RIJEKA Hrvatska nogometna reprezentacija doživjela je drugi poraz u tekućem kvalifikacijskom ciklusu i trima posljednjim utakmicama, minimalna pobjeda nad Kosovom (1:0) između posrtaja u Reykjaviku (Island 0:1) i Eskisehiru (Turska 0:1) važna je utoliko što »kockasti« još uvijek drže vodeću poziciju u skupini I. Pred konačni rasplet u listopadu i odlučujuće susrete s Finskom u Osijeku (6. listopada) i Ukrajinom u Kijevu (9. listopada) perspektiva je, međutim, puno lošija, negoli to sugerira položaj na ljestvici.

– Nije ugodno nakon negativnog rezultata, ali moramo vjerovati u naše igrače i našeg izbornika. Ovaj put je Turska učinila ono što je nama trebalo – postigla je pogodak, no mi smo i dalje prvi na ljestvici. Znamo da će odluka padati sve do zadnje sekunde u Ukrajini. Četiri momčadi imaju šanse, ali vjerujem da ćemo mi ići u Rusiju. Realizatorske sposobnosti imamo, nadam se da ćemo naći realizatora. Moramo biti pozitivni, hvala svima koji se tako postavljaju. Najlakše je biti negativan, a posebno ne volim kalkulacije. Sada moramo razmišljati o Finskoj i kako je pobijediti – rekao je poslije poraza od Turske predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Davor Šuker i a priori odbacio eventualne špekulacije o poljuljanoj poziciji izbornika Ante Čačića, koji se dvije godine poslije inauguracije našao u sličnoj poziciji kao njegov prethodnik Niko Kovač. Drukčije su jedino okolnosti.

Krizna razdoblja

Hrvatska je tada uoči dviju vezanih rujanskih kvalifikacijskih utakmica (Azerbajdžan, Norveška) iz Zagreba prema Bakuu i Oslu poletjela kao prvoplasirana, a u Zagreb na povratku sletjela kao trećeplasirana momčad skupine, značajno kompromitiravši izglede za izravan plasman na EURO 2016 u Francuskoj. Pritom je u objema utakmicama izgledala tako da uoči dviju izlučnih ispita nitko nije mogao tvrditi da će pobijediti Bugarsku i Maltu.

Najveću odgovornost snosio je izbornik Niko Kovač koji u ključnom razdoblju nije uspio momčad dovesti u optimalno stanje da bi na površinu isplivala nedvojbena međunarodna klasa njezinih najboljih igrača. Kovač je odmah postao bivši, u prvom redu zbog rezultata, ali i činjenice da je puno prije debakla u Bakuu i Oslu izgubio povjerenje Zdravka Mamića.

Iako je Ante Čačić u tekućem kvalifikacijskom ciklusu doživio poraz više od Kovača u istoj fazi natjecanja prije dvije godine, još uvijek ima povjerenje vrhuške HNS-a. Iako, naravno, nije zanemarivo to što od prvoga dana slovi kao »Mamićev izbornik«, Čačiću u ovom trenutku u prilog ide činjenica da je Hrvatska još uvijek prvoplasirana u skupini i u načelu ovisi o sebi samoj. Što se svega ostaloga tiče, nema neke prevelike razlike između stanja duha i tijela njegove u odnosu na momčad koju je u istom kriznom razdoblju prije dvije godine vodio Kovač.

Čačićeva Hrvatska je u tri posljednje utakmice postigla samo jedan pogodak i to iz prekida, igra većine igrača (Rakitić, Mandžukić, Perišić, Brozović, Kovačić, Badelj…) daleko je njihovih objektivnih mogućnosti, a igra momčadi počiva isključivo na individualnoj klasi Luke Modrića. Jedan dio albija za poraz u Eskisehiru sigurno leži u kardinalnim sudačkim pogreškama na štetu »kockastih«, ali evidentno je da Čačićeva momčad u kontinuitetu ne izgleda dobro.

Labilan karakter

Sredinom listopada 2013. godine Hrvatska je poražena u Glasgowu od Škotske u posljednjoj utakmici osnovnog dijela kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Brazilu, poslije koje je Igor Štimac podnio ostavku što je jednoglasno prihvaćena s obzirom na izvedbu momčadi koja je na Hampden Parku izgledala kao da više niti može, niti želi pobjeđivati. Baš kao što je izgledala Kovačeva momčad u Oslu prije dvije godine ili ona Slavena Bilića prije četiri godine u Pireju kad je poražena u Pireju od Grčke u posljednjoj utakmici osnovnog dijela kvalifikacija za EURO 2012. U sva tri navrata rezultat je bio identičan – 0:2!?

Iako je poraz Čačićeve Hrvatske u Eskisehiru bio nešto blaži (0:1), a momčad, barem u prvom poluvremenu, izgledala bolje u odnosu na one njegovih prethodnika u istoj fazi ciklusa za plasman na različita natjecanja, aktualni izbornik s pravom se našao na udaru kritika. Ako ni zbog čega drugoga, ono zbog činjenice da je njegov kolega na turskoj klupi, Mircea Lucescu, izvukao maksimum od kvalitetom puno slabije momčadi i razgolitio evidentne slabosti u igri »kockastih«.

Postoji, međutim, trenutak kada dio odgovornosti mora preuzeti i hrvatska momčad labilna karaktera koja se ciklički otima kontroli, gubi identitet i dignitet, srozava ugled hrvatskoga nogometa i troši izbornike. Nije slučajno Čačić več četvrti u nizu kojemu u istom razdoblju svake dvije godine prijeti otkaz. Neki prežive (Bilić, Čačić), neki ne (Štimac, Kovač). I tako u krug…