NOGOMETNE ĆAKULE – Vlado Čohar, Sergio Legan i naš novinar Edi Prodan
Siromašna, ali divna su to bila vremena. Igrali smo nogomet s puno ljubavi, ma kakav novac, nitko ga nije spominjao. Igrali smo za svoj klub, njegov uspjeh bila nam je najveća nagrada – kaže Legan
Nema ti straha za mene: ne želim umrijeti sve dok »Rijeka« ne osvoji naslov prvaka! Sergio Nini Legan, jedan od najstarijih riječkih i uopće hrvatskih sportaša, čovjek stariji i od organiziranog riječkog klupskog nogometa, jer je preteča svega »Unione Sportiva Fiumana« osnovana 2. rujna 1926., danas, 11. kolovoza slavi 90. rođendan. Legendarni nogometaš »Kvarnera«, kluba koji je 29. srpnja obilježio sedam desetljeća postojanja, nogometnog kolektiva iz kojeg je nastala današnja HNK »Rijeka«, jedan je od onih zanesenjaka iz vremena iza II. svjetskog rata iz čije se ljubavi prema sportu zapravo sve razvilo, iz čega su nastala desetljeća prosperitetnog riječkog sporta, i ne samo onog na zelenom travnjaku. Posjetili smo ga u njegovom domu, u riječkoj Pulskoj ulici, u domu prepunom uspomena na klub i obližnju Kantridu.
– Siromašna, ali divna su to bila vremena. Igrali smo nogomet s puno ljubavi, ma kakav novac, nitko ga tada nije spominjao. Igrali smo za svoj klub, a njegov uspjeh bila nam je najveća nagrada – ističe Legan.
– Molim vas da ovu prigodu iskoristim i da svim igračima Rijeke, njezinim navijačima i upravi čestitam 70. rođendan. Ma zapravo, po mojem mišljenju, želio bih Rijeci čestitati i 90. rođendan koji dolazi početkom devetog mjeseca. S obzirom da je Rijeka naslijedila Kvarner, po toj računici ima 70 godina. Makar, ja mislim da smo i mi u Kvarneru u kojem sam počeo igrati s manje od 20 godina, zapravo bili nasljednici Fiumane koja se osnovala nekih dvadeset dana nakon što sam se ja rodio – tvrdi Legan po kojem dakle uskoro slijedi velika fešta 90. rođendana HNK Rijeka.
Put u Titograd
Prema ustaljenoj praksi tog vremena, nogometaši su bili formalno zaposleni, no većinu vremena su provodili igrajući nogomet. Legan je tako po struci tokar, a radio je u »Torpedu« i »Aleksandru Mamiću«.
– Radio sam ja u struci, itekako. Ali… Kako sam mogao raditi puno radno vrijeme kad je svakih 15 dana bilo gostovanje. A znate kako je to izgledalo? Put u Titograd i nazad, tri dana prije, tri poslije. Znali smo reći, jer je cesta bila katastrofa, da se na takav put krenulo novim autobusom, a kad se vratimo bio je – za otpad. Nakon karijere, radio sam za mašinom, kasnije sam bio i poslovođa – prisjeća se Legan vremena nakon što je presao igrati nogomet.
Legan je, inače, u »Kvarneru« i »Rijeci« proveo punih deset godina, od 1946. do 1956. godine – »Kvarner« je, kako je poznato, naziv u »Rijeka« promijenio 3. lipnja 1954. godine – te odigrao čak 500 utakmica. S početne pozicije halfa, najveći dio karijere proveo je na mjestu desnog beka gdje je predstavljao neprelaznu prepreku za tadašnje čarobnjake »bubamare« – Čajkovskog, Vukasa, Bobeka ili Zebeca.
Čestitkama Leganu pridružio se i Vlado Čohar, direktor HNK »Rijeka« koji je, kako to i priliči, donio prigodne darove – dres »Rijeke« s kapetanskom vrpcom.
– Da, ja sam bio prvi kapetan Rijeke i to u – Siriji. Kako? Lako jer »Kvarner« je 3. lipnja 1954. prestao postojati, rodila se »Rijeka« kojoj sam, jer oko ruke sam nosio tu časnu vrpcu i u »Kvarneru«, bio prvi kapetan. A kako je turneja po Siriji već bila dogovorena, »Rijeka« je svoje prve utakmice odigrala u toj državi.
– Dugo, jako dugo nisam bio na utakmici. Prije, dok se igralo na Kantridi najviše sam se veselio vatrometu jer sam znao da je moja Rijeka dobila. Sada vatromet ne čujem.
S obzirom da je Nini Legan izrazio želju odlaska na jednu utakmicu Rijeke, a i predsjednika Miškovića bi jako želio upoznati, dogovoreno je da u subotu bude poseban, počasni gost na ogledu Rijeke protiv Lokomotive.
Fantastična, dakle, situacija i za sve aktualne igrače Rijeke te publiku jer Legan je ona velika, najveća legenda, čovjek koji je jedan od zaslužnika za godine emocija, ljubavi prema voljenom klubu generacija i generacija navijača.
Banane egzotika
– Joj, sjećam se kako nam je problem bila klima, ali i hrana. Previše loja. Ali smo zato s guštom jeli – banane, prava egzotika.
Vraćamo se u vrijeme današnje. Dobra »Rijeka« ali – Kantrida.
– Nema vam takvog stadiona nigdje na svijetu. Čuo sam sve dobro o Rujevici, ali nisam bio na njoj. Godinu dana je već gore? Brzo leti vrijeme.
Legan od 1955. godine živi, a gdje drugdje, na Kantridi. Pulska ulica. Iako mu je rođendan danas, fešta je za familiju u subotu, u »Ribici« – iznad stadiona, naravno.
– Dolazi familija iz Milana i Trsta i ovi moji, domaći – snaha Helena, sin Diego, unuci Luana i Sandro. Čujemo se često, viđamo manje. Supruga, na žalost, već 17 godina nije sa mnom. Ma, slabo izlazim iz stana, noge me bole, a u goste mi baš nema tko doći. Od moje dobi osim Stojana Osojnaka, koji je veći dio godine u Švicarskoj, više nitko nije živ. Nakon nas ide generacija od Enza Zadela, a ni oni više isu mladi. Da mladi, starci su i oni – završio je naše druženje Legan, neprijeporna legenda kluba s Kvarnera.
