Grad: Rijeka
Danas: 24° moguća kiša
Sutra: 14° 27° oblačno
13. prosinca 2017.
Nogometno ogledalo Orlanda Rivettija

kolumna Raspjevana igra pete Kekove Rijeke

Više od »sedmice« na Rujevici i lako osvojenih bodova, veseli lakoća kojom su igrali Riječani, način na koji su otvarali prostor prema naprijed, ali i branili se / Foto Vedran KARUZA
Više od »sedmice« na Rujevici i lako osvojenih bodova, veseli lakoća kojom su igrali Riječani, način na koji su otvarali prostor prema naprijed, ali i branili se / Foto Vedran KARUZA
Autor:
Objavljeno: 11. rujan 2017. u 17:27 2017-09-11T17:27:04+02:00

Damir Mišković zapljeskao je u subotu novoj Kekovoj momčadi. Igračima u koje je silno vjerovao, štitio od svih napada dežurnih kritičara. Posebno od brzopletih zaključaka da se Rijeka raspada nakon osvajanja dvostruke krune. Rijekin je predsjednik krstio svoju momčad koja je raspjevanom igrom protiv Cibalije najavila da je spremna za dva sljedeća velika izazova u četiri dana

Prvi zakon biciklizma, ma kuda ti vozio, to je uzbrdo i protiv vjetra. Ne treba to naglašavati čovjeku od dva kotača i jedne lopte, Matjažu Keku. U subotu je, naime, u prvoj utakmici poslije zaključenja prijelaznog roka predstavio svoju petu Rijeku! U četiri i pol godine otkako je 9. ožujka sjeo na bijelu klupu i dobio zaprešićki Inter (2:1) i momčad s Kantride u jedanaest posljednjih kola odveo do Europe i kasnije skupne faze Europske lige. Kao da je bilo davno, a prošlo je manje od pet godina. Od prve Kekove momčadi preživio je samo vratar Ivan Mance, ali kao zamjenik sportskog direktora. Bolji je direktor nego što je bio vratar, što ne znači da nije bio dobar među vratnicama. Sada ga Kek, u završnim danima prijelaznog roka, kao uostalom i njegova šefa Srećka Juričića, sanja i proklinje... Posebice kada oni najbolji igrače odlaze s Rujevice.

Damir Mišković zapljeskao je u subotu novoj Kekovoj momčadi. Igračima u koje je silno vjerovao, štitio od svih napada dežurnih kritičara. Posebno od brzopletih zaključaka da se Rijeka raspada nakon osvajanja dvostruke krune. Rijekin je predsjednik krstio svoju momčad koja je raspjevanom igrom protiv Cibalije najavila da je spremna za dva sljedeća velika izazova u četiri dana. U četvrtak protiv atenskog AEK-a u prvom kolu skupne faze Europske lige i u nedjelju protiv Hajduka na Poljudu. Dvije utakmice što bi mogle odrediti ambicije ove sezone.

Napasti drugo mjesto u skupini s Grcima, bečkom Austrijom i slavnim Milanom, i dočekati proljeće u Europi. U trećem napadu na Stari kontinent. U ožujku je Rijeka posljednji puta igrala europsku utakmicu (Kupa kupova) prije 37 godina (četvrtfinale), kada je Blaževićeva momčad s kapetanom Srećkom Juričićem dočekala Juventus trenera Trapattonija na Kantridi i odigrala bez golova. Bilo je to, u odnosu na današnje vrijeme, doba nogometne romantike. Danas nezamislo s budžetom od 10-15 milijuna eura. Ipak... Nakon što su nam Mišković i Kek na riječku travu doveli Guimaraes, Lyon i Betis, pa Stardard, Feyenoord i Sevillu, u trećem pokušaju i čuda su moguća. Bez obzira na sve turbulencije prijelaznog roka. Zar u kategoriji čuda ne spada i osvajanje dvostruke krune prošle sezone?

Rijeka 88, Dinamo 86, Hajduk 69, Osijek 66... konačni je poredak prošle sezone. Nakon što je Rijeka imala naslov u džepu kolo prije kraja, pobjedom nad Cibalijom. Rijeka je poput nabujale Rječine nosila sve pred sobom u subotnjem susretu s Vinkovčanima. Nije to bila okrutno surova interpretacija nogometne igre kovača koji udara po užarenom željezu, već obrnuto, uživanje u recitaciji. Čista poezija. Nogomet kao svečanost za oči što miluje dušu. Uz napomenu da se Slavonci nisu oporavili nakon prva dva udarca u bradu poslije četiri minute igre. Rijeka je pokazala da je zdrava i nikad življa. Uoči nedjeljne utakmice s Hajdukom. Splićani su uoči gostovanja u Osijeku najavili »juriš na 1. mjesto«. Izgubili su i pali na treću poziciju, iza Rijeke. Jadranski derbi nikad zanimljiviji. Splićani su posljdnji put dobili Rijeku 21. ožujka 2012. godine... Od tada je odigrano 19 utakmica!

Više od »sedmice« na Rujevici i lako osvojenih bodova, veseli lakoća kojom su igrali Riječani, način na koji su otvarali prostor prema naprijed, ali i branili se. Najveći dobitak je Aleksander Gorgon. Prva violina Kekova orkestra. U subotu je istrčao iz krizna razdoblja trima pogotcima, ali i fenomenalnom igrom. Zatvarao je desno i lijevo, napadao loptu kada je ona bila kod suparnika, osvajao prazne prostore između linija. Zabijao golove... Golovi su bila nagrada za sve što je ovaj sjajni Austrijanac uložio u utakmicu s Vinkovčanima. Ali, definitivno, još više na treninzima u pauzi prvenstva zbog obveza reprezentacije. Jedan je bio Andrijašević, Gorgon je protiv Vinkovačana pokazao ektra klasu. Jamstvo da Rijeka nije bez izgleda u Europi, a posebice u obrani naslova prvaka. Kek stvara novu momčad koja će se umnogome vrtjeti oko »druge špice« Gorgona, ali i veznih igrača iz »drugog plana«, Bradarića i Mišića, ratnika Maleša, ali i Pavičića, vjerojatno najboljeg veznog igrača Dnama(?). Ali to je druga priča. Kao i Gavranović.

Prelijepo je bilo u subotu na Rujevici da bismo se opterećivali glupostima za široke mase... Mudro je u svim situacijama zborio Matjaž Kek. O Gavranoviću i svojim poslodavcima koji su mu vjerovali u kriznim vremenima. Kada mnogima glave zuje poput sjemenki u praznoj tikvi.

Svaki problem, naime, ima tri rješenja – moj, tvoj i onaj pravi!

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka