RIJEKA » Kada jedna momčad u tri utakmice uputi 70-ak udaraca prema suparničkom golu, pogodi tri vratnice, promaši jedanaesterac i pritom postigne samo dva gola te osvoji svega tri boda, onda je jasno da ima veliki problem s realizacijom.

Utakmica protiv »Slaven Belupa« i još jedan remi to su najbolje pokazali. Nogometaši »Rijeke« u ovom trenutku nemaju lijeka za golgetersku sušu koja se pojavila po odlasku Andreja Kramarića u »Leicester City«. Istina, ozlijeđeni Albanac Bekim Balaj postigao je tri pogotka u četiri proljetna nastupa što je vrlo solidan učinak, ali treba imati na umu da je u svim tim susretima imao popriličan broj prilika. Uostalom, promašio je i najstrožu kaznu u Splitu, a u Puli pogodio gredu.

Balaj zbog ozljede nije igrao protiv »Slaven Belupa«. Naslijedio ga je nedovoljno spremni Hristov, umjesto kojega je u igru u nastavku ušao i Ivančić. Konačan rezultat je – nula golova. Ivančić nije uputio niti jedan opasniji udarac prema fantastičnom Kardumu. Hristov je bio nešto konkretniji, ali bez konačnog učinka i onoga najvažnijeg za svakog napadača – pogotka. »Bijeli« su ukupno uputili 34 udarca prema koprivničkom golu, 16 je išlo u okvir, a samo jedan ušao (Alex).

Ne očekuje se naravno uvijek samo od napadača da zabijaju golove, tu su i drugi igrači što dovodi do jednog drugog problema. Anas Sharbini jedina je riječka polušpica koja je u svojoj karijeri znala zabiti desetak golova po sezoni. Svi ostali su više vezni igrači nego napadači. Alex, Jugović, Tomasov, Mišić… su igrači koji po vokaciji nisu strijelci. Prirođenija im je uloga – dodavača. Anasa pak neće gol. Kada se podvuče crta dolazi se do onoga što se moglo naslutiti prošle zime nakon odlaska Andreja Kramarića i Zorana Kvržića, odnosno ozljede Moisesa – da bi »Rijeka« ovoga proljeća mogla imati problema s realizacijom.

Tri kupovine

U zimu 2014. godine »Rijeku« je nakon prvoga proljetnog kola naprasno napustio prvi strijelac Leon Benko. Pomalo šokantan odlazak vrlo brzo je prekrila prašina zaborava jer je Matjaž Kek u svojim redovima imao dva rješenja. Trajno u vidu Andreja Kramarića i prijelazno u Ivanu Krstanoviću. Mnogi su danas skloni odmahnuti rukom i reći da je bilo lako kada je otišao Benko jer je Kek imao Kramarića. Krivo! Andrej je počeo zabijati tek u finišu sezone, a proljetni dio na svojim plećima izvukao je Ivan Krstanović. Navijači uglavnom pamte njegove promašaje, jednostavno im nije sjeo, a posebno nakon onoga »bosanskog grba« u Zadru.

Međutim, »Krle« je prošlo proljeće vukao momčad prema pobjedama. Zabio je 13 pogodaka u 14 prvenstvenih nastupa u drugom dijelu sezone. Istina, dio tih golova s bijele točke, no većinu tih najstrožih kazni je i sam izborio. U konačnici, zar je bitno je li momčad do pobjede došla golom iz igre ili iz penala. Bodovi u konačnici jednako vrijede. Krstanoviću se krajem prošle sezone pridružio Kramarić pa ubrzo nitko više nije žalio za Benkom.

   Ljetni prijelazni rok donio je kupovinu trojice napadača. Prvo je stigao makedonski reprezentativac Adis Jahović, a onda i Josip Ivančić iz »Zadra«. Jahovićev specifičan karakter nikada nije baš potpuno legao Matjažu Keku, pojavila se pritom i dobra ponuda. »Rijeka« je dobro zaradila, a Jahovićev odlazak nikome nije teško pao jer su u tom trenutku u svlačionici bila dva provjerena napadača – Krstanović i Kramarić. Osim toga, pred vratima je bio Ermin Zec.

