Razloge pete uzastopne Jakirovićeveve pobjede nad Rijekom u prvom redu valja tražiti u obilju slobodnoga prostora na polovici riječke momčadi kojoj kronično nedostaje povratna trka. Treneru Gorice dovoljno je bilo pogledati sažetak posljednje rujevičke utakmice »bijelih« s Lokomotivom (1:1) i sve mu je bilo kristalno jasno. Neočekivane slabosti u obrambenom bloku riječke momčadi sve se učestalije očituju u činjenici da odavno protivnici Rijeke nisu takvom lakoćom stvarali prilike na Rujevici.
RIJEKA U vjerojatno najslušanijem jutarnjem radijskom programu u Hrvatskoj ljudi se na Otvorenom svakodnevno upisuju u »registar sreće« tako da aparat snimi njihove radosne životne trenutke, a ekipa u studiju odabere najzanimljivije i pusti ih u eter uz tonsku podlogu i glasovnu poruku: Upisano! Tko zna, možda ovih dana među inima čujemo i onu trenera Gorice Sergeja Jakirovića: Nova pobjeda nad Rijekom! Peta uzastopna! Poslije Matjaža Keka i triput Igora Bišćana, pao je i Simon Rožman! Upisano!
Nogometaši Rijeke doživjeli su u susretu s Goricom (1:2) prvi poraz ove sezone na rujevičkom travnjaku i produbili krizu igre i rezultata kojoj nije doskočio niti novi trener. Očekivano! Ne zato što je Rijeka toliko loša da bi povoljan rezultat protiv Gorice trebalo smatrati podvigom, već u prvom redu zato što to nalaže tradicija međusobnih utakmica Riječana i Velikogoričana. A ona je vrlo okrutna kad je sudbina Rijeke u pitanju: od šest međusobnih utakmica »bijeli« su pobijedili samo jednu, na svih pet preostalih doživjeli su poraze! Sve velikogoričke trijumfe pritom potpisuje Sergej Jakirović.
Preobražaj
Rijeka i Gorica prvi su se put susreli u prvom kolu prošle sezone na Rujevici. Poslije 24 godine velikogorički nogometni kolektiv pod drugim je imenom (nekad Radnik) ponovno zakoračio na prvoligašku scenu i očekivano doživio poraz od aktualnog doprvaka (0:2) u utakmici tijekom koje je Gorica uputila jedan udarac prema Sluginim vratima uz mizernih 22 posto posjeda lopte. Iako Jakirovićev prvoligaški debi nije prošao najbolje, trener Rijeke Matjaž Kek hvalio je igru protivnika.
– Igrali smo protiv dobro organizirane momčadi koja je po tome kako izgleda na terenu potpuno zasluženo u Prvoj ligi, nikome protiv Gorice neće biti jednostavno.
U šestom međusobnom okršaju Rijeke i Gorice statistika je protekle subote na rujevičkom travnjaku u potpunosti bila na strani Velikogoričana (52:48 posjed lopte, 15:10 udarci, 9:4 udarci u okvir) pa je Sergej Jakirović poslije još jedne pobjede (2:1) svoje momčadi s razlogom ovako govorio:
– Poludio sam kad smo primili gol, jer sam vidio da nam Rijeka ne može apsolutno ništa. Možda eventualno u prvih petnaestak minuta dok nismo pohvatali njihove linije kretanja pa su se Riječani dobro pozicionirali u međuprostorima. Cijelu smo utakmicu bili puno bolji, uputiti toliko udaraca prema vratima Rijeke na Rujevici… To je stvarno jako dobro!
Iza Kekovih nagovještavajućih i Jakirovićevih potvrdnih rečenica očituje se preobražaj momčadi koja je u kratkom razdoblju međusobnih dvoboja s Riječanima prošla put od sramežljivog novaka u ligi do goropadnog protivnika kojemu nijedan trener »bijelih« više ne može parirati. Što je to toliko ubojito u igri Gorice koja već pet utakmica za redom rezultatski dominira protiv Rijeke? Analiza uzastopnih posrtaja riječkih momčadi protiv Sergeja Jakirovića ukazuje na nekoliko zanimljivih činjenica.
U svim pobjedama protiv Rijeke Jakirović je utakmicu nastojao usmjeriti na način da njegova momčad igra protiv visoko postavljene obrane protivnika, što po profilu braniča riječke i napadača velikogoričke momčadi uvelike pogoduje ovim drugima. Zoran primjer je subotnji pobjedonosni pogodak uoči kojega je riječka obrana stajala prilično duboko, ali je Lovrić svejedno nevjerojatnom lakoćom pretrčao Escovala kao na rekreacijskom terminu, a Punčec neshvatljivo nonšalantno propustio ispratiti strijelca Dvornekovića. Nije prvi put.
Povratna trka
Lovrić je u rujevičkom trijumfu u 19. kolu prošle sezone (3:1) prošao po lijevoj strani i iznudio naivan Župarićev prekršaj za najstrožu kaznu i posljedično prvi pogodak Velikogoričana koji i jest usmjerio utakmicu, odnosno bio strijelac pobjedonosnog pogotka za Goricu u 28. kolu iste sezone (1:0). U svakom od navedenih primjera događali su se nedopustivi propusti riječkih braniča u pokrivanju prostora i suparnika. Još je nešto simptomatično, u svim porazima Rijeke od Gorice jedan od centralnih braniča bio je Escoval! Triput u paru s Punčecom (Rijeka – Gorica 1:2, Gorica – Rijeka 2:0, Gorica – Rijeka 2:1), dvaput u paru sa Župarićem (Gorica – Rijeka 1:0, Rijeka – Gorica 1:3). Nije, doduše, samo do centralnih braniča.
Razloge pete uzastopne Jakirovićeveve pobjede nad Rijekom u prvom redu valja tražiti u obilju slobodnoga prostora na polovici riječke momčadi kojoj kronično nedostaje povratna trka. Treneru Gorice dovoljno je bilo pogledati sažetak posljednje rujevičke utakmice »bijelih« s Lokomotivom (1:1) i sve mu je bilo kristalno jasno. Neočekivane slabosti u obrambenom bloku riječke momčadi sve se učestalije očituju u činjenici da odavno protivnici Rijeke nisu takvom lakoćom stvarali prilike na Rujevici. Dovoljno je da protivnik ima iole bržeg igrača (Lovrić, Kastrati, Uzuni…) koji će na širokom prostoru protiv sporih riječkih stopera lakoćom dominirati u igri »jedan na jedan«. Kraj priče.
Ako se na Otvorenom radiju i ne upiše u »registar sreće«, Sergej Jakirović će u svakom slučaju još neko vrijeme uživati u trenutku slave nakon što je u subotu na Rujevici upisao 22. prvoligašku trenersku pobjedu i pritom povećao razliku količine trijumfa nad Rijekom (pet) u odnosu na one protiv ostalih prvoligaških momčadi (Osijek i Rudeš po tri, Hajduk, Slaven Belupo i Inter po dvije, Lokomotiva i Varaždin po jednu). Simon Rožman će istodobno brinuti nove brige nakon što je doživio sudbinu svojih prethodnika kojima je »Jakirovićev sindrom« ili došao glave (Kek) ili značajno utjecao na reputaciju i smanjivao kredit (Bišćan).
