Epilog kaosa

Kad ‘mala barka’ iz Splita otplovi u Beograd

Edi Prodan

Reuters

Reuters

Sociolozi će se morati zabaviti fenomenom kako to da Ante iz Splita ili njegov suborac s istetoviranim vukovarskim vodotornjem biju boj rame uz rame s Grobarima koji štuju i skandiraju Ratku Mladiću, istom onom koji je žario, palio i ubijao po toj istoj Dalmaciji?



Mnogi u Hrvatskoj ostali su zapanjeni kad su vidjeli da su jedni od aktera ovotjednih navijačkih sukoba na beogradskom »večitom« derbiju između Partizana i Crvene Zvezde bili Splićani!


Prema podacima srbijanskog MUP-a od 26 privedenih huligana čak ih je šestorica iz Splita, istraga je otvorena nad skoro 100 osoba među kojima je prema neklim podacima  još 20 hrvatskih državljana iz Splita i okolice. Što su navijači iz Hrvatske radili na srpskom derbiju pitanje je koje mnoge zanima.


Tema koja još dugo neće silaziti s naslovnica dnevnih novina i mnogobrojnih portala. Koliko je intigrantna dokazuju i brojne teorije koje pokušavaju objasniti tu neočekivanu povezanost beogradske i splitske navijačke scene.




Neki su otišli i korak dalje, pa poput predsjednika FK Partizan za sve okrivili strane obavještajne službe za pokušaj »rušenja srpskog fudbala« i izazivanje uličnih nemira. Pa se tako optužuje crnogorsku i albansku mafiju, spominje se trgovina drogom i borba za strateško preuzimanje navijačke scene s time povezane, kao i za kontrolu nad dijelom kriminalnog biznisa koji je očigledno u modernom nogometu, gdje se sve broji u eurima, povezan s navijačima.


O temi se oglasio i srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić i to s Kube, s informacijom da su »Hrvati već propjevali« i da će  istraga dati zanimljive spoznaje. Ono što se naglašava s političkih visina je i mogućnost izricanja drakonskih kazni od 12 godina zatvora za vinovnike beogradskih nereda.


Previše indicija


A pitanje svih pitanja, kad je riječ o Hrvatskoj i njezinoj navijačkoj sceni, je kako je moguće da su osobe iz Splita zajedno sa beogradskim Grobarima, navijačima Partizana, točnije s jednom od njihovih frakcija Vandalima, vodili zajedno navijački rat na stadionu JNA? Obzirom da se radi o nogometnoj utakmici, a onda nužno i o navijačkoj sceni postavlja se pitanje i o mogućoj dugotrajnijoj suradnji beogradskih Grobara i splitske Torcide.


Iako već pojedini mediji unaprijed plasiraju tezu da osobe iz Splita zatečene u navijačkim neredima nemaju veze s Torcidom teško je u to povjerovati. Previše je indicija koje ukazuju baš na suprotno. No krenimo redom.


Dugo godina se već u navijačkim krugovima može čuti priča da Torcida ima tihu suradnju s Grobarima, čak su se tu spominjale i neke druge beogradske navijačke skupine. Još u bivšoj Jugoslaviji ta suradnja navijača Hajduka i Partizana bila je uvijek prisutna ali istina nikad i službeno potvrđena. Činjenica je također da su navijački suparnici splitskoj Torcidi u prvom redu bili navijači Crvene Zvezde i navijači rivala iz Zagreba, Dinama.


U Jugoslaviji su dijelovi Dalmatinske zagore kojeg su u većini naseljavali Srbi navijao za Zvezdu, malo tko za Partizan kojeg je uostalom krasio unitaristički, jugoslavenski image. Kojem je uostalom blizak bio i Hajduk za kojeg se s ponosom znalo isticati kako u svojim redovima uvijek ima igrača svih »naroda i narodnosti«. I crvenu zvijezdu u grbu. Brojni su bili navijački sukobi Torcide na proputovanjima kroz Knin i to uvijek s onima koji su nosili crvenobijele šalove i kape. A ako se zna da je oduvijek postojala navijačka mržnja između navijača Zvezde i Partizana onda nije teško shvatiti da je uvijek postojala tajna veza i kontakti na relaciji Torcida – Grobari.


