Rijeku u Tiraspolu bodrilo stotinjak armadaša

Navijački đir Moldavijom: Zemlja u kojoj se Armadu može kupiti za 2 kune

Hina

Natpis Armada na plavom i crvenom pakovanju ruskih cigareta Riječanima je bio posebno primamljiv



TIRASPOL » Na tribinama »Sheriffove Arene« okupilo se oko 150 navijača »Rijeke«. Njih stotinjak na tribini iza gola, te još četrdesetak na glavnoj tribini. Riječ je uglavnom o prijateljima kluba i predstavnicima sponzora koji su stigli u Tiraspol zajedno s momčadi. Značajna brojka uzme li se u obzir činjenica da nije riječ o nimalo jednostavnom putovanju.



Tribine »Sheriffova« stadiona zjapile su poluprazne. Na tribinama je bilo puno manje gledatelja od punoga kapaciteta koji iznosi 15-ak tisuća gledatelja. Slabije igre »Sheriffa« na početku nove sezone učinile su svoje, a nisu pomogle ni relativno prihvatljive cijene ulaznica. Najskuplja je bila 75, a najjeftinija 7 kuna.





U navijačkom svijetu ovaj dio Europe nije baš omiljen jer sobom nosi dosta komplikacija na putu, posebno kada je riječ o graničnim prijelazima. Pripadnici Armade su kao i uvijek preskočili sve prepreke, stigli su u Tiraspol uglavnom cestovnim prijevozom preko Kišinjeva, a manji dio navijača uspio je nabaviti jeftine karte za zrakoplov pa opet preko moldavske prijestolnice doputovao na obale Dnjestra. Grubi izračun kaže da su dečki koji su stigli kombijima i osobnim automobilima (i motociklima!) na putu proveli najmanje 24 sata ne računajući neizbježna stajanja ili spavanje.


Muke


Nekima je trebalo i puno, puno više vremena. Kao ekipi iz jednog od kombija. Škoro, Božo, Gilja, Matić… imena su koja su dobro poznata u navijačkom svijetu, iza njih je puno ovakvih gostovanja. Što s »Rijekom«, što s reprezentacijom. Momcima je kombi otkazao na granici Rumunjske i Moldavije u srijedu kasno navečer. Alternator je prestao vršiti svoju funkciju u trenucima kada su se spremali na završnu dionicu puta prema Kišinjevu gdje su imali u planu prespavati. I što sad? Ništa. Sreća im se naklonila, stalo je Moldavac u kombiju koparskih registracija. Vidio je poznatu registarsku pločicu i velikodušnu ponudio pomoć. Prijevoz do Kišinjeva. Zvao je i vučnu službu, organizirao popravak u jutarnjim satima. Sve to je naravno koštalo. Ne govore pripadnici Armade zalud da je navijanje za »Rijeku« način života…  


 



Riječane je na glavnoj Sheriff Areni dočekala prašina na stolicama. Razlog? Na tom stadionu igraju se samo europske utakmice, one domaćeg prvenstva »Sheriff« igra na manjem stadion, a zimi i natkrivenom igralištu. Na utakmice domaćeg prvenstva ionako dolazi tek nekoliko stotina gledatelja. Inače, između stadiona i kompleksa travnjaka za trening (Sheriffov kamp ima ukupno 14 nogometnih igrališta!), nalazi se i jedna dvokatnica zanimljive arhitekture. Zapravo, riječ je o najljepšem zdanju u tom dijelu grada. Međutim, u njoj ne stanuju ljudi već – golubovi. Naime, gazda Viktor Gušan je veliki ljubitelj golubova.



   Inače, Riječane su u Moldaviji dočekale cijene po mjeri hrvatskog novčanika. Dobar obrok u pristojnom restoranu može se pojesti za 50-60 kuna.


Pravi posao


U trgovinama su cijene niže nego u Hrvatskoj, litra vode je četiri, boca votke 25-30 kuna… Za 20-ak kuna taksi vozi turu dugu otprilike pet kilometara. Ne čudi. Moldavija je najsiromašnija europska zemlja i to se osjeti na svakom koraku. Prosječna plaća je oko 300 američkih dolara (otprilike 1.600 kuna). Ovisnici o cigaretama došli su na svoje. Prodavačica na blagajni jednog od Sheriffovih supermarketa teško si je mogla objasniti zbog čega svi ovi stranci kupuju iste cigarete. Bilo bi prekomplicirano objašnjavati da je natpis Armada na plavom i crvenom pakovanju ruskih cigareta posebno primamljiv Riječanima. Koštaju tri i pol pridnjestrovske rublje ili otprilike dvije kune!


   – Rijeka šampinjon! Povikao je prodavač u jednoj trgovinici suvenirima u sklopu jednog malog šoping centra Otišlo je dvadesetak magnetića za hladnjake po cijeni od 10, 15 i 20 rubalja. Posao je procvjetao zahvaljujući građanima zemlje koji su do dolaska u Moldaviju mislili da su siromašni.