LONDON Luka Modrić je, naravno, najtraženiji. Ljudi iz »Reala« u njegovoj pratnji muku su mučili s prohtjevima svih onih koji su željeli djelić ekskluzive s najboljim nogometašem na svijetu. Sreća je da je Luka prelomio kao i obično: »Ovo su moji, s njima ću na hrvatskom…« A kada Luka tako kaže, onda to u pravilu znači da je doista samo »naš«. Tako je i bilo.

– Kakav je osjećaj? Fenomenalan, kakav bi bio – kaže Luka Modrić. – Ovo je definitivno najbolja godina u mojoj karijeri, u svim segmentima. Individualno i kolektivno. A ova nagrada… Najbolji igrač na svijetu… To je nejvjerojatno. Ovo je posebna noć i poseban trenutak u mojoj karijeri. Zahvaljujem svima koji su glasali za mene, igračima, trenerima, novinarima i navijačima. Nema veće nagrade nego kada te kao najboljega na svijetu prepoznaju svi ti ljudi. Kad sam saznao da sam dobitnik? Kad je Infantino pročitao moje ime na pozornici, ha, ha, ha… Ne, nisam znao prije, iako su mi svi govorili da ću baš ja dobiti nagradu. Koliko god sam se nadao od onoga trenutka kad sam uvršten među trojicu najboljih, ali nikad nisi siguran. I zaista nisam ništa znao dok me nisu pročitali. Da, da, dobro su čuvali tajnu, ha, ha, ha… Bio sam na iglama, priznajem, ali, hvala Bogu, proglasili su me najboljim na svijetu i nitko sretniji od mene.

Prekinuli ste desetogodišnju dominaciju Cristiana Ronalda i Lionela Messija u dodjeli ovih prestižnih nagrada. Jeste li povrijeđeni činjenicom da ih nije bilo u Londonu?

– Niti malo, vjerujte mi na riječ. Valjda svatko od njih dvojice ima svoje razloge zašto nije došao. Ne želim uaziti u to, ali nije me to povrijedilo ni najmanje.

Ostvareni snovi

Mogu li vaše nagrade postati tradicija?

– Vdjet ćemo. Ne razmišljam o tome, jako sam zadovoljam što sam osvojio ovu nagradu, a što će biti u budućnosti… Zaista ne znam. Puno je danas dobrih igrača, među njima naravno i Lionel Messi i Cristiano Ronaldo, velika je čast i ponos pobijediti ih u ovom prestižnom izboru. To je samo dokaz da se naporan rad u nogometu kad-tad isplati i nagradi te za sva ona odricanja tijekom godina. Ovo je noć u kojoj su se ostvarili svi moji snovi. Naravno da sam, kao i svi dječaci koji počinju igrati nogomet, imao svoje snove. Pritom sam ja osoba koja uvijek želi biti najbolja, dakle prirodno je da sam sanjao jednoga dana postići nešto ovako veliko. Hvala Bogu, sada sam tu gdje jesam, ali ne bih bio to što jesam da nisam naporno radio i vjerovao u sebe, čak i onda kada mnogi drugi nisu. Naravno da ne bih bio ovo što jest da nije bilo mojih suigrača, moje obitelji i mojih prijatelja koji su uvijek vjerovali u mene.

Možete li ponoviti ovako nešto?

– Neće biti lako, ali uvijek želim napredovati, a zadržim li ovakvu razinu forme, sve je moguće. Već nekoliko sezona igram na vrhunskoj razini, vjerujem da još neko vrijeme mogu zadržati te standarde. Međutim, čvrsto stojim na zemlji, ova nagrada me neće promijeniti. Ostat ću kakav sam bio, obiteljski čovjek.

Možete li izdvojiti jedan trenutak koji je obilježio ovu vašu fenomenalu godinu?

