Snimio Ivica TOMIĆ
Nevjerojatno je kako idu žestoko na trenizima. Zbog toga mislim da će daleko dogurati. Osim vrhunske kvalitete i dobra su klapa. Uz sve to trebat će i malo sreće... – kaže Boris Nemec
Igrači, treneri, predsjednici… Prolaznici su kroz hrvatsku nogometnu reprezentaciju. U dobru i zlu, veselju i tuzi, dvadeset godina na istoj je klupi doktor Boris Nemec. Ovo mu je deveto natjecanje. Kao i hrvatskoj reprezentaciji. Peto Europsko prvenstvo, od Engleske 1996. godine do Francuske 2016.,i četiri svjetske smotre. Dobrih duh reprezentacije, uvijek u sprintu na terenu. Tjelesno i mentalno dobro primljene, kao u vremena kada je igrao nogomet za veterane »Medicinara«.
Doktore, dvadeset godina od Nottinghama do Deauvillea. Iako treba kazati da je vaš prvi »nastup« bio na starom Wembleyu u prijateljskom ogledu s Englezima 0:0 uoči Europskog prvenstva?
– Vrijeme je nemoguće zaustaviti. Bog mi je podario hrvatsku reprezentaciju i dvadeset nevjerojatnih godina. Rijeka uspomena i valovi emocija. Nikad neću zaboraviti osvajanje brončane medalje na Parku prinčeva…
Ne znam kad će Rijeka opet imati priliku
Vratimo se počecima. Tko vas je doveo?
– Sudbina. Dogodilo se slučajno. Zoran Mamić ozlijedio je koljeno, »Dinamo« ga je poslao u Lovran, gdje su dolazili i drugi sportaši. Miroslav Blažević bio je na čelu delegacije iz Maksimira za posjeta svom igraču. U razgovoru Ćiro je: Šine, bit ćeš doktor reprezentacije! Mislio sam, kurtoazna izjeva, Ćiri ispadaju bomboni iz usta, ma kakva reprezentacija. Ali dogodilo se!
U cipelama
Varaždinec s riječkom adresom i »državljanstvom«. U Lovranu ste stekli slavu liječničku i nogometnu…?
– Sjećam je jedne utakmice u Maksimiru Dinamo – Crvena zvezda, Beara je još branio. Kao dječak koji luduje za nogometom. Uzbuđen na pravom stadionu u Maksimiru. Wembley sam gledao na televiziji.
Do travnja 1996. godine i prve utakmice?
– Ponosno sam hodao po Wembleyu prije utakmice. Nisam bio još dobio opremu, bio sam u cipelama. Trebala je moja intervencija, utrčao sam, ali sam zaustavljen od čuvara – Mister, po ovoj travi se ne hoda u cipelama!. Skinuo sam cipele, trčao u čarapama i rasparao ih…
Ćiro Blažević, Jozić, Barić, Kranjčar, Bilić, Štimac, Kovač, Čačić… Osam izbornika ste dočekali?
– Svaki je na svoj način bio zanimljiv. A Ćiro je još uvijek najosebujnija osoba. Sa svima sam imao dobar odnos. Privilegirani doktor… Svuda i uvijek. Ne sjećam se da se netko od njih naljutio na mene.
Bečka tragedija
Osam izbornika, ali samo četiri predsjednika, Vidošević, Mikša, Marković i Šuker?
– Najduže je trajao pokojni Vlatko Marković. Gospodin čovjek. Nikada nije rekao ružnu riječ o nekome. Branko Mikša bio je čelične ruke u Francuskoj 1998. godine, ali i zabavan.
Pustite Šukera
Šukeru zamjeraju dosta toga?
– Lako je pričati sa strane. Neće Šuker biti ni Mikša ni Marković, ide svojim putem koji se za sada nekima ne sviđa. Nemojmo suditi unaprijed. Neki ga ne žele prihvatiti zbog nekih drugih stvari, osporavaju ga neki navijači. Treba ga pustiti da radi, na kraju mandata mu treba suditi.
Idete na sastanke u svlačionicu prije utakmice ili na analize priprema susreta?
