– Zadovoljan sam, kako ne bih bio. Pravda je konačno zadovoljena, bez obzira što presuda tek mora postati pravomoćna, ali nema razloga da ne postane. Ma… Sve je tu jasno. Ja sam znao da on krši zakon, očekivali smo da će presuda biti donesena u našu korist. Nama od prvoga dana na sudu ništa nije bilo sporno. Pao mi je veliki kamen s leđa. Da, može se reći da nisam više Mamićev rob. Dugo je sve to skupa trajalo. Otkad sam pročeprkao po svojim ugovorima i shvatio da su oni lihvarski, robovlasnički, pa do ove presude prošlo je puno godina. Skoro osam.

  Jeste li strepili za konačan ishod presude s obzirom na golem Mamićev utjecaj u društvu?

  – Eduardo da Silva se nikoga ne boji. Uostalom, po čemu to nas dvojica ne bismo bili ravnopravni. Ja sam odavno hrvatski državljanin, poprimio sam ovdašnji mentalitet, Hrvatska je i moja domovina. Zašto to Zdravko Mamić i ja ne bismo bili ravnopravni. Istina je, trebalo je u određenom trenutku pokazati hrabrost i odvažiti se na ovaj potez. Puno je ljudi u mojoj koži, ali nitko se dosad nije usudio tužiti Zdravka Mamića. Ne kažem da sam heroj zbog toga, ja sam samo na sudu tražio svoja prava. Borio sam se za svoja prava, borit ću se i ubuduće. Uvijek ću biti spreman ići do kraja kada znam da sam u pravu. To je jednostavno moj stil. Ovo je za mene sitnica u odnosu na neke stvari koje su mi se događale u životu. Žao mi je jedino što i FIFA nije pokrenula postupak, jer je u svim ugovorima očito bilo kršenje prava.

  Mislite li da će vaš primjer slijediti ostali igrači koji su s Mamićima potpisivali slične ugovore?

Jedno ste se vrijeme, međutim, pridržavali ugovornih stavki sve dok u jednom trenutku kap nije prelila čašu. Odakle preobražaj preko noći?

  – Ja sam poštivao i plaćao iznose, a da nikad nisam vidio te ugovore. Ugovori su bili zatvoreni kod javnog bilježnika. E, onda sam prešao u »Arsenal« i dogodilo se da smo se jednom prilikom Zdravko i ja zakačili u Londonu 2007. godine. Došlo je do nespurazuma između nas dvojice i ja sam na prvom idućem okupljanju reprezentacije u Zagrebu otišao kod javnog bilježnika i zatražio sve ugovore koje sam potpisao sa Zdravkom Mamićem. Poslije toga sam sve te ugovore odlučio prevesti na engleski, konzultirao se s mojim odvjetnicima koji su mi preporučili da ne pokrećem nikakve postupke sve dok Mamić prvi ne reagira. Budući da se to dogodilo, odlučili smo uzvratiti. Blokirao mi je svu pokretnu i nepokretnu imovinu i ništa mi drugo nije preostalo nego ga tužiti. Prethodno su me odvjetnici uvjerili da u tim ugovorima ima puno toga spornoga. Tako je krenulo.

  Kakvo je danas vaše mišljenje o Zdravku Mamiću?

  – Krivo je postupio u mom slučaju. To je sve što mogu reći. Nema smisla ulaziti u neke analize kakav je on bio prema meni i što sam ja njemu omogućio. Bilo pa prošlo. Mogu samo reći da Mamić ima čudan karakter.

  Poslije svega je zaista teško očekivati vaš povratak u »Dinamo« koji se više puta spominjao u zadnje vrijeme?

  – Nikad nije kasno za moj povratak u »Dinamu«, međutim on se neće dogoditi dokle god je na vlasti ova aktualna garnitura. To treba odvojiti od moje ljubavi prema klubu koji mi je jako puno dao, ali i klubu kojem sam ja puno vratio.

  Spominjali ste se u kontekstu zimskih pojačanja mnogih klubova, ali još uvijek ste igrač Šahtara?

  – Bilo je ponuda, evo u Abu Dhabiju su stigle službene ponude dvaju klubova, ali predsjednik Ahmetov ih je odbio. Jasno i glasno je rekao da me ne želi pustiti. Ne znam zašto, ali tako je. Doduše… Do kraja prijelaznog roka ostalo je još desetak dana. Možda se ipak nešto promijeni.