Kramarićev nasljednik

Bekim Balaj: Bit će golova, ali moram biti jak tjelesno i mentalno

Ivan Volarić

I. Volarić

I. Volarić

Koliko ću zabiti golova? Teško mi je na taj način. Najvažnije da spreman dočekam prvenstvo, fizički i mentalno, da zaigram i pružim svoj doprinos naporima momčadi da dođe do uspjeha – kaže Balaj



BENAHAVIS Iako će predstojeće prijateljske, ali u prvom redu prve prvenstvene utakmice donijeti  konkretnije odgovore, posljednji treninzi u Benahavisu sugeriraju da bi »Rijeka« u Bekimu Balaju (24) mogla dobiti snažan proljetni adut. Albanski reprezentativni napadač diže se iz treninga u trening kako na fizičkom tako i na – golgeterskom planu. Sve češće njegove lopte, udarene desnom, ali i lijevom nogom, neuhvatljive za vratare završavaju u mreži.  »Beki« se polako udomaćio u momčadi, pohvatao je i nekoliko riječi hrvatskog, pa ostavlja dojam kao da je s »bijelima« nekoliko godina, a ne tek nekoliko tjedana. 


 – Da li sam umoran? Jesam,  ali to je normalno. Iza nas je nekoliko dana teških treninga. No, to je uobičajeno za ovu fazu priprema, to mora biti tako ako se želimo adekvatno pripremiti za nastavak prvenstva. Mislim da će se idućih dana, kako se bliže dvije prijateljske utakmice, malo spustiti intezitet treninga, odnosno da će treninzi biti prilagođeniji utakmicama koje su ispred nas – govori Balaj, kojega su, kao i većinu suigrača, zaobišle ozljede što je dobra vijest. Izuzetak su pričuvni vratar Andrej Prskalo i branič Marko Vešović, koji su u Španjolsku stigli s ozljedama lista, odnosno tetive.



Igrači »Rijeke« nemaju u hotelu baš previše sadržaja kojim mogu oplemeniti svoje rijetke slobodne trenutke. Izuzmu li se mobiteli i tableti, tu je tek jedan stol za biljar, dva klavira i stolovi na kojima se okupljaju kartaši. Za razliku od prijašnjih godina, na stolu su se našle i karte za briškulu i trišetu, pomalo već zaboravljenu igru kada su u pitanju pripreme nogometaša »Rijeke«. Jedan par činili su Riječani Ivan Močinić i Carlo Berković, a drugi Istrijani Andrej Prskalo i Mateo Bertoša. Pobjednik nije bitan koliko činjenica da se nisu zatrli neki stari običaji.





– Vrlo je važno kako za mene, tako i za sve u momčadi što nema zdravstvenih problema – nastavlja 24-godišnji napadač. – U pripremama uvijek postoji veliki rizik da se dogodi neka ozljeda tijekom treninga. Osjećam se dobro i spremno za rad što je najbitnije.


Napadački nogomet


Koje su vaše impresije nakon prvih tjedana treninga s novom momčadi i trenerima?– Sve je u najboljem redu. Dojmovi koje sam stekao prvih dana po dolasku u Rijeku pokazali su se potpuno ispravnima. Svi su mi poželjeli dobrodošlicu, nastojali učiniti lakšim taj period privikavanja na novu sredinu i sigurno da mi je to pomoglo. Osjećam se stvarno ugodno.


Je li Kekov način rada nešto na što ste navikli ili tu ima nekih novina?– Sviđa mi se način rada jer dosta igramo nogomet, lopta je uključena u rad i to je ono što mi se sviđa. Pokušavamo igrati nogomet, kroz treninge nastojimo uvježbati ono što nas očekuje u utakmicama i to je odlično.



Jučer je u Gran Hotel Benahavis navratio Opatijac Vlado Vidaković, koji gotovo 20-ak godina već živi i radi u Marbelli. Bavi se  nekretninama. Jedan je od rijetkih rođenih Riječana koji se nastanio u ovom djelu Španjolske. Iako navijač »Rijeke« od malih nogu, nije pasonirani pratitelj nogometa, slučajno je saznao da je klub iz njegova rodna grada u blizini pa je navratio između ostaloga i da bi se raspitao kada se igra iduća prijateljska utakmica. Vlado je 90-tih  držao kafić La Noche  na Preluku, a veže ga i poznanstvo sa Sanjinom Ugrakovićem, koji je nekada skrbio o karijerama Darija Kneževića i Siniše Linića.  



