Do jučer je statistički Ante Čačić bio najuspješniji izbornik. Osramotio se u 20. utakmici za kormilom reprezentacije Hrvatske. Estonci su mu održali lekciju iz taktike. Ispao je na kraju »pučkoškolac« sa svim svojim pokusima (3-4-1-2, 3-5-2, 4-4-2, 4-2-3-1…), kao potvrda da je sustav igre samo početni raspored iz kojega se treba razviti igra. Osvajati prostor na terenu, igrati između linija, tražiti okomitost i zabijati golove.

Hrvatska »kombinirana momčad« bez glavnih zvijezda (Luke Modrića, Ivana Rakitića, Marija Mandžukića…), uspjela je doživjeti debakl (rezultatski i igrački) s baltičkim amaterima.

Hrvatski su se sinoć (trener i igrači) ponašali kao finski vikendaši koji trajektom dolaze iz Helsinkija na »pijančevanje«. Davor Šuker je na mjesto zločina, tamo gdje je zabio dva gola u povijesnoj prvoj kvalifikacijskoj utakmici (1994.) nakon osamostaljenja, poveo je i veliki broj članova Izvršnog odbora, jer trebalo je proslaviti trijumf nad Ukrajinom.

Bolje rečeno sjajnu organizaciju utakmice u Maksimiru, u kojoj se nijednom nije čulo »za dom spremni«, a pala je samo jedna baklja, više nego prikazanu igru. Ali rezultat se pamti. Kao što će se pamtiti zauvijek ova blamaža… Ako je u Maksimiru bilo kao na svetoj misi, u Tallinnu se skupina Hrvata (naravno, neprijatelja…), oglasila sa »HNS, pederi, nogomet ste sjebali…«, a Čačiću poručili »Jebo te Mamić…«. Otužna je bila izvedba naše reprezentacije.

Poslije rano primljena pogotka rastezali su naši loptu i igru kao marmeladu na tvrdom crnom kruhu… Negledljivo i teško probabljivo. Sve je to bila voda na mlin dobro organiziranih Estonaca koji Cipranima nisu uspjeli zatresti mrežu, a nama su uvalili »tri komada«, I dobro smo prošli. Upravo tako. Slabo je naša reprezentacija igrala do odmora, u nastavku je tražila alternativna rješenja, da bi na kraju upalu u bunar totalne konfuzije u fazi obrane.

Matjaž Kek je u pripremnom razdoblju žalio za stoperima. Njegovi su »srednji braniči« (Elez, Šofranac, Kulušić…), za bivše učenike, Leškovića i Mitrovića – kineski zid. Poput dva trokrilna ormara reagirali su, naime, Mitrović, koji je izgubio loptu, te Lešković, Luts je pored njega prošao kao da ga nema, kod prvog gola. Vratar Lovre Kalinić sve je zasolio tako da je dobio gol »kroz noge«. Nakon 57 sekundi!

Hrvatska je takve golove primala u doba kada su reprezentativci (u Bakuu i Oslu) sabotirali izbornika Niku Kovača zbog njegove »trenerske diktature«, ali ovog puta je zaista riječ o – podcjenjivanju suparnika. Ušli su u utakmicu, i tako odigrali cijelu utakmicu, u totalnom neredu, nijednog trenutka nisu djelovali kao momčad koja zna što hoće. Vida je kao stoper i gazda na terenu, vodio igru (?), Bradarić i Kovačić su se vrtjeli s jedne na drugu stranu terena. Pjaca je do ozljede bio – nigdje.

Skup zvijezda bez prave igre. Nedopustivo slabo odigrala je »kombinirana momčad«, jer riječ je o vrhunskim igračima. Neki su možda bili na pogrešnim mjestima, poput Roga. Nejasno je što je od utakmice tražio, dobio sigurno nije ništa, naš izbornik Ante Čačić.

Hrvati su izgledali kao pijani Finci…