Četvrti trofej prvaka u Litvi - Andro Švrljuga
»Suduva« je prvi put u povijesti postala prvak, prekinula četverogodišnju vladavinu »Žalgirisa«. S mojom »Suduvom« sam napravio podvig u istoj godini kada je i moja »Rijeka« napravila podvig i prekinula dugogodišnju vladavinu »Dinama« – kaže 32-godišnji Švrljuga, koji je potpisao novi ugovor
RIJEKA – Andro Švrljuga u Hreljinu uživa blagodati rodnoga kraja poslije još jednog velikog uspjeha u karijeri. Nekadašnji prvotimac »Rijeke«, »Pomorca« i »Istre 1961« nedavno je sa »Suduvom« postao prvak Litve i to na vrlo upečatljiv način. »Suduva« je, naime, prvi put u klupskoj povijesti osvojila naslov litavskoga prvaka nakon što je u odlučujućoj utakmici posljednjega kola na domaćem travnjaku svladali (3:0) Švrljugin bivši klub »Žalgiris«! Ni to nije sve. Andro je u smiraju prvoga poluvremena postigao treći pogodak i stavio točku na »i« velikoga slavlja koje je dočekao sa »čizmom« oko lijeve potkoljenice i stopala. Stradao je gležanj, ali nije u pitanju ozbiljnija ozljeda. More, uostalom, čini svoje…
– Ide na bolje, more je čudo, a i sve je lakše kad sam doma, sa svojima… – kaže Andro, koji je poslije izvjesna vremena u Litvi odvojen od obitelji. Djeca su krenula u školu…
Opravdano veselje
– Iskreno, nisam mislio da ću toliko ostati, pogotovo nakon što sam otišao iz »Žalgirisa«. Međutim, dan uoči te odlučujuće utakmice sam potpisao novi dvogodišnji ugovor sa »Suduvom«, ostajem još dvije godine. Imam 32 godine, osjećam se odlično, a i hoće me rezultati, ha, ha… Kad sam igrao u našim klubovima, imao sam 24, 25 godina i govorili su mi da trebaju iskusnije igrače, sada kad prijeđeš tridesete kažu ti da trebaju mlađe. Da, da, nikad ne valja, ha, ha… U nogometu, međutim, postoji samo jedno pravilo: ili znaš ili ne znaš. U nogometu ne postoje mladi i stari igrači, samo dobri ili loši. Po nekima bi Messi i Cristiano Ronaldo već bili za penziju.
Potegnuo s centra
Završnica litavskoga prvenstva s »happy endom« za »Suduvu« nije mogla biti dramatičnija, Švrljugin klub bio je prvoplasiran (68) s bodom prednosti u odnosu na drugoplasirani »Žalgiris« (67). Pobjeda je objema momčadima donosila naslov prvaka.
VELIKA FEŠTA – Švrljuga i suigrači s trofejom
– Poveli smo odmah na početku 2:0, zabili smo u sedmoj i osmoj minuti i to je na kraju presudilo, »Žalgiris« se više nije mogao vratiti u utakmicu. A taj drugi gol, potegnuo sam s centra, vidio sam da je njihov vratar vani, lopta je pogodila prečku i vratila se mom suigraču Laukzemisu koji je zabio iz blizine. Poslije sam ja zabio za 3:0 i sve je bilo gotovo. Fešta? Uuu, jesmo, feštali smo. I neka smo. Zaslužili smo. A i tko ne bi feštao nakon povijesnog rezultata. »Suduva« je prvi put u povijesti postala prvak, prekinula četverogodišnju vladavinu »Žalgirisa«. S mojom »Suduvom« sam napravio podvig u istoj godini kada je i moja »Rijeka« napravila podvig i prekinula dugogodišnju vladavinu »Dinama«. Da stvar bude bolja, mi smo na polusezoni imali petnaest bodova manje i uspjeli postati prvaci. Nanizali smo 13 utakmica bez poraza i 11 pobjeda za redom. Reći ćemo da smo na kraju ni krivi, ni dužni postali prvaci, ha, ha…
Andro ponosno ističe da »Suduva« ima najbolje uvjete u Litvi, bolje od većine hrvatskih prvoligaša.
– U usporedbi s nama, jedino »Rijeka« i »Dinamo« imaju bolju insfrastrukturu. Osim glavnog terena, na raspolaganju su nam još dva pomoćna terena i jedan natkriveni s umjetnom travom. Riječ je o hali u kojoj igramo domaće utakmice kad je najhladnije, a u kojoj može stati između dvije i tri tisuće gledatelja.
Švrljugina je satisfakcija tim veća što je u »Suduvu« stigao iz »Žalgirisa«, čelnici kojega nisu našli za shodno s njim produljiti ugovor.
– Nije da sam se ružno rastao sa »Žalgirisom«, ali bilo mi je žao što odlazim. Ipak sam tamo proveo lijepe trenutke, osvojio sam tri naslova prvaka, ali ispalo je da klub nije mogao ispuniti neke financijske obaveze i morao sam otići. Nisam bio jedini, isto se dogodilo i Kerli, Jankauskasu i Janušauskasu, na kraju smo sva četvorica otišli u »Suduvu«. Govorili su nam da je to korak nazad u našim karijerama, ali ispalo je da nisu bili u pravu. Tako je to u životu, nekad trebaš napraviti dva koraka u nazad da bi napravio dva prema naprijed. Znam da su me prije te odlučujuće utakmice pitali novinari hoću li slaviti pogodak ako zabijem… Nego šta da sam slavio, nema sentimenta u profesionalizmu. »Suduva« je sada moj klub, radovao sam se ovom naslovu prvaka kao malo dijete.
Stara škola
Dio zasluga za osvajanje povijesnoga naslova pripada i Švrljuginim hrvatskim suigračima, koji su mu ove sezone pravili društvo u svlačionici, Josipu Tadiću, nekadašnjem igraču »Bayera« iz Leverkusena, »Osijeka«, »Dinama«, »Rijeke«…, odnosno Ivanu Kardumu, nekadašnjem vrataru »Osijeka« i »Slaven Belupa«… Naravno, i kazahstanskom stručnjaku Vladimiru Čeburinu, koji će početkom siječnja povesti momčad na pripreme u Tursku.
– Bit će to krvave pripreme. Nećemo vidjeti loptu dok se ne vratimo, to je ona stara škola… Međutim, zanimljivo je da ove sezone nije bilo nijedne ozljede mišića u cijeloj momčadi. To, valjda, nešto govori. Čovjek je bio prva liga, stao je iza nas, mi smo stali iza njega i sve se savršeno poklopilo. Napravili smo iskorak u Europi, osvojili povijesni naslov prvaka, sezona nije mogla biti bolja. Sada ću malo guštati doma, »Naprijed« ima za odigrati još jedno kolo, »Rijeku« čeka završnica jesenskog dijela sezone… Baš uživam!
