Bez mjere

Čini se da Zlatko Dalić na malo pogrešan način skuplja poene

Marko Cvijanović

Reuters

Reuters

Dok čeka eventualnu reakciju prozvanih, uopće ne treba sumnjati da će Dalić na prvom idućem okupljanju reprezentacije iz temelja promijeniti retoriku. Bit će: »Perija, Mandžo, Broz… Give me five!«



Posljednjih godina obično to tako biva s hrvatskim izbornicima. Najprije iz vedra neba dobiju priliku života pa u dvije ili tri izlučne utakmice nastoje zadržati očekivane rezultatske standarde koje je značajno kompromitirao njihov prethodnik i zbog toga bio smijenjen.


Ne vladajući odveć svojom sudbinom, novi izbornici potom uspješno prebrode te dvije ili tri krucijalne utakmice, izbore nastup na velikom natjecanju i zasluže manji ili veći ugovor. Na neodređeno vrijeme. Poberu slavu i lovorike i počnu najavljivati velike stvari generacije predodređene za uspjeh. Onda dođe to veliko natjecanje pa dožive veća ili manja razočarenja i nastave život svojih prethodnika. Kojima se prije ili kasnije dogodi jedan ili više loših dana te bogomdane generacije pa dožive istu sudbinu… I tako u krug. Od ciklusa do ciklusa. Od izbornika do izbornika.


Ohrabren pobjedom


Zlatko Dalić uzdizao je do neba hrvatske igrače koji su ga protiv Ukrajine i dvaput protiv Grčke učinili izbornikom, svjestan da u kratkom razdoblju na klupi »kockastih« uoči utakmica s Ukrajinom i Grčkom nije mogao napraviti više od nekoliko slatkorječivih i nacionaolnim ponosom silno nabijenih obraćanja poljuljanoj momčadi. Ostalo su na terenu po »defaultu« napravili igrači. Kao i mnogo puta prije toga. Ono na čemu Daliću treba čestitati jest vještina da je u ozračju potpuna animoziteta javnosti spram svih struktura HNS-a, pa i najbolje nacionalne selekcije, postao omiljeni izbornik, čovjek iz naroda koji je s osmijehom na licu izborio nastup na Svjetskom prvenstvu u Rusiji i omogućio najtalentiranijoj generaciji hrvatskoga nogometa priliku za još jedan krešendo.




Kako je vrijeme odmicalo, a njegova slava rasla, Dalić se toliko odvažio da je počeo javno postavljati ultimatume (slučaj Ladić), inzistirati na jakim protivnicima, progovarati o »naručenim« tekstovima… Poslije utakmice s Meksikom otišao je još dalje. Ohrabren minimalnom pobjedom koja je utišala kritičare poslije poraza od Perua i smekšala čelnike HNS-a, preko usana kojih se prešutno počela spominjati čak i mogućnost njegove smjene u slučaju novoga debakla, Dalić je jasno i glasno poručio da se u hrvatskoj reprezentaciji više neće igrati na račun stare slave. Pritom je (ne)izravno prstom upro u Ivana Perišića kojemu je poručio da mu je mjesto u momčadi uzeo Ante Rebić, ali poruku su vjerojatno shvatili i Mandžukić, Brozović, Nikola Kalinić… Redom igrači koji, stjecajem okolnosti, u svojim klubovima trenutačno igraju debelo ispod objektivnih vrijednosti i mogućnosti.


Jeftini populizam


Valjda Dalić zna zbog čega je igrača (Rebić) koji je prvi put u karijeri počeo u kontinuitetu igrati nogomet na visokoj razini pretpostavio najučinkovitijem hrvatskom reprezentativcu (Perišić) posljednjih godina. Ili je silno vidovit da može temeljem jedne prijateljske utakmice suditi o dugoročnom doprinosu momčadi dvojice igrača koji konkuriraju za istu poziciju ili je bio prilično nespretan u artikuliranju njihove trenutačne forme. Što god, više nema natrag. Naravno da nitko nije pretplaćen na mjesto u najboljoj hrvatskoj nogometnoj momčadi, ne bi ni smio biti, ali u svemu treba imati mjeru. I puno karizmatičniji treneri od Dalića ne mogu si priuštiti javni obračun sa senatorima. A i nema Hrvatska deset Perišića.


Jedino ako Dalić nije želio dobiti još malo jeftinih poena, skrivajući se iza populističkih osuda dijela javnosti koja Perišiću nije oprostila činjenicu da je, napuštajući Miami, umjesto u avion za Milano, sjeo u onaj za New York da bi uživao u još jednom NBA spektaklu i napravio nekoliko atraktivnih fotografija za svoj profil na Instagramu. Što god, dok čeka eventualnu reakciju prozvanih, uopće ne treba sumnjati da će Dalić na prvom idućem okupljanju reprezentacije iz temelja promijeniti retoriku. Bit će: »Perija, Mandžo, Broz… Give me five!«. Svjestan je Dalić da o njegovoj izborničkoj sudbini ipak najviše odlučuju igrači. Nije ni prvi, ni zadnji.