Elvir Maloku

Nadam se da će 2019. godina biti ona prava, 19 je moj sretni broj

Marko Cvijanović

Elvir Maloku

Elvir Maloku

Jedva sam čekao da završi ta nesretna 2018. godina u kojoj sam taman bio ušao u pravu formu, onda najprije ozlijedio skočni zglob, a kad sam se napokon opravio od te ozljede, čovjek mi stane kopačkom na ruku i slomi mi kost. Nije mi bilo lako, osjećao sam se užasno, ali bio sam dovoljno jak u glavi da izdržim sve te pehove - kaže Maloku



RIJEKA Oni koji su u prvim danima 2019. posjetili opatijsku dvoranu Marino Cvetković mogli su se na licu mjesta uvjeriti u malonogometne mogućnosti braće Maloku koja su briljirali u žutim dresovima Caffe bara Scorpion. Nije ni čudo s obzirom da su Elvir i Trojan nogometno odrastali na asfaltu uokolo Osnovne škole Nikola Tesla, nadomak nekadašnjeg igrališta na kojemu je nastala urbana legenda o čuvenoj momčadi Starog grada koja je žarila i palila malonogometnom scenom sredinom osamdesetih godina prošloga stoljeća.


– Uvijek mi je bio gušt igrati mali nogomet, čak i na male goliće, tako smo svi počinjali – kaže Elvir Maloku, koji je počeo zimske pripreme sa slovenskim prvoligašem Aluminijom iz Kidričeva nakon što je blagdane u rodnom gradu uglavnom proveo – radno.


Velika očekivanja


– Trenirao sam privatno sa Sebastijanom Knapićem, igrao malonogometni turnir u Opatiji, navikao sam tako raditi, znam koliko je to bitno u karijeri svakog nogometaša. Uostalom, od proljetnog dijela sezone i, općenito, od 2019. godine, jako puno očekujem.Elvir zna što govori, minule godine su ga uglavnom pratili pehovi s ozljedama.

– Jedva sam čekao da završi ta nesretna 2018. godina u kojoj sam taman bio ušao u pravu formu, onda najprije ozlijedio skočni zglob, a kad sam se napokon opravio od te ozljede, čovjek mi stane kopačkom na ruku i slomi mi kost. Nije mi bilo lako, osjećao sam se užasno, ali bio sam dovoljno jak u glavi da izdržim sve te pehove. Na sreću, sada je sve to iza mene. Nadam se da će 2019. godina biti ona prava. Uostalom, 19 je moj sretni broj, vjerujem da će godina koja je počela biti sretna.




Aluminij dočekuje proljetni dio sezone na trećoj poziciji što jamči kvalifikacije za Europsku ligu, ali razmetanje nadmenim izjavama strogo je zabranjeno. Klupski čelnici ne žele sebi, treneru i igračima stvarati pritisak rezultata.


– Upravo tako. U prvom dijelu sezone bili smo jako dobri, na ljestvici smo odmah iza Maribora i Olimpije koji ipak imaju puno veću tradiciju. Trudit ćemo se da i u proljetnom dijelu sezone opravdamo i samim time obranimo poziciju na kojoj se nalazimo.


Idealni uvjeti


Elvir je dovoljno dugo u Aluminiju da ne bi mogao procijeniti i ocijeniti kvalitetu elitnog slovenskog nogometnog razreda.


– Liga je vrlo izjednačena, ni u jednoj utakmici ne možeš unaprijed računati na bodove. Što se mene osobno tiče, shvatio sam da je slovensko prvoligaško natjecanje idealno za mladog igrača koji ovdje imaju puno prostora za napredak. Mnogi se klubovi oslanjaju na mlade igrače, financijski uvjeti su vrlo solidni, plaća je uvijek na vrijeme. Sve u svemu, u Sloveniji postoje vrlo dobri uvjeti za razvoj mladih igrača. U tom smislu moj se dolazak u Aluminij pokazao kao jako dobra odluka. Vjerujem da ću dobrim igrama u proljetnom dijelu sezone skrenuti na sebe pozornost i da će Aluminij biti moja odskočna daska za neki pravi transfer u skorijoj budućnosti. S trenerom Oliverom Bogatinovom imam sjajan odnos, od prvoga dana mi je ukazao maksimalno povjerenje. Vjerujem da ću mu se u drugom dijelu sezone konačno moći odužiti svojim dobrim igrama, da će biti golova i asistencija.



 O Elvirovoj i karijeri njegova brata Trojana, koji igra u drugoj momčadi Dinama, već godinama brine Riječanin Mladen Vučetić, koji od obojice puno očekuje u budućnosti.


– Riječ je, prije svega, o iznimno talentiranim igračima vrhunskih nogometnih predispozicija koji su pritom i jako veliki radnici. Obojica jako vole trenirati i nikad im ništa nije teško. Očekuem da će u skorije vrijeme, svatko u svom klubu, eksplodirati i napraviti velike karijere – rekao je Vučetić.



Elvir u Mariboru živi miran život s djevojkom i tek povremeno žali što je daleko od mora…


– S vremena na vrijeme mi počne nedostajati more, ali polako se privikavam. Maribor je grad baš onako taman za mene, a dobro je što je blizu Rijeci, a još bliže Zagrebu pa u svakom trenutku mogu sjesti u auto i eto me u Hrvatskoj. U slobodno vrijeme družim se sa suigračem Saninom Muminovićem, bivšim igračem Pomorca, koji se u Aluminiju jako dobro snašao i puno znači našoj momčadi.