Polako prevladavate jezičnu barijeru?– Razumijem neke stvari, neke upute koje nam trener prenosi. Ima stvari koje ne razumijem, ali srećom svi u momčad govore engleski pa onda nemam problema s komunikacijom.


Što su pokazale dvije pripremne utakmice koje ste odigrali?– Prije svega treba uzeti u obzir da su to bile tek prve utakmice. U drugoj utakmici protiv »Ingolstadta« to nije loše izgledalo. Pokušavali smo igrati, držali smo loptu, istina imali smo više šansi u prvom nego u drugom poluvremenu, ali nije to sve zajedno izgledalo tako loše. Siguran sam da ćemo više pokazati u idućim susretima protiv kvalitetnih suparnika. To su utakmice koje će pokazati u kojem smo trenutno stanju, odnosno koliko smo doista moćni.


Sve za momčad


Što mislite o svojoj konkurenciji u vršku napada?– Moje prethodnik (Kramarić op.a) je ostavio duboki trag, igrao je najčešće sam u vrhu napada. Sada igramo malo s jednim, malo s dva napadača. Konkurencija je normalna stvar u nogometu i s time se svaki igrač mora znati nositi. Spremno ću dočekati svaku šansu koju dobijem. Vjerojatno ste razgovarali sa Sokolom Cikaleshijem, vašim reprezentativnim suigračem, koji je od prošloga ljeta u redovima »Splita«?– Normalno da smo razgovoarali, svi mi reprezentativci često  komuniciramo često međusobno. Rekao mi je da je za njega bio dobar potez što je otišao iz Albanije u »Split«. Zabio je i neke golove. Sigurno da je velika razlika igrati u Albaniji i u Hrvatskoj, kao što će i za mene biti nešto novo igrati u HNL-u u odnosu na ono što je bilo u Češkoj. Nadam se da ću se pokazati u pravom svjetlu u idućim prijateljskim utakmicama i spreman dočekati prvenstvo.


Igrači su u nedjelju nakon video analize i sastanka s predsjednikom dobili slobodno predvečerje koje su iskoristili za odlazak u »civilizaciju«, na kavu u Benahavis ili obližnji Puerto Banus (marina sa šetnicom i trgovinama), odnosno Marbellu. Visoke temperature, koje se vrte oko 20 stupnjeva izmamili su na Costu de Sol sve što hoda. Špica u Marbelli krajem siječnja podsjeća na opatijski lungomare krajem srpnja ili početkom kolovoza. Engleski i ruski turisti su se sunčali, oni najhrabriji smočili noge… Gotovo ljetne temperature i snažno sunce u kombinaciji sa spartanskim načinom rada od igrača izvlači i posljednje kapi znoja. Ne samo njih već i fizioterapeuta koji su tijekom jučerašnjeg jutarnjeg treninga jedva stizali napuniti boce s vodom kojom brzinom su ih ispijale Kekove uzdanice. Pokazatelj da se naporno radi, ali i da je moguće doživjeti ljeto u siječnju u Europi…



Koliko vam odgovara način igre koji preferira trener Matjaž Kek?– Igramo napadački, s dvojicom defanzivnijih veznjaka, ali ostatak momčad je više fokusiran na napad. Oba beka dolaze dosta visoko, često centriraju, a to je nešto što svaki napadač priželjkuje.  Dakle, da ima puno upotrebljivih lopti. Moram, naravno, biti koncentriran i pokušati što bolje iskoristiti te lopte. 


Koliko golova očekujete na proljeće?– Teško mi je govoriti o tome na taj način. Najvažnije da spreman dočekam prvenstvo, fizički i mentalno, da zaigram i pružim svoj doprinos naporima momčadi da dođe do uspjeha. Vjerujem da će u tom slučaju doći i moji golovi – rekao je Balaj.