Povijesna utakmica

IVAN RAKITIĆ Ako treba, istetovirat ću na čelu pehar svjetskog prvaka. Samo da Raquel dozvoli!

Marko Cvijanović

Foto I. Tomić

Foto I. Tomić



MOSKVA U nekoliko navrata bio je na rubu suza. Pogotovo onda kad se vraćao u prošlost i one dane kada je Hrvatskoj dao prednost pred Švicarskom odabirući svoju nogometnu domovinu. Emotivno »obraćanje« dva dana uoči najvažnije utakmice u njegovoj nogometnoj karijeri nikoga nije moglo ostaviti ravnodušnim. Ovako je na Lužnjikiju besjedio dokapetan »kockastih« Ivan Rakitić:


– Kako se osjećam uoči utakmice? Nema ljepšeg osjećaja nego danas biti Hrvat. Kada sam odlučivao hoću li igrati za Hrvatsku, sanjaš da ćeš igrati finala, ali treba to ispuniti. Ovo je za nas povijesna utakmica, ne za nas 22 koliko nas je ovdje, već za cijelu zemlju. Sutra će nas na travnjaku biti 4.5 milijuna. A to koliko svi dišu zajedno… Samo trebate pogledati snimke onoga što se događa u zadnjih mjesec dana. Od prvog dana kada smo krenuli prema Rusiji osjetili smo podršku naših ljudi. To se ne može opisati, toliko sreće i ponosa.


Finale protiv Francuske bit će vam 71. utakmica obe sezone?




– Nisam niti znao da sam došao do te brojke. No, snage će biti i viška. Ako treba, nosit ćemo jedne druge. To je najveća utakmica za nas, daj Bože da ispadne kako treba.


Hrvatsko-francuski okršaj na stadionu Lužniki sudit će Argentinac Nestor Pitana koji je Hrvatskoj sudio protiv Danske u osmini finala.


– Sretan sam zbog toga. Sudio nam je protiv Danske i odlično je vodio utakmicu. Prije svega, imao je fantastičan odnos s igračima. Bit će to i za njega najveća utakmica u karijeri.



Sve za Hrvatsku


Hoće li biti mjesta za novu tetovažu, recimo pokala namijenjenom svjetskim prvacima Hrvatima?


– Bit će. Na čelu ako treba, ha, ha, ha.. Naravno, pod uvjetom da mi supruga Raquel to odobri.


Da li biste bili spremni okončati karijeru kada biste unaprijed znali da će Hrvatska u nedjelju postati svjetski prvak?


– Iste sekunde. U ponedjeljak stavljam kopačke o klin i krećem kući. Sve za uspjeh Hrvatske, ja tu nisam bitan.


Strane medije je zanimalo kako je moguće da tako mala zemlja kao što je Hrvatska ima toliko uspjeha u različitim sportovima.


– Tajna je u posebnom osjećaju koji imamo prema državi. Ne kažem da više volimo svoju zemlju od, primjerice, Francuza ili Rusa, ali mi imamo poseban osjećaj da kada obučeš sveti dres, kao da si drugi čovjek. Imamo jedinstvo, ne samo u nogometu.


Oduševile su ga poruke podrška sa svih strana svijeta.


– Imam osjećaj da će za nas u nedjelju navijati stotine milijuna ljudi. Dobio sam poruke sa svih strana svijeta, stigli smo u srce doslovno cijelog svijeta.


Nije Ivan želio govorito o nedjeljnom okršaju kao o osveti za poraz u polufinalu SP-a 1998., upravo od »tricolora«. On jednostavno nije takav tip.


– Razumijemo da je to nešto posebno, ali moramo to zaboraviti i ostaviti iza sebe. Godinama smo sanjali Thurama i njegova dva gola. Oni su to učinili tada, a mi želimo u nedjelju. Znamo da će biti teško, moramo odigrati najbolje što možemo. Želimo se nametnuti, nadam se da neće mirno spavati, da će razmišljati o nama. Dao Bog da u nedjelju mi slavimo.



Momčad najvažnija


Rakitić je tijekom turnira imao različite pozicije u momčadi, a spreman je, ako treba, preseliti i na klupu.


– Najvažnija je momčad, ako trebam igrati desnog beka, sjesti pokraj izbornika, svejedno mi je… Najvažnije da damo sve jedan za drugog. A Dalić? Upoznao sam Dalića u mladoj reprezentaciji. Na svoj je način jedinstven trener, blizak je igračima, ali i jasan u svakom trenutku. Ima dobar stožer, veliki je profesionalac i voli sve pripremiti do zadnje sitnice. Želim se zahvaliti njemu i stožeru jer smo došli do finala. Nadam se da će biti još dugo uz nas.


Još jednom je ponovio da bi Luka Modrić trebao biti igrač turnira.


– Luka je to najviše zaslužio. Vjerujem da su ljudi iz FIFA-e svjesni toga. Ali ja sam uvjeren da nikome od nas ne trebaju takve nagrade, mi želimo onu glavnu.


Zanimljivo, Ivan je čestitao je Đokoviću kazavši da će za njega navijati ako uđe u finale Wimbledona, a dobio je na dar dres bivšeg suigrača iz »Schalkea«, Peruanca Jefersona Farfana, a nakratko se čuo i s klupskim suigračem iz »Barcelone« Samuelom Umtitijem koji će u nedjelju biti na suprotnoj strani.



– Novaku, prije svega, kapa do poda. Da budem iskren, u Wimbledonu i ja navijam za njega. Volio bih da i on stigne do finala, da imamo zajedno velik dan u nedjelju. Mislim da smo prije svega ljudi. To što je jednom bilo moramo na pozitivan način zaboraviti i ostaviti iza sebe – rekao je Rakitić, odgovarajući na pitanje brazilskog novinara, koji je rekao da su u Srbiji Đokovića nazvali idiotom, jer je rekao da navija za Hrvatsku.


– Nole je fantastičan i velik kao sportaš, a još veći kao osoba, kao čovjek. Imali smo taj susret u Miamiju, velika osoba, fantastičan.


Priznao je i kako mu je izbornik srpske reprezentacije Mladen Krstajić veliki prijatelj.


– On mi je jedan od najbližih prijatelja, volim ga kao da je dio moje obitelji. S njim sam se puno puta čuo tijekom prvenstva, čestitamo mi je i zaželio sreću u finalu.