Foto Ivica Tomić
Da bi tih 90 minuta na travnjaku, odnosno još sat više koliko traje punjenje i pražnjenje stadiona kapaciteta 8.200 mjesta, prošlo u potpunom redu, brine ni više ni manje nego 300-tinjak djelatnika. I to na »običnoj« utakmici, a kad je riječ o onim europskim ili domaćim »visokog rizika«, tu se brojku svakako može uvećati za 50 posto
RIJEKA Moćan, vrlo složen ali i jako dobro uhodan sustav. Nevidljivo toliko s tribina, još i manje s televizijskih ekrana. Ali da bi tih devedeset minuta na travnjaku, odnosno još sat više koliko traje punjenje i pražnjenje stadiona Rujevica, kapaciteta 8.200 mjesta, prošlo u potpunom redu, brine ni više ni manje nego dvjestotinjak najrazličitijih djelatnika.
I to na utakmici koja se po »pasjoj žegi« odigrala u petak s protivnikom, uz svo dužno poštovanje, koji na svoja gostovanja ne dovodi baš nikog od svojih navijača. Kad je pak riječ o europskim utakmicama ili onim domaćim »visokog rizika«, tu se brojku slobodno može možda ne udvostručiti, ali svakako uvećati za pedeset posto.
K tome, kod »rizičnih« utakmica okupljanje čitavog tima ljudi koji participira u organizaciji nije sat i pol prije utakmice, nego dva do tri sata. Posebno kad se govori o zaštitarskoj službi u kojoj je na najjednostavnijim utakmicama 90 ljudi. Naravno, svim ovim brojkama treba pridružiti i policiju koja za osiguravanje nogometnih utakmica diže interventne snage. Njihov brojčani sastav je tajna, no svi oni koji vole nogomet i posjećuju Rujevicu znaju kako ih nema baš – malo.
– HNK »Rijeka« u svojoj »radnoj zajednici« kako se naziva sustav koji brine o svemu osim o samoj igri i igračima jer oni su u drugom organizacijskom sustavu, ima 80-tak zaposlenika. No, kad dolazi utakmica u čitav se sustav uključuju i naši partneri, ili kako se to običava reći u industrijskim djelatnostima – kooperanti. Njih je pak 300, istaknuo nam je Luka Ivančić, novi direktor »Rijeke« koji je svoju profesionalnu vještinu stjecao kroz službe marketinga i PR-a.
Radio je tako u marketinškim službama nekih od košarkaških giganta Italije, a dio je svoje karijere proveo i u Mozambiku kao pomoćnik predsjednika »Rijeke« Damira Miškovića. Na poziciji direktora je od svibnja gdje je naslijedio Vladu Čohara.
Trostruki sustav
No, ma koliko je Ivančić prvi operativac šampiona s Rujevice, kad je organizacija utakmice, posebice njezine sigurnosti u pitanju, ključna je osoba Ivica Vrbaslija. Silno iskusan jer je i na sigurnosti pojedinih masovnih okupljanja godinama radio i unutar policije, koncentriran i zapravo nevjerojatno predan svom poslu, Vrbaslija je osoba koja, u diskreciji, besprijekorno, u svakom trenutku kontrolira čitavu tu nogometnu priču, zapravo priču koja je sve osim – nogometa samog.
Kad smo ga zatražili nekoliko brojčanih podataka o sustavu organizacije, dobili smo pravi eleborat u kojem je do najsitnijih pojedinosti navedeno baš sve – od broja zaštitara, do broja prodavača grickalica po tribinama. A iako je utakmica počinjala u 18.30 sati, prvi su »kooperanti« na Rujevicu počeli dolaziti već u 14 sati.
Naravno, najviše su nam pažnje privukle djevojke koje rade na animaciji gostiju, odnosno kao hostese u VIP odjeljcima. Vratimo li se ulaznom platou, na njemu sve veća gužva. Nesmiljena vrućina, negdje oko 35 stupnjeva, no organizacija ne može čekati. Znate li da o sigurnosti brine čak trostruki sustav. Prvi sloj čini policija s raznim stupnjevima svojih djelatnika – od onih »običnih« do »specijalaca«, slijede profesionalne zaštitarske tvrtke da bi se u trećem redu nalazili redari.
Puno stranaca
Stotine ljudi, besprijekorni red, savršeno sklopljeni mozaik. Ono što dodatno raduje jako je velik broj stranaca koji ovih ljetnih dana dolaze na utakmice »Rijeke«. Na tribinama smo tako vidjeli i zastave BiH, Makedonije i Austrije, no tu je bila riječ o rodbini igrača. Od stranaca najviše je dakako Slovenaca iz susjednih mjesta, za njima dolaze Nijemci.
»Rijeka« je zahvaljujući svojim uspješnim euronastupima ušla među 100 najboljih ekipa svijeta tako da je na prostorima Starog kontinenta itekako poznata. Uostalom, Rujevica polako postaje pretijesna za sve one koji žele gledati »Rijeku«.
Uz 5.700 pretplatnih karata, samo na prvoj utakmici proitiv »Gorice« prodalo se još 800 pojedinačnih ulaznica! Bližio se početak, sve je sjelo na svoje mjesto. Stigla su i djeca koja prete nogometaše na izlasku, a tada je vaš reporter napustio zapadni, »radno-svečani« dio »Z« tribine, i otputio se na svoje pretplatničko mjesto. »I3«, u društvo ekipe s kojom godinama prati »Rijeku«. I užitak za sva osjetila je mogao početi.
Mada, kako smo mogli spoznati i iz ove priče, za potpuno zadovoljstvo nisu dovoljne samo »Kekove trupe«. Jer da bi publika u cjelosti bila zadovoljna, mali milijun kotačića mora biti savršeno – uglađen. A o događajima na travnjaku pak čitajete iz pera znamenitog brka, jednog od najdugovječnijih i najboljih hrvatskih sportskih novinara, Orlanda Rivettija.