Navijači AC Milana / Foto REUTERS
Svi su očekivali povratak na staze slave, a onda je utjecajni »The New York Times« otkrio da je Li Yonghong, novi vlasnik crveno-crnih moderni Ostap Bender jer nema ni rudnike ni novac
Nije teško pretpostaviti koliko jadno su se osjećali navijači i simpatizeri »Milana« početkom ovog tjedna, kada je utjecajni »The New York Times« otkrio da je Li Yonghong, novi vlasnik njihovog najdražeg kluba, zapravo moderni Ostap Bender. Prema pisanju tog uglednog američkog medija, spomenuti 48-godišnji Kinez je, najblaže rečeno, sumnjiv tip koji se bez pokrića predstavlja kao ozbiljan poslovni čovjek i vlasnik rudarskog carstva u svojoj domovini.
Sve skupa možda i ne bi bilo toliko zabrinjavajuće za »Milan« da se novim gazdom nije pozabavio medij koji je u svojoj 166 godina dugoj povijesti nije osvojio 122 Pulitzerove nagrade, što će reći da »The Ney York Times« vrlo rijetko servira pogrešne informacije. U ovom slučaju istaknuto je da Li Yonghong nema ni rudnike ni novac, te da su mu otac i brat 2004. osuđeni na zatvorske kazne zato što je njihova obiteljska kompanija prevarila više od pet tisuća investitora za 57.8 milijuna eura. Li Yonghong tada je također bio optužen, no na kraju sudskog procesa je oslobođen.
Povrh toga, španjolski sportski dnevnik »Marca« ovog je tjedna ustvrdio da UEFA ozbiljno razmišlja o izbacivanju »Milana« iz svojih natjecanja zbog novčanih problema, odnosno kršenja pravila Financijskog fair-playa. Preciznije, Marco Fassone, izvršni direktor tog talijanskog nogometnog velikana, prije dva tjedna nije uspio uvjeriti odgovorne u Nyonu da klub stoji na zdravim nogama. Prema pisanju »Marce«, svi financijski planovi »Milana« temelje se na pretpostavci da će novac stići nakon izborene Lige prvaka u idućoj sezoni.
Nezahvalno je nagađati što nosi budućnost, no može se naslutiti da crno-crveni dio Milana očekuju tjedni velike neizvjesnosti. Naime, »The New York Times« je, poštujući pravila struke, htio čuti što o svemu ima za reći Li Yonghong, a on je odbio dati bilo kakav komentar. Jednako je postupila tvrtka »Rothschild & Company«, koja mu je bila financijski savjetnik pri kupnji »Milana«. Da stvar bude zanimljivija, nekoliko poznatih poslovnih ljudi iz Kine istaknulo je da nema pojma tko je Li Yonghong.
Obećao kako neće štedjeti novac
Nije teško ni pretpostaviti koliko dobro su osjećali navijači i simpatizeri »Milana« 13. travnja ove godine, kada je njihov najdraži klub za 740 milijuna eura kupio novi gazda. A kako i ne bi, kada je Yonghong obećao da neće štediti novac za novi iskorak u europsku orbitu. Nakon dosta sezona tavorenja u prosječnosti, crno-crveni dio Milana morao je prodisati punim plućima u ljetnom prijelaznom roku.
Li Yonghong je obećao kako neće štedjeti novac / Foto REUTERS
Naime, tu je klub potrošio više od 200 milijuna eura za pojačanja i više nitko si nije razbijao glavu činjenicom da nikada u životu nije čuo za navodnog kineskog bogataša. Ovaj je tjedan, pak, zaledio osmijehe svih onih koji teško podnose životarenje nekad velikog »Milana« u prosječnosti Serie A. Kako sada stvari stoje, mnogi će se sa sjetom sjećati tog razdoblja jer budućnost ne izgleda dobro, bez obzira na kut gledanja.
Samo Yonghong zna je li namjeravao puniti vlastite džepove kroz prokušani model provlačenja provizija od transfera igrača preko off-shore kompanija. Ili je, možda, mislio da će razmetanje pojačanjima u ljetnom prijelaznom roku privući nove investitore čiju će lovu skretati na svoje račune. Uostalom, to za »Milan« u ovom trenutku više nije ni toliko bitno. Ako Li Yonghong do kraja ove sezone ne uspije sanirati dugove, klub će postati vlasništvo američkog investicijskog fonda koji mu je posudio novac. U takvom raspletu vrlo vjerojatno neće biti zvučnih transfera. Postoji mogućnost da Li Yonghong rasproda najbolje igrače i namakne potrebna sredstva. Naravno, pod uvjetom da ne bude protjeran iz Italije »odjeven« u katran i perje. U svakom slučaju, »Milanu« će oko vrata visiti teret dugovanja i momčad za prosječne domete.
