RIJEKA  Zdravko Mamić je sredinom siječnja prošle godine nepravomoćno izgubio sudski spor protiv Eduarda da Silve, a svi ugovori između igrača i njegova zastupnika raskinuti su. Sutkinja Jasenka Jurić Šojat prihvatila je tada Eduardov  argument da su ugovori i aneksi ugovora, odnosno javnobilježničke isprave koje je sa Zdravkom Mamićem sklopio u razdoblju od 2001. do 2007. godine, kao i prijenos tih ugovora na Zdravkova sina Marija Mamića, protivni pravilima FIFA-e, po kojima ugovor s jednim posrednikom nogometaši ne mogu sklopiti do kraja profesionalne karijere, nego najdulje na četiri godine. Dio ugovora po kojemu su Zdravko Mamić i Eduardov  menadžer Helio Augusto Suzano ostvarivali pravo na po 20 ili 25 posto primanja od marketinga, plaća, nagrada, premija i svih drugih primanja koja Eduardo ostvari do kraja karijere, sutkinja je ocijenila zelenaškim.

Građanski ugovori

Eduardov slučaj razotkrio je tajnu stjecanja bogatstva na Mamićev način, o kojoj je pričala ulica, ali se nitko prije naturaliziranoga Brazilca nije usudio o tome javno progovoriti, kamoli zaštitu pronaći na sudu. Javna je tajna da je Zdravko Mamić identične ili vrlo slične građanske ugovore svojedobno potpisao i sa Lukom Modrićem, Vedranom Ćorlukom, Dejanom Lovrenom, Mateom Kovačićem, Ognjenom Vukojevićem, Boškom Balabanom, Jerkom Lekom, Šimom Vrsaljkom, Boštjanom Cesarom, Dariom Zahorom, Hrvojem Čalom…, doduše i mnogim drugim igračima koji nikad nisu dočekali slavu.

– Napravio sam takvih ugovora između 60 i 90. Nisam dobio ni lipe ni od koga! Ne igra ih 85, a pet su mi napravili kao Dudu – rekao je Zdravko Mamić na jednom od ročišta u sudskom sporu s Eduardom. I djelomično bio u pravu. To se, naravno, ne odnosi na onaj dio da ni od koga od njih nije dobio ni lipe. Eduardo je na tom istom ročištu potkrijepio to na svom primjeru.

Isplaćivana provizija

– Zdravku Mamiću sam od 2001. do 2004. godine isplaćivao proviziju od 20 do 25 posto plaće u »Dinamu«, oko četiri tisuće eura godišnje. Kada sam 2004. godine dobio godišnju plaću od 120 tisuća eura, tada sam mu godišnje do 2007. godine isplaćivao proviziju od 24 tisuće eura. Postotak sam mu davao u koverti u kafiću ili restoranu. Nije htio potpisati da je dobio novac, samo mi je rekao: »Ljubavi, mi smo ljudi i vjerujemo si«. Izgledao je moćno, dao je do znanja da mogu igrati samo preko njega. Svi ugovori su sklopljeni na brzinu. Nismo uspjeli ni prevoditi, ni čitati u miru – rekao je Eduardo.  

Mamić je, međutim, u pravu kada tvrdi da je »promašio« s mnogim štićenicima njegove nekadašnje MSA agencije. Poduža je lista onih koji su u svojim tinejdžerskim danima vozili prve automobile i imali puno veći džeparac od svojih vršnjaka, što im je omogućio upravo Mamić, a njihova karijera nije se razvijala kako su željeli i oni, i njihov maksimirski mecena. Poput Ivana Žgele, Marka Janjetovića, Drage Pape, Ante Tomića, Patricea Kwedija, Tea Karduma, Silvija Cavrića, Tomislava Gondžića, Domagoja Abramovića, Matka Djarmatija…