegovim roditeljima.

– I njima je lakše voziti zaobilaznicom s Vežice do Rujevice nego do Kantride. Meni je na Rujevici ljepše nego na Kantridi! Sve je novo, lijepo, od golova pa do travnjaka – rekao je Deni s kojim se slaže suigrač iz obrane Luke Sesvećan s Krnjeva.

– Ne, ne idem još pješice na treninge. Vozi me tata. Sve je odlično, trava i golovi. Lijepo je! – kaže Luka.

Mihael Šušnjar, veznjak koji je prije bio branič, dolazi s Turnića i njega nitko ne mora voziti na trening.

– Idem pješice na trening zajedno s prijateljima – govorio je Mihael. – I meni je baš sve na Rujevici super. Ima puno više terena nego na Kantridi. I trava je bolja.

Svjetski uvjeti

O tome kakva je trava najviše može reći jedan od vratara mlađih pionira »Rijeke«, Antonio Frigan.

– Trava je super, puno bolja nego na Kantridi – kaže dečko s Gornjeg Zameta, njemu je također kamp nedaleko kuće – u susjedstvu. Sigurno su roditelji zadovoljni što svojega mezimca mogu pustiti da pješice ode na trening, a vjerojatno kao i većina drugih roditelja nešto manje zadovoljni s činjenicom da više ne mogu pratiti trening iz neposredne blizine.

– I bolje da mama i tata ne mogu gledati trening! – kaže Antonio.

Javio se i jedan kojemu nije sve na Rujevici super. Zašto?

– Zato jer je trava glupa! – ispalio je jedan dječački glasić i izazvao smijeh suigrača. Sva sreća da ta mangupska primjedba nije doprla do ušiju klupske legende, »barbe« Marijana Jantoljaka, trenera vratara mlađih pionira i čovjeka koji je u svojoj 75. godini još uvijek aktivan. Jantoljak je prošao sve što se moglo proći u »Rijekinoj« povijesti, od rada na šljaki i betonu, preko terena s istrošenom umjetnom travom, do – Rujevice. Marijan vrlo dobro zna da nema pametne trave i da tko god prošao kroz omladinski pogon riječkoga prvoligaša mora cijeniti privilegij da može svakodnevno trenirati u vrhunskim uvjetima – na travi.

– Kada govorimo o uvjetima, kamp je fenomenalan, ovo što je izgrađeno na Rujevici je čudo, ne samo za klub, već i cijeli grad, za svu djecu koja će ovdje trenirati – kaže Jantoljak. – Međutim, ja sam emotivno vezan za Kantridu, ona je za mene jedna jedina. Ali, strpit ću se do izgradnje novoga stadiona. Kamp je za omladinski pogon nešto fenomenalno, treba se malo naviknuti na novi režim rada, na činjenicu da se djeca uvode u kamp isključivo pod nadzorom trenera, da roditelji ne mogu ući unutra, i to je zaista dobro. Djeca i treneri imaju mir. Bio sam po cijelom svijetu, vidio dosta trening centara i mogu reći da je ovo stvarno fenomenalno.

Povećani priljev djece

Novi uvjeti za rad vjerojatno će izazvati i pojačani interes djece za bavljenje nogometom.

– Tek smo krenuli s treninzima na Rujevici i upisima novih generacija tako da nemamo neki osobit priljev vezano uz nove uvjete za rad – kaže Gregorović.

Za iskusnog Marijana Jantoljaka tu nema dvojbi.

– Mislim da će u budućnosti biti sve manje mjesta za novu djecu, iako već sada imamo veliki broj mladih nogometaša – kaže barba Marijan.

Bura i burobran

Rujevički kompleks je, za razliku od Kantride, smješten u predjelu grada koji je puno izloženiji udarima bure. Nerijetko snažni naleti valjaju klupske rekvizite, natjeraju djecu i trenere na nešto topliju odjeću, ali to je nešto što se može smatrati normalnom stvari ako se misliš baviti nogometom.

– Bura je prisutna i na Kantridi i na Rujevici. Istina, nema zgrada kao na Podmurvicama da zaštite igralište od naleta bure, ali postoji zid ispod kojega se možemo malo sakriti – govori Vanja Gregorović.

Upravo veliki potporni zid na sjevernoj strani igrališta s umjetnom travom nešto je što treneri u mlađim uzrasnim kategorijama posebno cijene, ne zato što ima funkciju burobrana, već zato što predstavlja odličnog »suradnika« u radu.

– Naravno, zid je tu da se koristi za unaprijeđenje tehnike – dodao je trener mlađih pionira »Rijeke«.