Sjajni Riječanin

Antonio Mance nakon hat-tricka: ‘Neki misle da je ovo došlo preko noći, ali put je bio jako trnovit’

Marko Cvijanović

Foto astrencin.com

Foto astrencin.com

Sada ispada da je ovaj moj uspjeh došao preko noći, ali put do ovoga što mi se sada događa je bio jako trnovit. Međutim, uvijek sam vjerovao u sebe i svoje sposobnosti, znao sam da mi se rad mora vratiti kad tad – kaže Antonio



RIJEKA Zvijezda preko noći. Može se tako reći. Riječanin Antonio Mance postigao je »hat-trick« za »Trenčin« protiv slavnog »Feyenoorda« u trećem pretkolu Europske lige i osvojio hrvatske medije. Široj javnosti nepoznati mladić odavno je skrenuo pozornost svojim igrama u mlađim uzrasnim kategorijama »Rijeke«, »Pomorca« i »Istre 1961«, ali u seniorskim vodama dugo se tražio dok se borio protiv vjetrenjača i nekih životnih nepravdi, prije negoli je u »Domžalama« stekao afirmaciju, a onda eksplodirao u slovačkom prvaku. Statistika na početku sezone zvuči doista impresivno: šest utakmica, šest golova! I jedna asistencija. Antonio je prvo ime »Trenčina«, koji u Europi niže uspjeh za uspjehom.


– Odlično mi je krenulo, jako sam zadovoljan, treba tako nastaviti – kaže Antonio, kojega dovode u kontekst još jednoga hrvatskoga napadača, Andreja Kramarića, koji je svojedobno u dresu »Rijeke« također u Europskoj ligi postigao »hat-trick« protiv »Feyenoorda«.


– Gode poveznice s Kramarićem, ali budimo realni… Nisam ja ta razina, Kramarić je vrhunski napadač.


Skromnost 




Antonio zvuči preskromno. Igrač koji u pet europskih utakmica ove sezone zabije isto toliko golova zaslužuje uvažavanje. Pogotovo velikog »Feyenoorda«.



– Ništa još nije gotovo, svjesni smo da nas u uzvratu čeka jako teška utakmica protiv momčadi koja će biti jača za najveće zvijezde među kojima se posebno ističe Robin van Persie. Ne smijemo se ponašati kao da je sve gotovo, imamo ogromnu prednost, ali u nogometu je sve moguće. Zato moramo biti na oprezu.


Na oprezu će opet morati biti i »Feyenoordovi« braniči, koji su u prvoj utakmici na svojoj koži mogli osjetiti koliko je Antonio nezgodan za čuvanje.


– Dobro sam se snašao u sve tri situacije pred »Feyenoordovim« vratima, drago mi je da sam pridonio ovoj velikoj pobjedi koja posebno puno znači našim navijačima. S njima imam jako dobar odnos, jako me vole, a ja ih se trudim uveseljavati što je moguće više. Da, sada sve izgleda bajno i krasno, ali ja sam u životu naučio da ne smije biti prevelike euforije. Danas si na vrhu, a već sutra možeš završiti na dnu. Evo, na mom primjeru se to najbolje vidi. Kroz svašta sam prolazio na početku moje karijere, u »Rijeci« nisam dobio pravu priliku pa sam išao dalje. U tom kontekstu moram puno zahvaliti Saši Peršonu koji me doveo u »Pomorac« gdje sam dobio priliku igrati i napredovati, bilo mi je dobro i u »Istri«, ali trener Igor Pamić nije mi dao priliku u seniorskoj momčadi pa sam krenuo dalje, skrasio se u »Domžalama«, a onda stigao u »Trenčin«… Sada ispada da je ovaj moj uspjeh došao preko noći, ali put do ovoga što mi se sada događa je bio jako trnovit. Međutim, uvijek sam vjerovao u sebe i svoje sposobnosti, znao sam da mi se rad mora vratiti kad tad.


U dobrom izlogu 


U »Trenčinu« se preporodio, igra najbolji nogomet u karijeri, trese mreže u Europi… Ne može biti bolje.


– Uvijek može bolje. Ma, samo da bude zdravlja, to je jedino što želim, sve ostalo će doći samo po sebi… Igrači »Trenčina« su, inače, u posljednje vrijeme zanimljivi mnogim velikim europskim klubovima, ‘ajmo reći da sam i ja u dobrom izlogu, ali ne zamaram se pretjerano eventualnim ponudama koje mogu stići čak i do kraja ovoga prijelaznoga roka. Maksimalno sam koncentriran na utakmice koje se igraju svaka tri dana, živim za svaku iduću utakmicu. To je jedini ispravni način razmišljanja. U Trenčinu mi je super, gradić od sedamdesetak tisuća stanovnika je baš po mojoj mjeri. Klub je odlično organiziran, predsjednik i trener su Nizozemci, »Trenčin« je 2015. i 2016. dvaput bio slovački prvak… Super su me prihvatili, a ja se pokušavam zahvaliti postignutim golovima. Da, za sada mi jako dobro ide, ha, ha, ha… – zaključio je Mance.