Stara veza


Za razliku od Splićana, Zagrepčani i Riječani nikad nisu imali nikakve kontakte s beogradskom navijačkom scenom. Postojao je jaki antagonizam između Zagreba i Beograda, u bivšoj državi dva najjača centara moći.


Split je u nizu situacija bio povezan s Beogradom, uostalom u glavnom je gradu bivše države postojalo i Društvo prijatelja Hajduka. Sve je na taj način funkcioniralo do 1990. godine kad je crvena zvijezda naglo izletjela iz Hajdukovog grba.


Ma koliko 4. svibnja 1980., Poljud plakao. Istine i poštenja radi, koncem 80-ih u Torcidi je prevladala naglašeno nacionalna struja, hrvatski orijentirana, koja je i dala glavni naglasak kasnijem stavu. Domovinski rat i samostalna država trenuci su koji oblikuju i navijačku scenu. Ipak, tamo negdje početkom tisućljeća, govore nam vrlo dobro upućeni ljudi u navijačke priče, obnavljaju se stare veze između Splićana i Beograđana.


Članovi Torcide, u tišini i skrivajući to k’o zmija noge, odlaze na »večite derbije« u Beograd ugošćeni od svojih beogradskih kolega s juga stadiona JNA. Uz nogomet išli su tu i ludi provodi po beogradskim splavima.


Navedeno je čak potvrdio i ondašnji vođa Torcide Juka Galić u svom intervjuu gdje priznaje odlaske u Beograd ali i da je on doveo na Poljud grupu ultrasa iz Srbije nakon čega je izbačen s tribine jer je očigledno suradnja postala neprihvatljiva dominantnom dijelu Torcide. Uostalom, ta se tema može provjeriti i na web adresi http://balkanski-navijaci.com/intervju-legendarni-jurica-galic-juka-bivsi-voda-torcide/


Veze s podzemljem


Povezanost je dakle evidentna tako da je nemoguće povjerovati da šestero privedenih Splićana nisu članovi Torcide te da nisu nikad bili na sjeveru Poljuda. Upravo suprotno, iz Zagreba i Rijeke dolaze informacije da su bar troje od navedenih aktivni sudionici navijačke scene tako da će i više nego zanimljivo biti čut što će tek izaći na vidjelo nakon cjelovite istrage srbijanskog MUP-a.


Još jedan moment je ovdje dosta indikativan. Ulaziti u motiv odlaska, sad to već možemo tako i kazati, splitskih navijača u Beograd je teško u ovoj fazi detektirati. Radi li se o navijačkom »biznisu« povezanim s podzemljem nepotrebno je špekulirati jer ono što je najzanimljivije i najjasnije je – činjenica da su Srbi i Hrvati ruku pod ruku, šakom uz šaku vodili svoje zajedničke ratove, za ciljeve koji vjerovatno samo oni znaju.


I dok čekamo odgovore na ta pitanja, sociolozi će se morati zabaviti fenomenom kako to da Ante iz Splita ili njegov suborac s istetoviranim vukovarskim vodotornjem biju boj rame uz rame s Grobarima koji štuju i skandiraju Ratku Mladiću, istom onom koji je žario, palio i ubijao po toj istoj Dalmaciji?


A nama u Rijeci sad postaju jasnije i poruke Torcide o »maloj barci« upućene na Poljudu koje baš nitko s Armadine strane u prvom trenutku nije shvatio. Ćirilicom se jasno aludiralo kako je Rijeka »puna Srba«, no kakva sad »mala barka«…


Prva je pomisalo bila na Bijeli brod s kojim se doputovalo, a kasnije je stiglo pojašnjenje u vidu četnicima omiljene pjesme »Morem plovi jedna mala barka«. Koju u Armadi nitko nikad nije čuo. Ali, gle čuda, jeste u – Torcidi. A nakon »156. Večitog derbija« postalo je jasno kako to da je nekima na sjeveru Poljuda poznata srbijanska ultranacionalističa glazbena scena i pisanje ćirilicom!


Mada, budimo parlamentarni i liberalni, dozvolimo naprosto da se druže i zabavljaju i povezuju oni koji si – odgovaraju. Uz malu barku ili bez nje, na Rivi il’ na Dunavu, latinicom ili ćirilicom.