Tražimo kvalitetu, ali i karakter, igrače koji ne dolaze zato što se u Rijeci redovito i dobro plaća, već zato što u Rijeci vide zdrav sportski projekt u atmosferi koja te tjera na rad. I ne bi bilo pošteno sve u klubu svesti na kvalitetu igrača, jer u tom našem projektu velike zasluge imaju i Gashi i Milica i Armada – tvrdi Kek
Trener »bijelih« Matjaž Kek je rijetko kada guštao u jednoj pobjedi kao nakon one ostvarene prošloga ponedjeljka u Kranjčevićevoj, u posljednjoj službenoj utakmici ove godine. Zašto?
– Meni osobno je pobjeda nad »Zagrebom« nakon one nad »Istrom 1961« na Kantridi najdraža u HNL-u! – započeo je Kek nakon svoje 101. utakmice na klupi »Rijeke« istekom uspješne godine. – To je utakmica koja ti potvrdi karakter igrača. I stvarno sam od srca čestitao igračima, jer su potvrdili moju vjeru u njih.
Pobjedom ste zaključili uspješnu jesen. Kako ste je doživjeli?
– Bodovni učinak je bolji nego prošle sezone, a druga strana priče je da je »Dinamo« dominantniji. Činjenica je da igramo atraktivnije, što se vidi iz broja postignutih golova. Afirmirali smo nekoliko igrača koji su čak došli do reprezentacije i koji imaju ponude iz inozemstva. Sve to je plus. Ali, kao trener ću uvijek vidjeti da neke stvari mogu bolje.
Koje su crne točke ove jeseni?
– Strahovito mi smetaju uvjeti u kojima treniramo. Meni i mojim suradnicima to odnosi puno energije i radi silne poteškoće igračima. Znate kako je kada igrač u podne ne zna gdje će trenirati u 15 sati. Kada se toga nakupi, to donosi nervozu. I ne mogu shvatiti da neki ljudi ne razumiju da su uvjeti za trening bitni. Doduše, u posljednje vrijeme je to ipak drugačije. Kada prolaziš zaobilaznicom i vidiš kako raste kamp na Rujevici, onda je sve to malo lakše podnijeti.
Problem infrastrukture
– Ništa nije slučajno, ali nije to samo problem »Rijeke«. Koga zanima nogomet na igralištima kakva su bila u Zadru, ili kakvo je bilo u Kranjčevićevoj. Hrvatski stadioni su bez komfora, a tu su onda i igrališta na kojima se ne može igrati normalan nogomet. Puno se u posljednje vrijeme priča o odnosima navijača i HNS-a, a najvažnije bi bilo stvoriti normalne uvjete za rad i utakmice. Nisu valjda svi u Europi budale kada ulažu u infrastrukturu. U Rijeci se to na sreću prepoznalo.
Netko će reći da ste pobornik teze Zdravka Mamića koji tvrdi da su nekomforni stadioni glavni razlog slabog posjeta na utakmicama HNL-a?
– Velika je razlika ako to tvrdiš, a na stadion dođe 700 gledatelja ili osam, devet tisuća kao što je to u našem slučaju. Kada želiš simbiozu sa svojim navijačima, onda im moraš nešto priuštiti. Drugi par rukava su uvjeti u kojima igrači »Dinama« treniraju…
Spomenuli ste uvjete, što uz financije još uvijek čini veliku razliku između »Rijeke« i »Dinama«. Koliko je s obzirom na to realno potencirati priču o lovu na »Dinamo«?
– To je najdosadnije pitanje koje mi postavljaju. Mene »Dinamo« ne zanima i ne gledam na njih, već na naše probleme. Ni na sjeveru ni na jugu ne mogu ništa promijeniti, već jedino u – Rijeci.
Kako gledate na rat između dijela hrvatskih navijača s vodstvom HNS-a, odnosno Zdravkom Mamićem?
Kvaliteta, brzina i agresija
Najveći kompliment vašem i radu vaših suradnika je činjenica da je momčad tijekom cijele godine rasla na planu igre i rezultata?
– Oni koji su u nogometu znaju da je najteže održavati formu pet, šest mjeseci. Prirodno je da će u određenom razdoblju sezone doći do pada forme i mi smo to dosta dobro kompenzirali. Što se razvoja igre tiče, to ide u smjeru percepcije stručnoga stožera, sportskoga direktora, pa čak i predsjednika kluba. Ove sezone smo željeli još više igrati, zbog čega smo možda dobili koji gol više, ali to je smjer u kojem idemo. U Sevilli smo vidjeli u kojem smjeru ide nogomet. Individualna kvaliteta, brzina i agresija. Treba tražiti put da bismo došli do toga.
Za daljnje pomake treba osvježiti momčad jer neki igrači prirodno neće moći pratiti takve zahtjeve?