   Jesenski dio sezone protekao je u Kramarićevim sjajnim partijama nakon kojih je bilo jasno da je na zimu rastanak neizbježan. Kek je polako pripremao njegova nasljednika u Erminu Zecu, a Ivan Krstanović strpljivo uskakao koliko je trebalo. Nije puno igrao i zabijao, ali nije ni trebao. Vjerojatno bi se puno toga drugačije odvijalo da Ermin Zec nije sredinom jeseni iskazao nedostatak strpljenja i neprimjerenom reakcijom u Koprivnici isprovocirao prijevremeni razlaz s »Rijekom«. Završnica jesenskog dijela sezone protekla je u znaku Kramarića i sporadičnim Krstanovićevim bljeskovima i već tada je bilo jasno da će »Rijeka« na zimu morati angažirati ne jednog, već dvojicu napadača.

Rizičan potez

Kramarićev odlazak nije smio nikoga na Kantridi uhvatiti nespremnog. Čim je Andrej počeo igrati za reprezentaciju, što je bila logična posljedica sjajnih partija u bijelom dresu, postalo je jasno da će u idućem prijelaznom roku stići ponuda koja se ne odbija. »Leicesterovih« 10 milijuna eura ne bi imalo smisla (ni poslovne logike) odbiti kao što je imalo smisla kada su odgovorni klupski ljudi poručivali da neće dovoditi napadače od »par milijuna eura«. Bugarski reprezentativac Vensislav Hristov i albanski reprezentativac Bekim Balaj kategorija su igrača kakve »Rijeka« u pravilu dovodi. Ne preskupi, reprezentativci svoje zemlje željni afirmacije. No, mali je problem u tome što je Hristov stigao ozlijeđen i što nije riječ o klasičnoj prvoj špici. Balaj je s druge starne malo igrao u praškoj »Slaviji« pa se ozljeda mišića nakon nekoliko utakmica u ritmu srijeda-subota može protumačiti jednostavnom činjenicom da njegovo tijelo tek treba pripremiti na napore na koje nije naviklo. Jasno je da u svemu tome ima i nešto peha, no dojam je da se ipak sve to zajedno moglo spriječiti ili barem ublažiti. Kako? Tako što se moralo zadržati Ivana Krstanovića do ljeta!

Naime, istekom španjolskih priprema sportski direktor Srećko Juričić i njegov zamjenik Ivan Mance užurbano su radili na angažmanu mladog kolumbijskog napadača Josea Adolfa Valencije. Činilo se u jednom trenutku da je to gotova stvar. Bio je to jasan signal da Krstanović odlazi. Uostalom, već ranije se »šaputalo« o tome, iako je »Krle« u Španjolskoj bio najopasniji »Rijekin« napadač. No, Valencijih angažman je propao, a Krstanović unatoč tome pušten na tržište kao slobodan igrač. Istini na volju, i sam se jako teško nosio s navijačkim pritiskom. I njemu je laknulo kada je otišao, iako je sigurno tu bila prostora za razgovor i nastavak suradnje barem do ljeta.

Krstanović je, baš kao i prošloga proljeća, sigurno mogao pomoći, no na Kantridi su odlučili povući rizični potez čije posljedice se sada osjećaju. Trebalo je imati hrabrosti krenuti u prvenstvo s jednim neprovjerenim (Balaj), jednim ozlijeđenim (Hristov) i jednim napadačem (Ivančić), koji provjereno nema kvalitetu za ovakvu »Rijeku«. U takvoj situaciji jasno je da se na Kantridi nisu smjeli tek tako odreći usluga iskusnog napadača koji možda nema kvalitetu za rušenje »Standarda« ili »Feyenoorda«, ali provjereno zna kako minirati pulski ili koprivnički bunker.

Prošloga proljeća Krstanović je svojim pogocima srušio upravo »Istru 1961« i »Slaven Belupo«, dva od tri suparnika koji su izvukli bod protiv »Rijeke« i pomogli »modrima« da pobjegnu na 11 bodova prednosti. A moglo je biti samo »minus 5«…

»Dinamo« prema ne pretjerano impresivnim prvenstvenim pobjedama vuče pojedinačna kvaliteta u vršku napada (Herniques, Fernandes, Soudani…), a »Rijekine« dobre partije nema tko okruniti onim najvažnijim u nogometu – golovima. I to je ono što u ovom trenutku čini bitnu razliku između prve i druge momčadi prvenstva.