RIJEKA Alen Dedić je jedva stajao na nogama kada je sa suigračima otišao prema zapadnoj tribini pozdraviti navijače i zahvaliti im se na glasnoj podršci u susjedskom derbiju. Veznjak rođen u Bihaću s posljednjom adresom u »Krajišniku« iz Velike Kladuše odigrao je sasvim solidnu utakmicu ili kao se to obično kaže u »nogometnom slengu« Deda je odradio jako puno prljavog posla na sredini terena, ali što sve to vrijedi kada je izostao onaj konačan cilj – pobjeda.

– Što reći nakon što je utakmica završila 0:0? Dali smo sve od sebe, borili smo se, ali »Istra« je od prve minute imala namjeru odnijeti bod s Kantride i na kraju uspjela u tome. U većem dijelu utakmice nisu ni pokazivali namjere ugroziti naš gol, orijentirali su se uglavnom na obranu vlastitih vratiju – govorio je 26-godišnji veznjak koji nije propustio podcrtati najboljeg igrača utakmice – pulskog vratara Ivana Mancea. Deda vjerojatno ne zna da je Mance rođeni Riječanin i do prije dvije sezone standardni vratar »Rijeke«.

– U svakom slučaju treba pohvaliti njihovog vratara, skinuo je barem pet stopostotnih šansi u posljednjih 20 minuta utakmice. Kod onoga Stepčićevog udarca kada je lopta prošla kroz šumu nogu loptu sam već vidio u mreži. Ni sam ne znam kako je to uspio obraniti.

Malo raspoloženi Mance, malo vlastite slabosti, malo (ne)sreća… U konačnici u ruci je Riječanima ostao jedan bod. Premalo. Posebno nakon što se dva gostovanja i jednog osvojenog boda. Trobod je bio..

– Imperativ! Svjesni smo toga. Svi smo očekivali više, ali teško je bilo probiti čvrstu obranu Puljana. Branili su se s desetoricom igrača na 16 metara.

Ruku na srce, nije sve bilo sve »med i mlijeko« ni protiv »Lučkoga«, »Varaždina« i »Šibenika«, u prethodne tri domaće utakmice i tri pobjede do remija u susjedskom derbiju. Uostalom, ne treba zaboraviti da su sve te tri utakmice rješavali rani golovi iz prekida u režiji Damira Kreilacha. 

– Uvijek je u ovakim utakmicama važno dati rani gol jer je nakon toga lakše igrati. Da ja recimo ušla ona Gutierrezova lopta u prvome poluvremenu vjerojatno bi utakmica završila 2:0 ili 3:0. 

Dedić je kao i u Bijelom Brdu utakmicu počeo na mjestu jednog od dvojice korektora vezne linije (u paru s Kreilachom), a onda je zaigrao više prema naprijed kada je shvatio da pulske ambicije završavaju negdje oko 30 metara od njihovih vratiju i ispucane lopte što dalje od Manceovih vratiju.

– Vidjeli smo da Puljani nemaju namjere napasti, da im je bitnije sačuvati njihova vrata. Otišao sam više naprijed, zaigrali smo u rasporedu 4-1-4-1. Pokušao sam pomoći koliko sam mogao.

Lopta je unatoč promjeni rasporeda išla presporo da bi se osjetnije izbacile iz ravnoteže pulske obrambene linije.

– Treba uzeti u obzir da je naša momčad još uvijek u stvaranju, ekipa je dosta mlada, ali dajemo uvijek sto posto. U ovih devet kola izgubili smo samo dvije utakmice. Mislim da je to uspjeh iako naravno svi želimo još bolje rezultate.

Riječani su unatoč podbačaju napredovali na ljestvici za jedno mjesto, ali oprez, samo tri koraka dijele »bijele« od mjesta koja vode u niži rang. Istina, jednako toliko i do borbe za Europu.

– Stanje na ljestvici će nadam se izgledati puno bolje nakon gostovanja u Zagrebu. Idemo gore napraviti dobar rezultat, probati pobijediti. U tom slučaju napravit ćemo veliki korak prema gore.