Da u HNL-u postoji VAR (kao u Italiji, Njemačkoj, Nizozemskoj), videotehnologija koja pomažu sucima tako da ispravljaju pogreške, nogometaši Rijeke vjerojatno ne bi izgubili jučer utakmici na pulskom stadionu Drosina. Jer bi suci ispred tv ekrana, stacionirani izvan terena u jednom vozilu, otkrili i sugerirali da kod Pavičićeva pogotka (5′) nije bilo zaleđa, da je Kokorović (65′) igrao rukom u svom kaznenom prostoru (lopta je išla prema mreži).

Kazneni udarac očekivao se i s obzirom na »mangupski stil« suđenja Batinića iz Osijeka… Ovako su Puljani ostvarili drugu pobjedu sezone, svladali prvaka države, nanijeli mu treći poraz u 12 kola (nakon Osijeka i Dinama), zahvaljujući velikom srcu i taktičkoj disciplini. Teško je govoriti o taktici, bez obzira na to što Riječani nisu napravili ništa na oba, »začepljena« boka, Puljani su praktički jednom izašli iz bunkera i zabili gol. Posljednji na ljestvici (ne više), pobijedio je aktualnog prvaka. Na kladionicama koeficijent je bio 12! Na Rijeku 1,30. Samo da dobijete slike u kojoj je mjeri pulski ishod iznenađenje. Riječane ništa ne može opravdati. Ozbiljna momčad, a Rijeka to pretendira biti, ne smije si dopustiti takvu ludu utakmicu. Nijednog trenutka nisu imali organizaciju igre, a tek u jednom dijelu nastavka igrali su onaj visoki presing, po čemu je Rijeka prepoznatljiva.

Bez svog najboljeg strijelca, Hebera, Rijeka nije uspjela zabiti gol. Jer kada je odlični vratar Ivušić (inače Halubajac iz Viškova, koji je prošao školu Intera) dvaput bio savladan na crti bi iskrsnuo – Čuljak! Rijeka je počela igrati u nastavku. Do odmora su akcije bile spore u glavama (bez mašte), i nogama (bez brzine), lako predvidljive za pojačanu obranu Puljana. U drugom dijelu bilo je više trke i agresije, ali i previše nervoze. Nedostajalo je mirnoće u onih dvadesetak metara kada se dijeli zadnji pas… Gavranović je nekoliko puta zaboravio da postoje i suigrači, a Gorgon je bio odsutan… Kek je mijenjao, gurnuo u vatru Mateija, Jelića i Kvržića, ali nije se puno toga promijenilo. Mreža Puljana bila je začarana, bolje rečeno Riječani su lupali glavom u zid.

ekovi su nogometaši bili u tolikim problemima, kao da su došli ostakliti pulsku Arenu, a ne igrati nogomet protiv momčad koja ih je mogla svladati samo po tome što »danas svi igraju nogomet«. I oni gladni, koji mjesecima nisu dobili plaću u klubu koji se raspada… Ne igra novac, znao je često govoriti Kek. Upravo tako! Riječani su utakmicu izgubili u glavama, a ne u nogama…

Gledali smo, naime, riječke lavove s protezom, dentijerom, nisu mogli zagristi tvrdu kost istarsku… Isključivi su krivci za poraz u dramatičnoj utakmici Batinićeva cirkusa. Puno je bilo nejasnih odluka, ali ostao je dosljedan svom kaubojskom stilu, što mu sigurno neće zanemariti kontrolor suđenja Dušan Kukić, inače bivši predsjednik sudaca i povjerenik koji je smijenjen nakon Miškovićeve intervencije u »nogometnom saboru«, da napušta sve funkcije u HNS-u ako ne dođe do preustroja sudačke organizacije. Nisu, međutim, suci krivi što Riječani nisu mogli i znali ugurati loptu u mrežu.

Puljanima treba čestitati na hrabrosti, borili su se s nožem u ustima, svih 97 minuta (sa sudačkim vremenom) protiv kvalitetnijeg suparnika i napravili čudo!