– Uh, teško je izdvojiti baš jedan. Možda finale Svjetskog prvenstva u Rusiji. BIla je to najveća utakmica u mojoj karijeri, a igrati finale najvećeg sportskog natjecanja na svijetu u dresu svoje domovine je jedinstven trenutak. Moja je motivacija bila tim veća što sam predvodio momčad kao kapetan. Na žalost, nije ispalo onako kako smo se nadali, izgubili smo utakmicu i ostali bez naslova svjetskog prvaka, ali ponosan sam na sve ono što smo napravili do finala. Napravili smo nešto što će zauvijek ostati dio povijesti.

Stepenice

Koliko ćemo vas još gledati u reprezentaciji?

– Vidjet ćemo. Neću si stavljati nikakve rokove. Da budem iskren, puno mi je ljudi govorilo da je poslije SP-a u Rusiji idealan trenutak za odlazak, međutim, ja nikad nisam razmišljao na takav način. Uživam igrati za reprezentaciju i dokle god budem mogao pomoći i dokle god me momčad bude trebala, bit ću tu. Ako osjetim da to nije to, sam ću reći da je dosta. Koliko će to još trajati, četiri godine, dvije godine, godinu dana ili šest mjeseci, to mi je u ovom trenutku teško reći, ali osjećam se dobro, u dobroj sam formi i ne vidim razloga zašto ne bih i dalje igrao u reprezentaciji.

Prije uspona na nogometni vrh prošli ste štošta u svojoj karijeri. Što je najviše utjecalo da postanete ono što jeste?

– Svaki dio moje karijere utjecao je na ovo što danas proživljavam u Londonu. Bitni su i moji počeci dok sam još bio dijete, pionirski i juniorski dani, poslije i seniorski staž. U svakoj momčadi sam svake godine nešto naučio i svako je to razdoblje bilo iznimno važno u razvoju moje karijere. I još nešto, ono što je vrlo bitno istaknuti, nikad u svojoj karijeri nisam preskakao stepenice, sve je išlo postupno, ali uzlaznom putanjom. Svaka stepenica i svaki klub za mene imaju jednaku važnost i težinu. »Dinamo« je, recimo, imao velik utjecaj. Stigao sam u Maksimir kao četrnaestogodišnjak i prošao sve stadije do seniorske momčadi. U Zagrebu sam bio sam, sve me to izgradilo kao osobu, pomoglo da se osamostalim. »Dinamo« je od ogromne važnosti za sve ovo što mi se događa danas.

Jeste li čelnicima »Dinama« zamjerili kad su vas poslali na posudbu u »Zrinjski«?

– Ne, nije me povrijedilo što me »Dinamo« u jednom trenutku poslao u Mostar. To su bile moje najosjetljivije igračke godine, bilo mi je bitno da odem negdje gdje ću igrati. Otišao sam u meni nepoznatu bosansko-hercegovačku ligu, ali poslije se pokazalo da je to bio dobar izbor za mladoga igrača, jer me pripremila za velike izazove. Ta mi je etapa u karijeri puno pomogla.

U Londonu ste u dresu »Tottenhama« napravili prvi veći iskorak u karijeri, u Londonu ste, eto, zaslužili i najveće priznanje koje jedan nogometaš može dobiti?

– Da, London me u svakom slučaju obilježio i pamtit ću ga zauvijek. U Lonodnu sam iskoračio na najveću nogometnu scenu, dobio priliku igrati u Premierligi, kažu najkvalitetnijem nogometnom natjecanju na svijetu. Proveo sam u »Tottenhamu« četiri nezaboravne godine i napravio veliki iskorak u karijeri. Nadam se da su ljudi iz kluba i navijači zadovoljni sa mnom kao ja s klubom, »Tottenham« je bio moja odskočna daska za transfer karijere, odlazak u »Real Madrid«, što je, na klupskom planu, bila kruna karijere.

Jeste li tijekom četverogodišnjeg boravka u Londonu ikad prije posjetili Royal Festival Hall?

– Neee, morat ću vas razočarati, nisam za mojih londonskih dana nijednom posjetio Royal Festival Hall, ha, ha, ha… Bio sam fokusiran na nogomet, nisam vam ja baš od ovih kulturnih događanja, ha, ha, ha…