Pod riječkom urom O. Rivettija

Mišković mora Keka predložiti za Nagradu grada Rijeke

Orlando Rivetti



Proklestvo profesije. Kada tekstovi nisu plaćeni oglasi. Od nekoliko desetaka SMS poruka izabrao sam dvije. »Baš ti hvala…«, koktel ironije i cinizma trenera Rijeke Matjaža Keka. I drugu. »Pročitaj svoje tekstove od prije dva mjeseca. Sve se vraća, sve se plaća«, Mamićeva medijskog savjetnika, gospodina Tomislava Marčinka, kojem sam se prestao javljati na mobitel kada su mi dojadila njegova predavanja prekaljenog borca za istinu otkako je na HTV-u bio jedan od krojača ljudskih sudbina. Kao potvrda da svi »sekretari partije« (bivši) nisu antikristi, nego pošteni i dobri ljudi. Naravno, od dobrog Marčinka se uvijek može nešto naučiti. Ako nije u pitanju – Dinamo! Priznajem, zabrinuo sam se kada je proljetos rekao da Rijeka neće biti prva… Zakazao je sudački stroj, Rijeka je igrala toliko dobro, a Mišković je bio toliko mudar i hrabar da je ništa nije moglo zaustaviti. Zato je otužno sada gledati kako se na Rujevici kupaju u suzama, potopljeni na dvanaest metara (bodova) ispod Dinama. Sami su sebi iskopali jamu…


Nikada nećemo saznati istinu tko je razbio skupu kristalnu šampionsku vazu HNK Rijeka. Niti nakon četiri uzastopna prvenstvena poraza. Iskusni vuk i lisac u jednoj osobi, Srećko Juričić, zaključio je da treba dati podršku treneru i igračima da izađu iz rezultatske krize. Bravo, Srećko! I za zaključak da je ovo najbolja godina u povijesti HNK Rijeka, osvojena je dvostruka kruna i izborena skupna faza Europske lige! Damir Mišković, Srećko Juričić i Matjaž Kek, tri kralja s Rujevice, u četiri su godne osvojili sve. Prvi put postali prvaci države, osvojili dva Kupa Hrvatske, jedan Superkup i treći put igraju skupnu fazu Europske lige. U pravu je Kek kada tvrdi da i on ima svojih zasluga za učinjeno. Dapače. Najbolji je trener u povijesti HNK Rijeka, trener godine na Balkanu. Jer nitko nije napravio toliko u jednoj sezoni.


Svima je pao kamen sa srca kada je nakon četvrtog poraza zaredom, u Kranjčevićevoj od Lokomotive, rekao da neće nikada napustiti Rijeku, ma što se dogodilo… Jer, Kek je stroj koji proizvodi rezultat i igrače. Usput je još jednom, u Kranjčevićevoj, rekao kako je klub možda zakazao u davanju pravih i pravodobnih informacija, u čistoj komunikaciji… Vjerojatno je mislio na slučaj Gavranović i činjenicu da ga je ipak poslao u igru nakon sat vremena. Pogodio je kao prstom u… Jednom se dogodi da pogodiš, drugi puta ne… I treneri mogu biti u krizi, Kek sigurno u ovom trenutku nije u najboljoj formi. U slučaju Gavranovićeva (ne)transfera, vjerojatno, ima ruke u pekmezu.




Angelo Zicovich, legendarni igrač i trener Rijeke, nadimka Živac i Socera, znao je govoriti da beka možeš napraviti od bukve. Druga nogometna vremena, ali bio je u pravu kada je tvrdio da čovjek može gledati u žarulju cijeli život, ali nikada neće postati električar… Tako je i s nogometom… Više od četrdeset godina ga gledam (i pišem o njemu), a očito ništa ne razumijem. Nakon Kekove izjave da je drugo poluvrijeme u Kranjčevićevoj bilo dobro. Keku se, kao i svakom geniju, dogodilo ono najgore, da bude shvaćen!


Obožavam Keka i njegov način komunikacije s vanjskim svijetom. Slanje šifriranih poruka svojim nadređenima, jer nije isto kazati im to u lice ili novinarima. Dočekao sam i ispratio 40 trenera s Kantride, nijedan nije bio tako uspješan, toliko sigurno vladao situacijom. Čak niti Josip Skoblar! Koji je po karakteru najsličniji Matjažu Keku. Slovencu koji je došao na more i ne želi se vratiti kući. U HNL-u i Rijeci postavio je nove visoke kriterije komunikacije i ponašanja. Istina, kao kip od soli ispred klupe izgleda kao beskućnik. Za rođendan u rujnu iduće godine darovat ću mu kravatu. Bit će na Rujevici sigurno. Nitko nije ni pomišljao na njegovu smjenu niti nakon ovog crnog razdoblja. Mišković mora Keka predložiti za Nagradu grada Rijeke i pokrenuti inicijativu da mu se dodijeli jedna ulica… Ima i nasljednika jednog dana. Mišković, naravno.


Imam momčad za Zicovichevu utakmicu »električara i trenera«: David, Mavrias, Punčec, Čeliković, Davidson – Gomelt, Pavičić – Acosty, Puljić, Heber – Jelić. PS. Uvaženom gospodinu Marčinku poručujem: Ne čitam stare novine, niti živim od uspomena.