RIJEKA Javio se Marinko Koljanin. Bivši uspješni direktor »bijelih«  koji trenutačno kruh zarađuje kao trener u Kuvajtu (vodi šestoplasiranu momčad Al Sahela) i svakodnevno uz pomoć Novoga lista prati zbivanja na Kantridi. Internet je čudo. Pogodila ga je vijest o štrajku igrača »Rijeka«, zapravo jedan je od rijetkih nogometnih djelatnika koji je u startu osudio taj potez igrača. Sreća igrača da Koljanin više nije direktor…

– Štrajk igrača je strašan udarac za ugled kluba, loš potez za sve, koji će teško u ovim vremenima naići na odobravanje šire javnosti. Igrači kao da ne vide što se oko njih događa, što se sprema ne samo »Rijeci« već i ostalim klubovima u Hrvatskoj. U toj priči jedino klub ispašta jer oni će svoja prava ostvariti, postoje mehanizmi naplate koje će aktivirati. Međutim, i oni i sve njihove kolege moraju postati svjesni da će u nogometu biti još manje novca da je perspektiva »Rijeke«, a vjerojatno i ostalih klubova neka vrsta poluprofesionalizma. Dakle, kresanje budžeta u neke realne okvire, a ja čisto sumnjam da je »Rijeka« u ovom trenutku u stanju sakupiti pet, šest milijuna kuna godišnje.

Profesionalne ugovore imat će samo oni igrači koji to doista zaslužuju, svi ostali će imati stipendije ili neku vrstu naknade uz studiranje. To je perspektiva hrvatskoga klupskog nogometa. I ne treba gajiti iluzije da će  bilo tko uložiti svoj novac u »Rijeku«. Daj Bože da se to dogodi, ali mislim da je to samo lijepa želja. Neka se u klubu okane tih ideja – govori Koljanin, koji smatra da se klupska uprava morala jače i radikalnije postaviti prema igračima koji su iskazali neposluh.

Klub je zakazao

– Klub i uprava su zakazali jer nisu adekvatno reagirali. Ja ne pamtim da su igrači »Rijeke« štrajkali. Sjećam se da je to jednom napravila momčad »Orijenta« 1973. godine i onda se pet godina nije uspjela vratiti u Drugu ligu ondašnje države.

Pamti se početkom 90-ih godina onaj odlazak igrača predvođenih Tončijem Gabrićem na Učku. Tražili su smjenu direktora Malinovića i klupske uprave…?

– Dobro, dogodilo se jednom u posljednjih 20 ili 30 godina. Za mene je to za svaku osudu, nevjerojatan potez.

Ali, u pitanju je samo posljedica, ne uzrok, koji leži u klubu koji godinama već nema stabilni izvor financiranja i upravu koja zna što radi. Koji je izlaz iz ove situacije?

– Ne vidim prostora za neke velike pomake. Ulaskom u Europsku uniju iz sporta će u potpunosti izaći društveni novac, dakle sve će biti pitanje tržišta, a ovo je premalo tržište da bi se klubovi razvijali isključivo na tržišnim osnovama. Sreo sam krajem prosinca u Rijeci predsjednika Ivana Turčića i rekao mu da ne vidim svjetlu budućnost za »Rijeku«. Čovjek se rastrčao, radi, trudi se, ali novca nema. Treba smanjiti klupski budžet, svesti ga u neke održive okvire. Mislim da su u to ljudi koji vode klub trebali shvatiti još u ono Frančiškovićevo vrijeme kada je u »Rijeku« prestao dotjecati društveni novac.

Zadnji čas da se reagira bila je prodaja braće Pamić. Nakon toga je trebalo dodatno skresati ugovore, prilagoditi se mogućnostima. Uostalom, »Rijeka« će s ovim igračima biti sedma, osma ili deveta, a to bi bila i sa svojim domaćim dečkima koji su jeftiniji. Želim »Rijeci« sve najbolje, ali bojim se da na kraju tunela nema previše svjetla.

Pitanje HNS-a

Zbog čega u drugim sredinama nogometni klubovi ipak opstaju, pronalaze se neki izvori financiranja. »Rijeka« ima trenutačno sedmi, osmi budžet u ligi što nije proporcionalno veličini grada, tradiciji kluba…?

– Svi znamo da dio klubova opstaje zahvaljujući proračunskom novcu gradova. »Zagreb«, »Dinamo«… Za mene je to nedopustivo da se proračunski novac troši na taj način. Shvatit će i u gradu Zagrebu da to ne vodi nikuda. Prije ili kasnije. Austrija je bogatija od Hrvatske pa si nitko ne dopušta taj luksuz. Da neki gradonačelnik direktno iz proračuna dotira neki profesionalni klub poslali bi ga na promatranje. U Austriji postoji i samo jedan privatni klub, »Red Bull Salzburg«, ali to je igračka jednog čovjeka, kojemu nije problem uložiti četrdesetak milijuna eura po godini i zabavaljati se. Ostali klubovi žive od sponzora, ulaznica, TV prava…

TV prava su problem, klubovima donose minimalnu zaradu, iako HNL ima relativno visoku gledanost?

– O tome smo davno pričali, pokušali neke stvari pomaknuti. Nevjerojatno je da klubovi od TV prijenosa dobivaju nekoliko stotina tisuća umjesto milijuna kuna. To je pitanje HNS-a, koji bi tu trebao podmenuti svoja leđa i potaknuti rješavanje nekih stvari.

HNS je zahvatila unutarnja borba za vlast. Svojevremeno ste se spominjali kao mogući nasljednik Zorislava Srebrića?

– Sada sam apsolutno za Štimca. Nije idealan, ali je pokazao zdravo inicijativu, da zna što govori i da je spreman označiti kraj vladavine ljudi kojima imaju 73 godine. Još nešto, Marković ne vodi HNS već Mamić kao prvi i Srebrić kao drugi čovjek. Pa u ovih 20 godina ni izvlačenje pretkola Kupa nije proteklo bez Srebrićeve kontrole – zaključio je Koljanin.