Novi stadion

Huk zapada postaje huk istoka: Što očekuje navijače koji će večeras doći na premijeru Rujevice?

Edi Prodan

Cjelokupan dojam Rujevice je u klasičnom nogometnom smislu fantastičan. Oduševljava blizina travnjaka i gledališta. Vidjet će se to posebno lijepo večeras, a više je no sigurno da će taj dodir publike i nogometaša biti dodatno motivirajući za domaće igrače



Ovo je k’o na Playstationu! Bio je to jedan od možda najtočnijih komentara koje su, u pravilu ushićeni navijači Rijeke izrekli prigodom prvog kontakta s novim stadionom na Rujevici čija je premijera s treninzima nekoliko uzrasta igrača HNK Rijeke održana u četvrtak.


Oko dvije tisuće odanika, koliko je posjetilo javni trening, također je impresivan podatak, jasan signal da će Rujevica vrlo brzo zaživjeti punom snagom, da bi u većini situacija morala imati u cijelosti ispunjeni kapacitet. Svakako, mora se također priznati da je iste te večeri nemalo gledatelja koji su proveli desetljeća na Kantridi s nostalgijom pričalo o jednom od deset lokacijski najatraktivnijih stadiona na svijetu. Što ne čudi, jer jedan i jedini spoj stijena i mora,  kao i jedinstvena mikroklima Kantride, ne mogu se ni sa čim usporediti.


Rijeka sportski grad


Ono što je premijera Rujevice također pokazala – silni je optimizam po pitanju stvaranja uvjeta za najviše dosege riječkoga sporta. Taj je nogometni kamp naime nastavak lijepe, bogate, impresivne riječke sportske infrastrukturne priče. Uz bazen i atletsku dvoranu na Kantridi, sportsku dvoranu Zamet, sada i ovaj kamp čini jednu od ključnih točaka na kojima će se omogućiti izrastanje Rijeke u najznačajniji hrvatski sportski grad. Rujevica priziva optimizam u pogledu konačnog prerastanja HNK Rijeke u pravi, veliki nogometni kolektiv. Uvjeti kakvi su stvoreni na Rujevici jamstvo su da će i u Rijeci stasati znatno veći broj vrhunskih igrača, da će postati privlačnim klubom u koji će dolaziti talenti i iz drugih krajeva kako bi upravo na Kvarneru izrasli u vrsne nogometaše. Naprosto, u večernjim satima tog povijesnog četvrtka moglo se osjetiti kako je nogometni kamp Rujevica dodatni impuls cjelokupnom gospodarskom razvoju, kako ta investicija već sada vrijedna gotovo 20 milijuna eura budi nadu u općenito bolji, bogatiji život u Rijeci.




Cjelokupan dojam Rujevice je u klasičnom nogometnom smislu fantastičan. Pogled s istočne tribine koji obuhvaća travnjak biljarski ravne površine i zapadnu, pokrivenu tribinu, tvori sliku koja se uistinu može usporediti s virtualnom pedantnošću videoigara. Druga stvar koja oduševljava je blizina travnjaka i gledališta. Vidjet će se  to posebno lijepo večeras, kad krene prva službena utakmica protiv Lokomotive, a više je no sigurno da će taj dodir publike i igrača biti dodatno motivirajući za domaće igrače. Preglednost zbivanja na igralištu, koja je inače bila posebno teška s D tribine na Kantridi, na Rujevici je toliko dobra na svim pozicijama, osim  u prvom redu gdje se sudara sa zaštitnom ogradom, da je ne može nadmašiti ni televizijski prijenos. Neobična je možda slika »kaveza« za gostujuće navijače, no ni njima nije uskraćena mogućnost dobrog pregleda situacije na travnjaku. A da bi se i na novoj lokaciji osjetila povezanost, bliskost s omiljenom Kantridom, na sjeveru neposredno iza gola su – stijene.


Treće poluvrijeme


Iako nije bilo klasičnog navijanja, prigodom pozdravljanja prve ekipe moglo se osjetiti kako će Rujevica imati i dobru akustiku, kako će se i na njoj moći osjetiti onaj toliko poticajni »huk zapada«, koji će istina neko vrijeme biti »huk istoka«. A kad smo već kod akustike, moramo pohvaliti i cjelokupan audiosustav iznimne punoće zvuka koji će u pripremi same utakmice biti također dodatna pomoć. Jer kad moćno zaori: »Naša su srca plavo-bijela, a plavi i bili su nam glavna jela« malo će biti navijača kojima se koža neće naježiti.