– Ne, ne prisutvujem. Izbjegavam sastanke i sve što se u svlačionici događa. Neke stvari ne trebam znati. Možda zbog toga i toliko trajem.
Od Nottinghama do Deauvillea, koji je bio najljepši kamp?
– Sjećam se priprema za Europsko prvenstvo 1996. godine koji su održane u Irskoj. Prelijepa priroda, sjajan ambijent. Francuski Vittel bio je dojmljiv. Možda zbog toga što smo dugo trajali, sprijateljili se s ljudima, bilo je puno veselja nakon osvajanja brončane medalje. Najgori je bio onaj u Portugalu, Santa Justa, u La Coruche. U središtu kukuruznih polja.
Deauville?
– Gradić bogate povijesti. O ljepoti govori činjenica da ga zovu Opatija Pariza. Reprezenacija je izolirana u hotelu »Barriere du Gol«, a imamo apsolutno sve! Blizu je zračna luka. Odličan odabir.
Čarobnjaci
Prva utakmica protiv Turske na Parku prinčeva, povratak nakon 18 godine i pobjede nad Nizozemskom za brončanu medalju?
– Bujica uspomena. Odmah sam pogledao prema mjestu gdje je bilo postolje uručenja medalja. Naježio sam se. I liječnici su dobili medalju. Dječačko uzbuđenje. Tko je mogao ni pomisliti da ću doći na veliki stadion, dobiti medalju. Na Svjetskm prvenstvu. Dobro, nisam igrač, ali sam dobio medalju. Nevjerojatn osjećaj. Hodao sam ponosno oko autobusa, došao mi je jedan nizozemski igrač i zamolio može li vidjeti medalju. Bilo mi je malo žao, ali bolje tako nego obrnuto…
Ova reprezentacija najavljuje izlazak iz sjene brončanih?
– Na treninzima i na prvoj utakmici protiv Turske pokazali su novi kvalitet i karakter. Nevjerojatno je kako idu žestoko na trenizima, borba je za svaku loptu. Zbog toga mislim da će daleko dogurati. Zbog obveza na poslu, moram kući u subotu, ali rekao sam da se vraćan na – polufinale. Osim vrhunske kvalitete i dobra su klapa. Uz sve to trebat će i malo sreće… Sjetimo se ako je blo prije 18 godine protiv Japana, Rumunjske, a najviše smo sreće imali protiv Nijemaca.
Boban – Modrić?
– Zajedničko im je da su čarobnjaci. O Bobanu ne treba govoriti. Gledam Modrića, nevjerojatne su njegove lopte. Kao da ih šalje s ljepilom kako bi se uhvatila za kopačku suigrača. Vanjski felš je čudesan. Čisti užitak.
Privilegija
Ekipa koja zna, ali i puno trči?
– Privilegiran sam što gledam i treninge. Vrhunski su umjetnici. Ako voliš nogomet, lijepi nogomet, onda su Modrić, Rakitić i društvo – pjesništvo loptanja. Agresivni su i kompaktni u linijama. Motivirani i spremni. Pogledajte koliko je pretrčao Perišić.
Je li to najbolja hrvatska generacija svih vremena?
– Mislim da je! Ja sam ipak samo doktor, nije moje davati stručna mišljenja. Gledam ih kada igraju »krug«, koja je to brzina razmišljanja…
Turnirski način igranja pojačanja troši energiju. Italija je najstarija ekipa na prvenstvu, a najviše je trčala u prvom kolu. Kako dozirati snagu?
– Nije to liječnički posao, već dogovora izbornik i kondicijskog trenera. Dobro su dozirali treninge, njihova je zasluga što ima mali broj ozljeda. Znaju svoj posao.
Ako makneno s popisa Čačića, kako bi posložili dosadašnje izbornike?
– Doktor sam. Mogao bih govoriti tko je bio manje ili više simpatičan, ali ne bih ni o tome.
Tko će biti prvak Europe?
– Hrvatska. Imamo veliku šansu ako ovako nastavimo.
Protiv koga u finalu?
– Talijani i Francuzi najviše su pokazali do sada – rekao je Nemec.
