Valentino Stepčić i Jamilu Collins / Foto Ivo ČAGALJ/PIXSELL
Pokazujemo pretenzije na gornji dio ljestvice. Ne gledamo više prema dolje – kaže Risto Mitrevski, a i ostali misle isto
OSIJEK – Činilo se da je to – to, da će pulskoj pozitivnoj seriji u Osijeku doći kraj, kad je na isteku devedesete Mateo Bertoša izveo “aut”, a Valentino Stepčić potegao s otprilike 25 metara. Onako, gotovo iz očaja. Lopta mu je lijepo “sjela”, ali činila se nedovoljno opasnom, lako dohvatljivom za vratara Mikulića.
– Ni sam ne znam kako je ušla – kasnije će priznati strijelac Stepčić, nakon čijeg je zgoditka uslijedilo veliko slavlje igrača i stručnog stožera Istre 1961. Slika je to koja jako puno govori, kako o tome koliko im znači pozitivan rezultat u Osijeku, tako i o stupnju momčadske privrženosti u “zeleno-žutoj” svlačionici.
Deset minuta nakon što je u 78. minuti umjesto Bouhne u igru ušao Nikola Prelčec, u trenucima dok je Goran Roce mijenjao imenjaka Parackog, na travnjaku osječkog stadiona u dresu Istre 1961 nalazilo se sedam igrača poniklih na Poluotoku. Da Kenan Hadžić zbog ozljede nije ostao u Puli, ili da se u zapisniku našao Dejan Polić, bilo bih ukupno čak osam ili devet.
Iveša, Bertoša, Miloš, Paracki, Stepčić, Prelčec, Roce, Hadžić i Polić čine grupaciju među kojom pojedinci nisu igrački stasali u Istri, ali su tu rođeni i smatraju se »domaćim snagama«, dok je suprotan slučaj jedino Nikola Prelčec koji nije rođen u Istri, no tu je doselio kao dječak i ponikao je baš u ovom klubu. Uglavnom, valjalo je posegnuti duboko u statističke zabilješke kako bismo otkrili kad je posljednji put u kadru Istre 1961 bilo toliko igrača s lokalnog područja, što je u vremenima nogometne globalizacije sve rjeđi slučaj u mnogim sredinama.
U posljednje tri sezone više od pet nastupa ubilježilo je svega devet domaćih igrača, dakle isto onoliko koliko ih je danas u užem natjecateljskom kadru! U sezoni 2013/14 to su bila četvorica (Budicin, Križman, Lovrić, Batelić), prošle sezone trojica (Iveša, Hadžić, M. Pamić), a u sezoni 2014/15 samo jedan jedini! Bio je to Zvonko Pamić, sin trenera Igora Pamića koji je vodio Istru 1961 u tom razdoblju…
Teška pogreška vratara Mikulića naoko je samo (ne)sretna okolnost, ali iza nje ipak stoje i neki simbolični faktori. Način na koji su donedavno primali golove i gubili utakmice, Puljani su samouvjerenim pristupom okrenuli u svoju korist, a većina se aktera složila da izjednačenje rezultata, bez obzira na način na koji je postignuto, nije neopravdan ishod nedjeljne utakmice.
Sreća prati hrabre
– Znate kako kažu, sreća uvijek prati hrabre. Nismo posustali nakon primljenog gola, preuzeli smo inicijativu, kao da smo znali da ćemo dohvatiti poravnanje. Isplatilo se – konstatirao je Risto Mitrevski u dvorištu Gradskog vrta.
Osijek tijekom susreta, osim na mahove, nije ozbiljnije pritisnuo Istru. Nisu se, međutim, ni Puljani isticali napadačkim akcijama, premda je prvi put zajedno zaigrala središnja trojka Paracki-Stepčić-Lucio od koje se (i) na planu kreacije napada puno očekuje. Valentino Stepčić ponudio je logično pojašnjenje u analizi njihova nastupa.
– Mario i Paracki su odlični igrači, ali ovo jednostavno nije bila utakmica predodređena za kombinatoriku. Bila je to ratnička partija, trener nas je na to pripremio i tome smo se podredili – rekao je Stepčić nakon utakmice.
Opasne kontre
S takvim taktičkim zamislima, znajući da je domaćin taj koji, s obzirom na bodovnu razliku, mora pred svojom publikom preuzeti inicijativu, “zeleno-žuti” su pragmatično odbijali njihove napade, parirali im u agresivnosti, te bili izrazito opasni u kontri. Šteta da Miloš nakon sjajnog bijega na proigravanje Lucija to nije iskoristio za vodstvo, jer pitanje je kako bi se Osječani tada proveli.
Jurnjava po izjave igrača nakon »pressice« vrsta je navike, jer u posljednje su vrijeme gostovanja igračima Istre 1961 bila mučna, pa im je praksa bila što prije »zbrisati« u autobus i krenuti kućama. Međutim, ovoj momčadi nikamo se ne žuri, 45 minuta nakon susreta opušteno su uz putni zalogaj zbrajali dojmove.
– Neću ja ništa govoriti, ispast će da iskačem iz paštete – odmahnuo je Stepčić, upitan za komentar. Tko mu je kriv što se medijski nameće golovima, u Osijeku se upisao među strijelce i četvrtu utakmicu zaredom! Što postaje problem, jer iduća je na redu – Rijeka. Već u petak.
– A ča sad, zabit ću i peti – »bocnuo« je, uz dodatnu poruku »Fiumanima«. – Pokazali smo još jednom da naš uspon nije slučajan i mislim da mogu najaviti da u toj utakmici idemo po tri boda!
– Nije bilo lako protiv ovakvog Osijeka koji nas je dočekao kao drugi na ljestvici, ali se utakmica odvijala točno onako kako je trener Tomić predvidio. Oni su stiskali, mi smo čekali prilike, propustili dvije kod 0:0, za što smo kažnjeni golom iz prekida, ali nas je sreća ipak pomazila kod mog pogotka koji ide na dušu vrataru. No, piše se kao i svaki drugi – sumirao je Stepčić.
S obzirom na to da je on zaključio rezultat, konačna poanta ostaje Mitrevskom.
– Osijek je svojim rezultatima dokazao da je jedna od boljih momčadi u ligi, ali i mi pokazujemo pretenzije na gornji dio ljestvice. Ne gledamo više prema dolje – kaže Risto.
A i ostali misle isto.