Ono čega na Rujevici još nema je – treće poluvrijeme. Teško je istina ponoviti omiljenu transverzalu riječkih navijača koja se kretala od Aneta preko Miramarea, Starsa, Armade ispod B tribine, Dubravke i Bore pa sve do Morskog prasca, no taj dio infrastrukture se tek treba razviti. Nije isključeno da će profitirati neki od postojećih lokala na Rujevici ili Turniću, no za sada je teško vjerovati da će utakmica trajati po četiri, pet ili više sati, koliko su navijači inače znali boraviti u i oko stadiona Kantrida. Za sada su im za zagrijavanje osigurane dvije pozicije, uz svaku tribinu, a hoće li s vremenom i one dobiti »dušu«, ovisi i o njima samima.


A kako bi potaknuli značajnije povezivanje, svojevrsnu intimizaciju posjetitelja i Rujevice, u HNK Rijeci su pokrenuli zanimljiv proces personalizacije sjedalica. U četvrtak su tako posjetitelje dočekivale hostese s obrascima u koje se upisivalo podatke s članske iskaznice te se svim vlasnicima godišnje pretplate ponudilo upisivanje imena ili broja iskaznice na zakupljenu sjedalicu. Zanimanje je bilo veliko, zahtjev je već u četvrtak podnijelo skoro pet stotina gledatelja, no bilo je i nemalo onih koji su ponudu odbili, ne želeći se na takav način identificirati. Ipak, unatoč takvoj »predostrožnost«, večeras će se opet nuditi mogućnost personalizacije svim onim pretplatnicima koji nisu stigli na premijeru, dok će sjedalice dobiti ime i prezime u najskorije vrijeme.


Pogled koji oduzima dah


Ono što će biti bolje nego na Kantridi, mogućnost je parkiranja. Do stadiona naime vodi moderna prometnica koja je slabo protočna jer je već godinama nedovršena. Kako je poznato, ta je cesta spoj Turnića sa zaobilaznicom, a jedan, nedovršeni krak ide prema Hostima, da bi u konačnici došao do Vozišća nedaleko Viškova. Upravo činjenica da je cesta moderna, široka, ali na neki način »slijepa«, otvara mogućnost za parkiranje velikog broja automobila. O nečem sličnom se na Kantridi nije moglo ni sanjati, no uputno je upozoriti sve gledatelje koji večeras krenu prema Rujevici svojim automobilima da to učine nešto ranije jer zbog radova na pristupnim prometnicama može doći do većih zastoja. Svakako i oni koji dolaze zaobilaznicom, iz smjera istoka ili zapada, moraju računati na zastoje prigodom izlaska s nje. Istina, smještaj stadiona omogućava i dolazak pješice jer je od značajnih, velikih gradskih kvartova – Turnića, Krnjeva, Rujevice, pa i Zameta ili Podmurvica, udaljen svega desetak ili nešto više minuta šetnje.


Ono što je još jedan forte Rujevice, njezin je pogled. Smješten na uzvisinu, stadion omogućava idealan panoramski pogled na dobar dio Kvarnera. S koje se god strane gleda, s istočne ili zapadne tribine, puca pogled ili prema Učki i Opatiji, odnosno Krku, Crikvenici… Tako da se opet radi o jedinstvenoj lokaciji koja će svakako impresionirati i sve gostujuće navijače.


Klimatski? Pozicija na brdu znači i nešto veću izloženost vjetru. Moglo se to osjetiti i u četvrtak, tako da će s te strane uvjeti za igru biti bolji, manje sparine, više prozračnosti, lakše trčanje i nadigravanje. Hoće li burno vrijeme, što u Rijeci nije rijetkost, otežavati igru zimi, tek će se vidjeti, no ljeti je više »zraka« svakako dobitna kombinacija.


Povratak na Kantridu?


Kako su nam rekli i neki od zaposlenika HNK Rijeke, a Rujevica će njima biti stalno sjedište, neobično je nakon godina i godina promijeniti lokaciju, promijeniti neke uhodane rituale, ali kad se vidi funkcionalnost i raskoš objekta za sve vrste poslova koji se obavljaju oko tvrtke poput nogometnog kluba, prihvaćanje novog se dogodi – u trenu.Povratak na Kantridu? Realno, možda za dvije godine. Do tada, guštajmo na Rujevici, stadionu koji kao da je istrčao iz virtualnog u realan svijet. Krene li i na travnjaku kako valja, možda se razviju uvjeti i za – treće poluvrijeme.