Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 19° 1
Sutra: 19° 19° 1
16. srpnja 2019.
Samoinicjativno okupljanje

ZABORAVLJENE LEGENDE Trebali smo se puno ranije okupiti, ali preko kluba nije išlo, nisu to prepoznali...

Mladen Mladenović/V. KARUZA
Mladen Mladenović/V. KARUZA
Autor:
Objavljeno: 8. srpanj 2019. u 22:00 2019-07-08T22:00:16+02:00

Ideja da se okupimo trajala je godinama. Pokušali smo to napraviti preko kluba, međutim, nije išlo. E onda se to pretvorilo u inicijativu svih nas. Svi su potegli. Lijepo je što smo se našli i evocirali uspomene - kaže Mladenović. - Ipak je ovo generacija Rijeke koja je jedina osvojila omladinski Kup ondašnje države. U tadašnjoj konkurenciji to je bio nevjerojatan uspjeh. Žao mi je što naš klub to nije prepoznao jer to ima ipak jednu vrijednost kao i nedavno osvojeni Kup seniora. Možda u nekoj bližoj budućnosti bude bolje...

OPATIJA Glavina događaja zbila se već daleke 1982. godine, točnije 23. svibnja. Rijekini juniori u finalu omladinskog Kupa Jugoslavije matirali su usred Beograda uvjerljivo s 3:0 Vojvodinu i ušli u povijest. Jedina je to generacija Rijeke kojoj je to uspjelo. Puno ranije, 1966. Rijeka je u finalu izgubila od domaće Crvene zvezde (4:2), a nakon toga u vrijeme raspada bivše države 1991. »bijeli« su poraženi od Budućnosti iz Podgorice 4:3 (1:1) nakon izvođenja jedanaesteraca (Mladenić, Duda, Gregorović, Demo, Bernobić, Milinović, Šarić, Uremović, Tadić, Zubović, Arčaba, Ban...).

Ove subote u Opatiji su evocirali uspomene na dan za pamćenje.

- Igrali smo u sastavu Tibljaš, Božičić, Ivica Valenčić, Rubčić, Radaković, Mršić, Matijević, Mladenović, Šimić, Predrag Valenčić i Škerjanc - kao iz »topa« prisjeća se Darko Božičić, jedan od sudionika velike pobjede na Marakani.

Talenata iz te generacije bilo je jako puno, a najveću karijeru ipak je napravio Mladen Mladenović.

- Ideja da se okupimo trajala je godinama. Pokušali smo to napraviti preko kluba, međutim, nije išlo. E onda se to pretvorilo u inicijativu svih nas. Svi su potegli. Lijepo je što smo se našli i evocirali uspomene - kaže Mladenović. - Ipak je ovo generacija Rijeke koja je jedina osvojila omladinski Kup ondašnje države. U tadašnjoj konkurenciji to je bio nevjerojatan uspjeh. Žao mi je što naš klub to nije prepoznao jer to ima ipak jednu vrijednost kao i nedavno osvojeni Kup seniora. Možda u nekoj bližoj budućnosti bude bolje...

Kad su u pitanju sama događanja na travnjaku, u uvertiri seniorskog sudara Zvezde i Dinama Mladenović se prisjeća: - Već nakon pola sata poveli smo 3:0 pred 70.000 gledatelja. Publika je bila poprilično frustrirana jer svi su navijali za Vojvodinu, nitko za Rijeku. Doživljaj je bio nevjerojatan, ono kad klinac od 16 godina izađe na takav stadion i pred takav auditorij. Iz tih omladinskih dana to mi je jedan od najljepših uspomena.

Skrivena lopta

Bivši lider momčadi s Kantride prepoznatljiv po razornom udarcu smatra da su ondašnji sistem i proces razvoja igrača bili puno bolji.

- Često govorim da ovakav sustav razvoja igrača od pionira preko kadeta do juniora nije baš kvalitetan. Kadetski uzrast predstavlja jedan vakuum. Nekad su postojali pioniri u kojima se igralo tri godine i odmah išlo u juniore. I onda nakon juniora ili si bio ili nisi igrač. Sa 16, 17 godina već se vidjelo da li možeš ili ne možeš. Sada se to sve nešto razvodnilo - kaže Mladenović po kojemu je među svima njima ipak odskakao jedan - Dragan Šimić Šime.

- Naša generacija je imala Radakovića, Mršića, braću Valenčić, Škerjanca, Šimića... gotovo svi su mogli potpisati za prvu momčad. Primjerice, Dragan Šimić je po meni bio najbolji juniorski centarfor svih vremena! Najbolji igrač Rijeke svih vremena je Damir Desnica. Nažalost, takvi igrači nisu uspjeli proći. To je žalosno. Tragedija je da jedan Pero Radaković nije prošao. Danas bi za njih dali ne znam koliko novaca - smatra Mladenović.

