Izbornik perfekcionist: Germansko poimanje hrvatskog nogometa

Snimio Denis Lovrović / Nl arhiva

Kovač je od izborničke inauguracije do Brazila imao premalo vremena da bi njegovi igrači usvojili novu metodologiju rada i pristupa poslu, a od bolnog poraza od Meksika (1:3) u Recifeu do subotnje maksimirske »petarde« nad Norveškom sasvim dovoljno da ne bi trezveno sagledao činjenice i ukazao na očite probleme

RIJEKA  Poslije neispunjenih očekivanja na Svjetskom prvenstvu u Brazilu najžešći kritičari Nike Kovača zamjerali su mu na činjenici da se nije posuo pepelom kad je Hrvatska napustila natjecanje već u skupini.

Nakon uvjerljivog trijumfa nad Norveškom (5:1), kojim su »kockasti« jednom nogom zakoračili na EURO, mnoge je začudio prekritičan odnos hrvatskoga izbornika prema igri momčadi u pojedinim fazama utakmice.

U oba slučaja izbornikovi su stavovi, međutim, imali rezona. Kovač je od izborničke inauguracije do Brazila imao premalo vremena da bi njegovi igrači usvojili novu metodologiju rada i pristupa poslu, a od bolnog poraza od Meksika (1:3) u Recifeu do subotnje maksimirske »petarde« nad Norveškom sasvim dovoljno da ne bi trezveno sagledao činjenice i ukazao na očite probleme.

Rijetki su treneri koji progovaraju o manjkavostima rezultatski tako izražene pobjede. Bez obzira što je puno lakše otvoreno progovarati o lošim stranama pobjede, nego poraza.   

Što je to u subotu silno naljutilo Kovača? U prvom redu odstupanje od osnovnih načela njegove nogometne filozofije stožernih prvotimaca. Kovač nikad neće zamjeriti Mandžukiću kada protiv Norvežana promaši stopostotnu priliku (80’), ali neće podnijeti izostanak agresije u najboljega hrvatskoga napadača kada treba pritisnuti zadnju liniju protivnika.

Ležeran pristup utakmici od iznimnoga natjecateljskoga značaja usmjerio je tijek prvoga poluvremena, iako razloge podbačaja u otvaranju utakmice treba tražiti u činjenici da se Hrvatska nije uspjela nametnuti očekivanim posjedom lopte, bez obzira što je u momčadi imala igrače koji su prije tjedan dana igrali ključne uloge na El Clasicu (Modrić, Rakitić).

Pola sata »mraka« u igri Kovačevih uzdanica u prvom je redu posljedica evidentnog izostanka trke i agresije, kašnjenja u defanzivnom bloku i kroničnom nedostatku ideje u pripremi napada. Brozovićev pogodak (30’) iz jedine suvisle akcije u prvom poluvremenu sakrio je slabosti najlošijega razdoblja igre »kockastih« u tekućem kvalifikacijskom ciklusu.     

Ivan Perišić

Sreća da je Kovač imao plan B. I dovoljno autoriteta da na odmoru isprovocira pozitivnu reakciju svojih igrača. Onoga trenutka kad je izbornik »kockastih« promijenio raspored (4-2-3-1) i Perišiću omogućio uvjete prirodna okruženja uzduž granične linije igrališta, a hrvatska momčad konačno počela trčati u oba pravca, Norvežani više nisu imali izgleda. Perišićev pogodak (54’) otklonio je sumnju u konačan ishod utakmice dvaju neravnopravnih protivnika. Ništa novo.

   Ivan Perišić još se jednom potvrdio kao ključni igrač hrvatske reprezentacije u Kovačevoj eri. Brojke, uostalom, sve govore. Ivan je bio strijelac za »kockaste« u posljednjih šest utakmica natjecateljskoga karaktera.

Redom: Kamerun i Meksiko na Svjetskom prvenstvu u Brazilu, Bugarska, Azerbajdžan (dva), Italija i Norveška. Šest utakmica, sedam pogodaka! I gomile istrčanih sprinteva. U oba pravca. Perišić je u kratkom razdoblju izrastao u vrhunskoga krilnoga igrača kakav u modernom nogometu postaje nužnost. Brz, prodoran, snalažljiv u protivničkom šesnaestercu, golgeter.

   U Kovačevoj viziji igre hrvatske reprezentacije Perišić je jednako značajan i potreban momčadi kada napada i kada se brani, kada treba napraviti višak u igri »jedan na jedan« na postavljenu obranu i istrčati kontru i polukontru, ali po potrebi zatvoriti bok u fazi obrane, odraditi »prljavi« dio posla u službi momčadi. Kovačev pristup nogometu, uostalom, od prvoga dana utječe na odabir ključnih igrača njegove momčadi.

Nisu slučajno u najzahtjevnijim utakmicama njegova dosadašnjega izbornikovanja ključne role dobivali igrači silnoga energetskoga potencijala i potrošnje, zaključno s utakmicom protiv Norveške u kojoj je Hrvatska disala punim Brozvićevim plućima.   

Neodgovornost

   – Nije to slučajno. Nama je Brozović u mladoj reprezentaciji u kvalifikacijskom ciklusu postigao šest pogodaka, a u kratkom razdoblju otkad je u A reprezentaciji već dva. Ja stalno tražim napredak u igri, pogotovo po pitanju trkačkih kapaciteta. Znao sam kakva je norveška momčad, znao sam da protivnik može svih devedeset minuta držati visok ritam i u takvim okolnostima želio sam da igrači odgovore velikom količinom trke. Brozović je jedan od onih koji to može – kaže Niko Kovač, koji će vrlo skoro obaviti ozbiljan razgovor s Ćorlukom i preispitati reakcije neobjašnjive za jednog od najboljih braniča u novijoj povijesti hrvatske reprezentacije. Neodgovorno ponašanje i kao posljedica istoga crveni karton u razdoblju kada je utakmica rezultatski odlučena nedopustivo je čak i da Hrvatska iduću utakmicu igra s Maltom, a ne s Italijom.  

  Germansko poimanje hrvatskoga nogometa Nike Kovača vjerojatno mnogima u domovini ide na živce, ali donosi rezultat. Na planu igre i brojčanim vrijednostima u skupini H tekućih kvalifikacija.

Hrvatski izbornik je u kratkom razdoblju promijenio mentalitet i navike momčadi koja povremeno izgubi novi identitet pa dođe u situaciju da ne može oplemeniti izraženu kvalitetu više u odnosu na protivnika, kao u subotu protiv Norveške. Kovačev pristup natjecateljskim utakmicama seže otprilike do polufinala Svjetskog prvenstva u Brazilu kada je Njemačka igrom i rezultatom ponizila »carioce« (7:1).

Nijemci bi tada u Belo Horizonteu Brazilcima zabili deset da su mogli. Naravno da je neumjesno povlačiti paralele između jednog od najvećih trijumfa u povijesti njemačkoga nogometa i rutinske hrvatske pobjede na putu prema EURO-u u Francuskoj, ali Kovačeva reakcija poslije utakmice s Norveškom dokaz je perfekcionističkog pristupa svetom pozivu. Kovač neće odustati dokle god hrvatski nogometaši ne počnu razmišljati kao njemački.