Rijeka je stigla prva do okretišta, ali, kako bi rekao Matjaž Kek, HNL nije utrka na 100 metara, nego maraton od 36 postaja. Trsatsku stube imaju 561 škalinu… Treba snage, strpljenja, puno rada. Kvalitete i znanja. Diogen je tvrdio da mu je draža kap sreće nego bačva mudrosti… U regionalnom derbiju Puljani nisu bili dorasli vodećoj momčadi prvenstva. Samo jedan pogodak bio je dovoljan za ostvarenja cilja, osvajanje novih triju bodova. Utakmica je bila igra mačke i miša.

Sjajna atmosfera na Rujevici, šampionska. Za vjerovati je da će biti još bolje kod sljedećeg gostovanja Puljana, 14. svibnja, u posljednjem kolu. Onom nakon kojega se zbrajaju računi i više nema – popravka.

Navijači, oni najvjerniji, najodaniji (naj… sve!), umjesto transparenta podrške – Rijeka prvak!, odabrali su obračun s Anasom Sharbinjem! Dvaput su izvjesili jednu te istu parolu (štednja!), ali već kod prve izvedbe njegovu su psihu narezali kao da je – mortadela.

Engleskom »The Sunu« su rang liste opsesija. Napravili su ljestvice desetorice »najpijanijih«, a prvi je (naravno, s fotografijom), Stuart McCall, bivši igrač Evertona, trener Bradford Cityja, koji nije mogao ustati od pijanstva. Slijede: Terry, Crouch, Drogba, C. Ronaldo, Pennant, Lampard, Ashley Cole, Bendtner i Ledley King iz Tottenhama. Tony Adams je poslije Europskog prvenstva 1996. godine napisao knjigu. O alkoholu, naravno, naslova: »Zaleđe – Moj život s alkoholom«. Puno je priča o drogi, alkoholu, kocki i ženama među velikim nogometašima. Najbolji dribler na svijetu svih vremena, George Best, umro je od alkohola…

Naravno, sve to nema nikakve veze s Anasom Sharbinjem. Tek toliko da se prisjetimo da loptački svijet nije – crkva. Nikakvo opravdanje za Anasov potez, odbijanje putovanja, za što je kažnjen sa 15.000 eura, oduzeta mu je kapetanska traka i – obilježen je za sva vremena. Mogli su ga, recimo, potjerati iz kluba. Možda bi bilo bolje nego što su ga navijači ponizili do boli. Uvjeren sam, naime, da Anas više voli Rijeku nego oni što su pisali i držali transparent. Tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen…

Navijači su uvijek u pravu, zbog njih se igra nogomet. Zbog onih koji su hvatskog Sirijca Anasa pribijali na križ, kao i onih koji su mu na drugoj strani stadiona na Rujevici – pljeskali. Navijači, posebice Armada, najveće su bogatstvo HNK Rijeke. Iskreno, međutim, na čudan su način iskazali ljubav prema »svojem igraču«. Podrškom su ga doslovce – ubili. Grešnik je javno linčovan. Kriv je, nedvojbeno, ali… I kriminalci imaju pravo na drugu priliku! Za pretpostaviti je da Matjaž Kek zna terapiju nakon što je davno otkrio dijagnozu. Pitanje je samo koliko mu treba Sharbini na putu do ostvarenja svih snova – naslova prvaka.

Rijeka se u konačnici lako obračunala s Istrom. Kek ima raskošnu i moćnu sredinu terena – Maleš, Močinić, Moises, Radošević, Bradarić… – može odigrati sve sustave. Prilagoditi se, ali još više nametnuti suparnicima. Rijeka je, naime, lovina! Vrh ljestvice nije iznenađenje, bez obzira na neuvjerljiv početak sezone, jer Rijeka ima Keka, igrače i – Klub. S velikim početnim slovom. Sve je savršeno ukomponirano, ništa nije slučajno. Nema pritiska, ali eruptira bez prestanka vulkan optimizma. Uvjerenja da je došao trenutak velikog slavlja. Jednostavno zbog toga što je Kek napravio momčad s jasnom fizionomijom igre, mijenjao u hodu nakon što nije bilo dobro na startu sezone, i Rijeka je jedina neporažena u HNL-u. Na raspolaganju ima stalno četiri, pet kvalitetnih zamjena, a od Tomasova je stvorio stroj za golove i asistencije. Možda Dinamo ima kvalitetnije individualce, ali nema Matjaža Keka, koji je od Rijeke stvorio kompaktnu momčad. Svlačionica je pod stalnom uzbunom. Grizu svi, a kod mnogih ima još puno rezerve… Prezimiti na vrhu bilo bi veoma bitno, u pauzi pripremiti momčad za – obranu prvog mjesta.