Iskustva s Farskih otoka

Kolman: Jaki vjetar najveći saveznik Farana

Ivan Volarić

Igrao sam nekoliko utakmica po jakom vjetru i nemoguće je igrati povezani nogomet – kaže Saša



RIJEKA » Spremno se odazvao na poziv iz Hrvatske. Kaže da mu je Matjaž Kek jedan od uzora i stoga je vrlo rado ponudio poneku informaciju koja može pomoći Riječanima pred kojima je istinska europska avantura.


Put na Farske otoke za mnoge na Kantridi je put u nepoznato. Nogometni život na sjeveru Europe Riječanima je pokušao približiti Saša Kolman, slovenski stručnjak trenutno na klupi druge momčadi australskog prvoligaša »South Melbournea«. Kolman je odradio jednu sezonu na Farskim otocima, u redovima »Sudoroye«. Prvo kao igrač, potom i kao trener.


   – Nismo produžili ugovor pa sam se vratio kući u Sloveniju i odlučio zaključiti igračku karijeru. Sjeo sam na zrakoplov i otišao u Australiju, iako tamo nisam nikoga poznavao. Rekao sam sebi: imam školu, imam trenersku licencu, igrao sam profesionalno nogomet i računao da mogu šansu potražiti u Australiji koja se diže u nogometnom smislu. Dobio sam posao nakon mjesec dana u »South Melbourneu«. Vodim pričuvnu momčad. Zadovoljan sam – govori 30-godišnji stručnjak, svojevremeno najmlađi prvoligaški trener u Europi. Zanimljiva života priča ga prati, ali navijačima »Rijeke« je puno zanimljivije njegovo jednogodišnje iskustvo na Farskim otocima.




   – Bio sam na Farskim otocima tijekom 2012. godine, ukupno devet mjeseci. Došao sam kao igrač, a nakon tri, četiri mjeseca imali smo slabe rezultate i naš trener je dao ostavku. Iz kluba su mi rekli: igrači ti vjeruju i želimo da budeš trener do kraja sezone. Bio sam četiri, pet mjeseci trener, a kada je završila sezona odlučili su se na podmlađivanje momčadi. Budžet im nije bio prevelik pa je došlo do rastanka.


Kvalitetni stranci


Kakvo iskustvo nosite s Farskih otoka, kojim savjetom možete pomoći Matjažu Keku, vašem sunarodnjaku na klupi »Rijeke«?


   – Pratim HNL, znam da je Matjaž trener »Rijeke« i da ima velike uspjehe. Vrlo sam sretan zbog toga jer riječ je o dobrom treneru, jednom od mojih idola. Ako »Rijeka« igra svoju igru, ako budu motivirani mislim da ne bi smjeli imati problema, posebno kada igraju kući. E sad, kada igraš na Farskim otocima to može ponekad biti vrlo nezgodno zbog vremena. Ponekad pada jaka kiša, a posebno jaki vjetar može uništiti utakmicu. Igrao sam nekoliko utakmica po jakom vjetru i nemoguće je igrati povezani nogomet. Oni na to gledaju drugačije, njihova je filozofija »to je naše vrijeme i nećemo zbog toga prekidati utakmice«. »Vikingur« (Saša ga izgovara Vičingur op.a), je jedan od njihovih najboljih klubova. Kada sam bio na Farskim otocima imali su dosta stranaca, a igrao je kod njih kapetan reprezentacije. Oni su jedna od najboljih tamošnjih ekipa. Kada igraju kući mogu biti nezgodni, ali mislim da u cjelini gledano ne bi smjeli iznenaditi »Rijeku«.


   Možete li usporediti njihove klubove po kvaliteti s nekima s prostora bivše Jugoslavije?


   – Dvije ili tri njihove najbolje momčadi mogli bi bez problema igrati u Prvoj slovenskoj ligi. Imaju dobrih igrača, dobrih stranaca, svi najbolji domaći igrači igraju u njihovim klubovima. Problem njihova klupskog nogometa je velika razlika u kvaliteti između prve dvije, tri momčad i ostatka lige. To je donekle razumljivo ako se zna da na otocima živi tek 50-ak tisuća stanovnika i svi najbolji igrači koncentriraju se u dva, tri kluba. Uvijek su jako motivirani u Europi. Nogomet im je sve bolji i bolji, što potvrđuju i rezultati njihove reprezentacije. Švedska je nedavno jedva dobila u Torshavnu 2:1.


Poluprofesionalci


Kakva su primanja igrača?



Saša Kolman rođen je u Tolminu 1. svibnja 1984. godine. Igrao je za svoje karijere »Tolmin«, »HIT Goricu«, »Naftu« iz Lendave, »Primorje«, španjolskog trećeligaša »Rayo Cantabriju« i prvoligaša s Farskih otoka »Sudoroyu«. Upravo na klupi »Sudoroye« započeo je svoju trenersku karijeru. Bilo je to 2012. godine kada je ponio jedan zanimljivi epitet – najmlađeg prvoligaškog trenera u Europi. Tada mu je bilo 28…   – Taj podatak objavile su vaše kolege iz Hrvatske (kolega Marko Šepat s portala gol.hr op.a). Legendarni Ćiro Blažević važio je najstarijeg aktivnog trenera. Nisam kasnije pratio situaciju – kaže Saša.


   – Farani su poluprofesionalci. Ujutro rade, poslijepodne treniraju. Što se stranaca tiče oni su potpuni profesionalci. Prije 5-6 godina plaće su bile bolje nego sada, ali još uvijek se isplati tamo igrati. Reći ću samo da se meni više isplatilo igrati na Farskim otocima nego u Sloveniji. Istina cijene su visoke, jako je skupo, međutim ja sam imao plaćenu hranu i stan, a plaća je, što je najbitnije, bila na vrijeme. Tamo ne trebaš ugovor, što obećaju to ćeš i dobiti na kraju.


   Posebna priča je slijetanje zrakoplovom u tamošnju zračnu luku?


   – Nemojte me molim vas na to podsjećati. Kada sam prvi put letio na Farske otoke mislio sam da je gotovo. Zračna luka je, ako se dobro sjećam, među deset najopasnijih zračnih luka na svijetu. Moje prvo iskustvo kada sam letio tamo nije baš ugodno. Vjetar nas je nosio i mislio sam da je to kraj. Njima je to sve normalno, smiju se, a ja sam pozelenio od muke. Riječ je malom aerodromu i jedina zrakoplovna kompanija koja tamo leti je njihova domaća. Njihovi piloti znaju da je pista kratka. Sve ovisi o vremenu. Ako vjetar počne zanositi zrakoplov neka se igrači i treneri ne brinu jer Farci to smatraju potpuno normalnim.


   »Rijeka«, dakle, osim s vjetrom ne bi smjela imati drugih problema?


   – Mislim da ne. »Rijeka« je jedna od najboljih ekipa u Hrvatskoj, igrali su Europsku ligu, imaju dobru momčad i super trenera. Neće biti problema ako shvate suparnika ozbiljno i odigraju utakmicu kako treba. Uvjeti za igru mogu biti slabi, ali kada je u pitanju odlazak u iduću krug, kada su u pitanju dvije utakmice, »Vikingur« nema šanse – poručio je 30-godišnji slovenski stručnjak.