– Razgovarao sam s ljudima iz kluba o prijelaznom roku i vrlo važno je napomenuti da postoji vrlo kvalitetna komunikacija s Damirom Miškovićem, Deanom Šćulcem, Srećkom Juričićem… Ono što već duže vremena želim reći je da je možda najveće pojačanje za »Rijeku« u tom dijelu – Ivan Mance. Domaći dečko koji ide na glavu za klub. Ta pozitivna energija čovjeka iz Rijeke je donijela toliko toga pozitivnog da samo treba nastaviti u tom smjeru. Jasno je da nećemo moći zadržati sve igrače i to je normalno. Na kraju krajeva, radimo sve to skupa da bi se nekoga razvilo kao igrača i prodalo. Sjetite se u kakvom je stanju došao Kramarić, a kakav je sada. Zato mi u određenom trenutku malo smeta da se o »Rijeci« govori samo kroz prizmu Kramarića jer to nije istina. Isto tako, linija koju mora imati klub mora biti čvršća, da ti znaš tko će otići, što će se ponuditi tržištu…
Govorite o kontroliranoj prodaji?
Skautska mreža
Očito da neke stvari u drugoj momčadi i školi nogometa nisu još posložene onako kako bi trebale biti?
– Nećemo moći stalno živjeti od toga da će svaki prijelazni rok doći deset igrača. Morat ćemo i sami nešto stvoriti. Močinić je primjer da se može. Uz uvjete koji će se poboljšati treba uložiti još više energije u struku. Nedostaje više inicijative.
Ljudi iz škole tvrde da je baza mala, da nema toliko talenta?
– Ne mogu vjerovati da se na Krku, Istri ili Gorskom kotaru ne mogu pronaći igrači. Tu je i suradnja s Akademijom Abuja.
Koja također još nije donijela željene rezultate?
– Nije došlo do finalizacije da bi jedan ili dva igrača bila u kadru prve momčadi, iako je Ayaji blizu. No, nije jednostavna adaptacija tih mladih ljudi na novu sredinu. Nemoguće je očekivati da će taj projekt donijeti rezutata za godinu ili dvije. Morat će se godinama vrtjeti selekcija igrača. No, tu dolazi i do nekih pomaka, dolazi novi trener u »Rijeku II«. I nije dovođenje kolege Kuleševića iz Osijeka atak na riječku struku, kako to neki misle. Mnogi će ostati u klubu i imat će još odgovornije funkcije. »Rijeka« ima i veliki problem, kao svi u hrvatskom nogometu, jer je »Dinamo« toliko raširio svoju skautsku mrežu da je ostalo malo igrača za druge. Moraš graditi sistem da im dođeš blizu, biti brži i spretniji od njih da bi došao do nekog talenta.
Odlazi li Kramarić iz »Rijeke« u pravom trenutku?
– Još nije spreman za europski top nivo! Možda ću se prevariti, ali neki parametri mi daju za pravo da to tvrdim. Oni ima izniman prostor za napredak. Vjerojatno bi u boljim uvjetima i uz bolje suigrače taj napredak bio brži. Andrej ima jedan problem, najviše od svega voli igrati. U Rijeci ima status i igra se nogometa, uživa u tome. E sad, da li uzeti milijun ili dva eura više uz rizik neigranja ili posudbe u nekoj manje atraktivnoj sredini… To moraju odlučiti ljudi koji vode njegovu karijeru.
Puno ste učinili za Kramarićev razvoj, prilagodili i način igre?
– Nije se samo »Rijeka« njemu prilagodila, nego i on »Rijeci«, zbog čega je sve ispalo tako dobro. Ali, napravit ćemo mi nove igrače, imat ćemo za nekoliko mjeseci u izlogu nove igrače koji imaju kvalitetu.
Na kojim pozicijama tražite pojačanja u predstojećem prijelaznom roku?
– Moramo najprije vidjeti kako će reagirati kapetan Knežević. Znamo njegove kvalitete do trenutka kada je buknula bolest. Treba vidjeti da li će Darijovo tijelo to otrpjeti. U veznom redu smo cijelu godinu igrali bez možda ponajboljeg igrača iz naše prošlogodišnje europske avanture Mate Maleša. Trebat će vidjeti što će biti s njim. I tu ćemo možda trebati reagirati. A ako ode Kramarić, moramo razmišljati i o napadačima. Tražimo kvalitetu, ali i karakter, igrače koji ne dolaze zato jer se u »Rijeci« redovito i dobro plaća, već zato što u »Rijeci« vide zdrav sportski projekt u atmosferi koja te tjera na rad. I ne bi bilo pošteno sve u klubu svesti na kvalitetu igrača jer u tom našem projektu velike zasluge imaju i Gashi, i Milica, i Armada. Ovo je priča koja ima više dijelova i takva mora ostati. »Rijeka« može jedino tako funkcionirati.
Iduće pripreme bit će specifične jer od igrača tražite da dođu (polu)spremni na pripreme. Stalnim uvođenjem novina u radu sve držite budnima na sebi svojstven način?
– Ne možemo živjeti od uspomena, Lyona ili Stuttgarta. Nogomet ti ne dopušta da živiš od stare slave…