Budući da se u ovom stoljeću profesionalni nogomet pretvorio u vrlo unosan posao, svakome mora biti jasno da Li Yonghong nije iznimka. On je tek radikalni primjer koji je zaokupio globalnu pažnju javnosti zbog blefiranja u nekad velikom klubu. No, činjenica je da takvih »nogometnih mesija« i svakom kutku svijeta. Jedina je razlika u tome što jedni na taj način žele napuniti džepove, a drugi imaju novac, ali ga ne žele sumanuto trošiti nakon što shvate da je za uspjeh u nogometu potrebno malo više od bjesomučnog kupovanja igrača.
»Istra 1961«, »Croatia«, »Racing«…
Na kraju krajeva, iste stvari se događaju i s posrnulim tvrtkama bilo koje vrste kada se ukaže čovjek galantnih manira koji tvrdi da ima pune džepove i pastoralnu viziju budućnosti nakrcanu medom i mlijekom. Zapravo, takvi u nogometu lakše prolaze jer ih pored očajnih zaposlenika, odnosno igrača, podržavaju i navijači gladni uspjeha i trofeja. Tko ne vjeruje, neka se raspita u Puli. Od kraja 2009. »Istra 1961« je u privatnom vlasništvu, s time da su i Mihail Ščeglov, i Michael Glover obećavali rezultatski iskorak i konsolidiranje kluba na svim razinama. Njihove motive i razloge neuspjeha znaju samo dobro upućeni, a javnosti ostaje tek činjenica da danas, skoro osam godina kasnije, pulski prvoligaš sa zebnjom gleda u budućnost i čeka dolazak trećeg vlasnika.
Čak i u slučaju da UEFA odluči pokazati mišiće klubovima koji misle da mogu savijati granice pravila Financijskog fair-playa i izbaci »Milan« iz Europske lige, ta možebitna odluka, sudeći po primjerima iz bliže prošlosti, vrlo vjerojatno neće puno značiti za »Rijeku«. Naime, u siječnju 2007. UEFA je prije početka proljetnog dijela sezone iz istog natjecanja izbacila »Feyenoord« zbog navijačkih izgreda, i to nakon ždrijeba prvog kruga nokaut faze.
Budući da je »Wisla« iz Krakowa bila prva ispod crte u skupini s nizozemskim klubom, Poljaci su se nadali da će za zelenim stolom stići do šesnaestine finala s »Tottenhamom«. Međutim, UEFA je odlučila da nitko neće zauzeti »Feyenoordovo« mjesto, pa je londonski klub bez borbe izborio osminu finala.
Tu je i primjer Zvonka Zubaka, trgovca oružjem koji je cijelo desetljeće pokušavao pretvoriti »Croatiju« iz Sesveta u ozbiljan čimbenik hrvatskog klupskog nogometa. Početkom 2011. on se povukao iz kluba, koji je ugašen nekih osamnaest mjeseci kasnije. Zadnji čelnici nekadašnje »Croatije« tvrdili su da je Zubak trošio svoj novac na klub, ali u obliku pozajmica, te da je nakon odlaska tražio da mu sve bude uredno vraćeno. Osim toga, pokušao je uvesti osebujan način rješavanja dugovanja prema igračima. U siječnju 2010. godine, nakon izuzetno lošeg ulaska u jesenski dio prvoligaške sezone, Zubak je financijski sankcionirao igrače zbog nezalaganja, tvrdeći da je sve u skladu s Disciplinskim pravilnikom kluba. Vrlo brzo se ispostavilo da je svaki od njih kažnjen svotom koja je odgovarala iznosu dugovanja.
Kada su u pitanju europski okviri, prvi na pamet pada Dimitry Piterman. Taj Amerikanac ukrajinskog podrijetla kupio je »Racing« iz Santandera 2003. i uveo ga u prvu ligu. No, nije polučio očekivani uspjeh, iako je neko vrijeme sam vodio momčad u ulozi trenera. Danas je »Racing« španjolski trećeligaš.
Dvije godine kasnije Piterman je kupio »Alaves« koji se u njegovoj prvoj vlasničkoj godini vratio u elitni stupanj natjecanja. Klub je iduće sezone napustio društvo prvoligaša, a novi gazda je sve češće upadao u sukobe s navijačima, igračima i trenerima, kojima je pokušavao sastavljati momčad i određivati taktiku. Krajem 2007. tamošnji Trgovački sud ustvrdio je da zbog pronevjere novca »Alaves« ima dugove u visini 28 milijuna eura.
Neosporno je da slični »nogometni mesije« egzistiraju širom zemaljske kugle. Oni odvažniji, kao što je Li Yonghong, završavaju u svjetskim medijima, dok većina preostalih prolazi »ispod radara«, iako njihov opus u manjim klubovima nije puno slabiji. Samim time, više je nego jasno da će takvi postojati dok je nogometa.