Šimić je bio svestran, volio je i druge sportove, bio je po mnogočemu poseban igrač.

- Ti veliki igrači su uvijek imali neke »finte« po kojima su bili prepoznatljivi. Obožavao sam ga, bio je vrhunski igrač. Puno anegdota s njim? Istina, Šime je bio takav... Igrali smo protiv Vardara četvrtfinale ili polufinale na INA-inom igralištu i on je kod korner zastavice sakrio loptu ispod majice, a sudac to uopće nije vidio, nije ni znao gdje je lopta. Šimić je prošao tako s loptom desetak metara kraj beka i izvadio loptu, a sudac tek tada svirao indirekt, njemu dao žuti karton... Bio je puno sličnih anegdota. Šimić je bio igrač s inteligencijom i vicom, ono što nedostaje današnjim igračima. Danas je puno istih igrača. Svi ti dečki su imali nešto svoje, a nažalost u ono vrijeme to se nije prepoznalo - reći će Mladenović.

Krivo vrijeme

Darko Božičić Spec znano je ime ondašnjeg velikog nogometa, potom malih nogometnih terena Rijeke i regije. Sa svojim ekipama osvojio je sve što se moglo...

- Mi smo krenuli sa šljake na Podmurvicama i bili smo daleko od uvjeta koje su imale druge momčadi. »Ubijali« smo se na šljaci, imali najlošije uvjete i otišli do kraja. Bio je to stvarno doživljaj za pamćenje do kraja života. Posebno za nas tada mlade, želje nogometa i dokazivanja. Stadion je bio pun i stalno se dodatno punio za seniorsko finale Zvezde i Dinama. Ja uvijek znam reći da smo rođeni u krivo vrijeme. Samo četiri igrača potpisala su profesionalni ugovor s Rijekom, a moglo je svih jedanaest! Imali smo stipendije, ali bilo je i takvo vrijeme. Žao mi je što onda nije bilo menadžera, vjerujem da bi svi puno bolje prošli u sportskom životu - ističe Božičić.
Kao i danas sudbina igrača tada je bila vezana za posudbe. A prolazili su i oni koje je imao tko »pogurati«...

- Igrao sam desnog i lijevog bočnog, trčalo se, proigravalo, odigravale prave akcije... Imali smo stvarno dobru klapu. I ja sam bio na posudbi u Kopru, Rubčića su vratili iz Bihaća... Osvojili smo i nekoliko omladinskih Kupova Hrvatske, čak i na Poljudu gdje je to bilo teško. A i u Osijeku... Jedino mi je žao što sam igrao tri finala Kvarnerske rivijere, ali nisam niti jednu osvojio. Kvarnerska je onda imala posebnu težinu, daleko veću od ove sada. Tu su igrali Tottenham, Arsenal... Sjećam se još kako sam plakao kad nam je Aljoša Asanović zabio tri »komada«. I sva tri iz »slobodnjaka« - prisjeća se Božičić.

U sjećanju mu ostaju brojna putovanja, druženja, pobjede, izvrsni Šimić za kojeg su se otimali klubovi...

- Puno smo putovali, posebno po Italiji i Njemačkoj. Dragan Šimić bio je najveći talent. U svakom gradu u Italiji gdje smo bili, svaki klub ga je htio zadržati. I Juventus i Milan. No, naši treneri su govorili ne, to je naše dijete, on će igrati u Rijeci. A nikad nije zaigrao kao niti ja izuzev prijateljskih utakmica. Anegdota? Ima ih puno, samo ne smiju se pričati, ha, ha... Bilo je discipline, ali hvatali smo i »crtu«. I to je dio nogometa. Ima toga i dan danas u Realu, kamo li da nije bilo kod nas - znakovito zaključuje Božičić.

 

Radaković: Nama je lopta bila sve

 
Pero Radaković, sin poznatijeg reprezentativca, također je bio jedna od velikih nada tadašnjeg omladinskog nogometa Rijeke.
- Puno je vremena prošlo, sjećanja su čak kod mene malo i izblijedila. Bilo smo stvarno darovita generacija. Kažu da sam mogao napraviti veću karijeru? Ah, da sam imao koga da me gurne, ha, ha... Igrao sam stopera, a kažu da se danas igra puno brže. No, nisam baš siguran kad usporedim ovo i ono naše vrijeme - kaže Radaković.
I posebno se prisjeća nogometnog odrastanja.
- Svi smo odrasili na školskim igralištima. Od jutra do mraka smo udarili po lopti. Jedino nas je to zanimalo, nije bilo mobitela niti nečeg drugog posebno. Nama je lopta bila sve - tvrdi Radaković.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka