U Splitu znaju sa sucima. Tuku ih kao volove, maljem stoje u redu i udaraju, ili ih časte škampima i jastozima… Osobno sam za – batine. Barem čiste glave nakon toga možeš suditi po svojoj savjesti, razmišljati o pravilima nogometne igre koje treba primijeniti.

Jamačno je, međutim, da sudac nedjeljne utakmice između Hajduka i Dinamo, nije koristio Kosove bonove za »menzu« prije susreta, a još manje nakon utakmice. Mario Zebec je, naime, demonstrirao vrhusko suđenje, pokazao je da zna kada nije – opterećen, kao što je bio na prethodnom derbiju, polufinalu Kupa, između Dinama i Rijeke. Tada je od utakmice napravio cirkus. Poglavito u nastavku, jer je mislio da nije dosudio kazneni udarac za Dinamo (Bradarićeva ruka ili nadlaktica?).

Ne držim mnogo do mišljenja sudačkih eksperata, sve su to naručena tumačenja, floskule o intenzitetu i koliko se ruka širila… Ključna je riječ – povjerenje. U suce i one koji nakon toga analiziraju. Uglavnom, na Poljudu nije bio isti sudac iz Maksimira, bio je to neki drugi Zebec.

Rastrčan, pravodobanm autoritativan… Dobro se pripremio za utakmicu, jer kako jednom reče Collina, nije isto suditi ekipama koje igraju s obranom tri ili s četvoricom u zadnjoj liniji… A da ne govorimo o »ludilu« u džungli HNL-a. Gdje svako gleda svaki sporni detalj svojom dioptrijom neobjektivnosti. Zebecu, kako bi rekao Kek, njegova najdraža mušterija, kapa do poda za izvedbu u Poljudu.

Konačno jedan derbi nakon kojega se ne priča o – suđenju. Utakmica u kojoj »kanarinci« nisu u naslovnim ulogama. Splićani su sami bacili u vjetar veliku prigodu. Vjerovali su da je došao trenutak, Dalmacija (i ne samo ona), bila je u euforiji, stadion grotlo ljubavi prema Hajduku… Dok nije utrčao vatrogasac Gavranović i s dva mlaza vode ohladio navijače. Kos je odletio, neki su igrači dan poslije dobili batina, ali… Svi peru ruke, čude se, hine zbunjenost poput časnih sestara na bračnom putovanju… I »neka državne institucije i policija«, obave svoj posao.

Točno je, divljaci ne zaslužuju svjetlo reflektora nakon predstave za pamćenje. Utakmice o kojoj se moglo pričati o nogometu, čak ni poraženi nije tražio dlaku u jajetu. Sudac primao čestitke!

Televizijski komentator Joško Jeličić u jednom trenutku ustvrdio je »kako bi se Rijeka, da je ostala na okupu, prošetala HNL-om i ove sezone!« Riječanima je uteg oko noge proljetnom nastavku – Rudeš. Bez obzira na to što je to ozbiljna momčad bez obzira na položaj na ljestvici. Ovako Riječani u subotu idu u Maksimir predati krunu prvenstvenu – Dinamu. Nakon što su to učinili s Kupom, ali tada je prste umiješao sudac Zebec. Riječanima preostaje borba za drugo mjesto koja znači dva tjedna duži odmor u kvalifikacijama za Europsku ligu. S novom ekipom. U tome i jest »jesenski problem«, da je Rijeka ostala na okupu… Svjestan je svog zadatka i uloge u HNK Rijeka i trener Matjaž Kek. Nedavno je zavapio – da mi je nekoliko sezone imati istu ekipu…

Ako Keku bacite pod nos da nikada nije pobijedio u Maksimiru u prvenstvenoj utakmici, uzvratit će vam da je dobio prvu finalnu utakmica Kupa Hrvatske 2014. godine, pogotkom Tomečaka.  Bio je to prvi Rijekin trofej u Miškovićevo i Kekovo razdoblje. Prošlosezonske dupla kruna je – povijesni događaj za Rijeku!

U više od 70 godina Rijeka je samo šest puta uspjela osvojiti bodove u Maksimiru.  Pošlo je to za rukom petorici trenera, jer Nenad Gračan je dvaput srušio modru utvrdu. Jednom je to pošlo za rukom Stojanu Osojnaku, Marjanu Brnčiću (dobio je kuma Blaževića), Ivanu Kataliniću i Draganu Skočiću.

Ponudit će Kek »rasterećenost« uoči najnovijeg gostovanja, ali u Maksimiru toga nema. Rijeka stiže kao aktualni prvak, bodovi mogu biti manje važni, ali ugled i prestiž imaju ponekad ogromnu težinu. Rijeka mora Dinamu pokušati naplatiti sve dugove ove sezone, dva dosadašnja poraza u Maksimiru. Čestitati mu na naslovu – pobjedom!