Boysi i Dragonsi su ga obožavali, zapravo svugdje gdje je bio Bišćan je uglavnom bio ljubimac navijača, valjda tribine prepoznaju da ima velika "mu..", jasan stav oko nekih stvari i dovoljno hrabrosti da jasno izrazi svoje mišljenje tamo gdje treba. S druge strane takve karakterne osobine puno manje su cijenili predsjednici Saveza i klubova s kojima se gotovo u pravilu rastajao bez pozdrava.
RIJEKA Tko je novi (vjerojatno) trener Rijeke Igor Bišćan? Biografski to izgleda ovako. Rođen je 4. svibnja 1978. godine u Zagrebu. Igrao je na poziciji stopera ili zadnjeg veznog. Ponikao je u omladinskom pogonu Dinama, a osim za svoj matični klub nastupao je i za Samobor (posudba), Liverpool, Panathinaikos i u konačnici ponovo za Dinamo gdje je zaključio karijeru. Bio je mladi i A reprezentativac Hrvatske. Za igračke karijere osvojio je Drugu HNL, osam naslova prvaka Hrvatske, četiri Kupa Hrvatske i Superkup. S “Redsima” je osvojio jedan Liga kup, UEFA Superkup, te Ligu prvaka.
Trenersku karijeru počeo je u Rudešu s kojim je u ljeto 2017. godine izborio promociju u Prvu HNL. Nakon toga je otišao u Olimpiju gdje je osvojio duplu krunu, ali je prošloga ljeta uslijedio rastanak. Pauzirao je do poziva s Cipra, gdje je praktički imao dogovoren transfer s Anarthosisom prije nego što je dočekao poziv s Rujevice.
S Rujevice su potvrdili angažman Igora Bišćana na riječkoj klupi, te sazvali konferenciju za novinare koja će se na Rujevici održati ove srijede u 11 sati.
Iza taksativnih biografskih podataka krije se jedan od posebnijih likova hrvatskog nogometa osebujnog karatera zbog čega su njegovi postupci nerijetko u javnosti izazivali različite komentare. Oni koji ga bolje poznaju tvrde da je riječ o pozitivno tvrdoglavom tipu koji je izrazito osjetljiv na nepravdu. U takvim situacijama reagira impulsivno, a to naravno nije uvijek bilo dobro za njegovu karijeru. To objašnjava činjenicu da je naprasno napustio redove “kockastih”, jednako tako je zaključio karijeru u Dinamu, ali i da je pomalo neočekivano naglo zaključio svoje dvije trenerske epizode u Rudešu i Olimpiji.
Igor je svoju reprezentativnu karijeru zaključio u listopadu 2003. godine u eri Otte Barića. Pod okriljem noći je napustio kamp reprezentatacije uoči utakmice s Bugarskom jer je osjetio da ne vrijede za sve igrače isti kriteriji, pa i pravila ponašanja.
– Svjestan sam da je to velika mrlja u mojoj karijeri, ali jednostavno tu nepravdu nisam mogao podnijeti. Možda sam to mogao pametnije i diplomatskije izvesti, ali nisam. Za mene se izmislilo pravilo da igrač koji nije standardan u klubu ne može igrati za reprezentaciju. Pa kako bi sada naša reprezentacija izgledala da u njoj ne igraju svi reprezentativci koji nisu standardni u svojim klubovima! Ja se nikome nisam zamjerio, a jesu li se zamjerili neki ljudi oko mene za mog transfera u Liverpool, to ne znam. Te ljude koji su me držali podalje od reprezentacije i danas nastojim ne sresti – izjavio je svojevremeno Bišćan.
Nakon te epizode ušao je i u sukob s ondašnjim predsjednikom HNS-a Vlatkom Markovićem koji se zakleo da “Bišćan više neće igrati za hrvatsku reprezentaciju dok je god on predsjednik” I nije!
Bišćan je gorljivi pobornik pokreta navijača “Zajedno za Dinamo” (ušao je u tu priču zajedno s Marićem, Šimićem i Šokotom), zbog čega je na neki način i zaključio svoju igračku karijeru u modrom dresu 2010. godine.
– Bila su to vremena kada su treninzi prve momčadi bili otvoreni za novinare. Igor je prigovorio ondašnjem treneru Čačiću da su ovo treninzi za juniore, a on mu je odgovorio: Tamo su ti vrata… Zapravo, uzrok je razmimoilaženja je ležao u činjenici da Zdravko Mamić jednostavno nije mogao otrpiti Igorovu pretjeranu bliskost s BBB-sima. On je iz Dugava, a tamo u visokom postotku žive gorljivi Boysi. U Maksimiru su ga se jednostavno htjeli riješiti i u konačnici su uspjeli. Otišao je sam nakon što nije bio u kombinacijama za derbi s Hajdukom iako je tjednima pio tablete i bio spreman žrtvovati zdravlje na uštrb Dinamova uspjeha. Nije mogao otrpiti nepravdu da igraju drugi iako to ne zaslužuju prije njega – prepričao je tu epizodu jedan kroničar Dinama.
I njegov trenerski put imao je sličnih epizoda. S Rudešom je Bišćan radio sjajne stvari, uveo ih u Prvu HNL, a onda, kada je shvatio da klupska Uprava nije u stanju osigurati obećana pojačanja neophodna za igranje višeg ranga natjecanja prihvatio ponudu Olimpije. Bišćan je u Ljubljani osvojio duplu krunu, ali i nakon tog velikog uspjeha uslijedio je razlaz.
Boysi i Dragonsi su ga obožavali, zapravo svugdje gdje je bio Bišćan je uglavnom bio ljubimac navijača, valjda tribine prepoznaju da ima velika “mu..”, jasan stav oko nekih stvari i dovoljno hrabrosti da jasno izrazi svoje mišljenje tamo gdje treba. S druge strane takve karakterne osobine puno manje su cijenili predsjednici Saveza i klubova s kojima se gotovo u pravilu rastajao bez pozdrava.
