Sonja i Doriana

RAZDVAJA IH 75 GODINA, A VEŽE ISTA LJUBAV Priča o dvije vatrene navijačice “Rijeke”

Edi Prodan

Teta Sonja je sasvim sigurno najstarija vlasnica sezonske pretplate za utakmice HNK "Rijeka". Doriana Capan navijačku je karijeru počela s tri godine na tatinim ramenima



O godinama dama u pravilu nikad ni riječi. Ma koliko bile mlade. Ali kad one same inzistiraju, kad su upravo godine jedan bitni dio mozaika novinske priče, onda – spomenimo ih. Ponajprije s nama je bila Sonja Ulčakar koja se bliži 83. rođendanu. Baš kao i Doriana Capan koja ih je pak do sada nabrojila tek osam. Dvije dame, a između njih čak 75 godina. Ali ma koliko naizgled bile daleko jedna od druge, one su zapravo dio iste ljubavi, ljubavi čije je ime HNK »Rijeka«. Obje su vatrene navijačice »Rijeke« i apsolutno uredne posjetiteljice nastupa voljenog kluba nekad na Kantridi, danas na Rujevici.


Veliko srce


Krenemo li od tete Sonje kako je svi od milja zovu riječ je o sasvim sigurno najstarijoj vlasnici sezonske pretplate za utakmice HNK »Rijeka« koja dolazi na sve domaće utakmice. Kao što je to činila na Kantridi, nastavila je činiti i na Rujevici. Dakako, kao što je to nekad bila zapadna D tribina, danas je to I3 gdje su se privremeno preselili najvjerniji i najvatreniji navijači »Rijeke«. Uz zdušno navijanje teta Sonja je zaslužna i za razbijanje čitavog niza konzervativnih mitova o »navijačkom divljaštvu«.


Vatrene navijačice "Rijeke"


Vatrene navijačice "Rijeke"





Ona pripadnike Armade tretira kao ljude koji imaju veliko srce i neiscrpnu ljubav prema svom klubu, mada znala ih je i kritizirati, i to direktno na stadionu, kad bi krenuli s neprimjerenim uvredama ili fizičkim prijetnjama. Inače dolazi iz nogometne obitelji, brat Nino Vlah je svojedobno bio istaknuti junior »Rijeke«, kasnije se, što je također zanimljivo, oženio za Egle, sestru Sergija Legana, danas najstarijeg nogometaša »Rijeke«.



Nikad neću prestati hvaliti Stojana. O njemu smo uostalom mnogo puta razgovarali. Baš kao ni Darija Kneževića. Želim mu svako dobro, zdravlja ponajprije. Ali moram i kritizirati. Anasa Sharbinija. Silno volim njegov talent. Mrzim njegovu neodgovornost. Strašno! On je trebao biti upisan u povijest kao naš najbolji igrač. A neće to biti. Sam si je kriv. Na moju veliku žalost.


A nije mi jasan ni Marko Lešković. Raskošni talent koji je u »Rijeci« doživio punu afirmaciju. Pa da se sad tako ponaša i daje takve izjave! Jedan je od rijetkih igrača koji o nama, nakon odlaska iz Rijeke tako govori. Nije to lijepo jer dali smo mu sve, zahvaljujući nama se afirmirao, postao reprezentativac, veliko ime. Marko nije to ni lijepo ni dobro, poručila je Sonja.



– Je, ona je bila odlična košarkašica, no oni na utakmice, iako su mlađi od mene, baš i ne idu.


Drugi mit koji teta Sonja razbija je onaj o nekulturnosti navijača. Ona naime silne godine posjeduje i – kazališnu pretplatu. I ne samo to – ona je i stalni član žirija Riječkih ljetnih noći, dio tima koji odlučuje o najboljoj predstavi sezone.


– Znala sam da ćemo i to dočekati, da ćemo postati prvaci. Rekao mi je to Stojan Osojnak, fenomenalni igrač »Rijeke« s kojim sam u poznijim godinama ostvarila i jako lijepo prijateljstvo. Rekao mi je to koncem lanjskog ljeta: ovo je ta sezona, bit ćemo prvaci, bile su njegove riječi! Gledala sam ga zadovoljna, ali i žalosna jer godine su bile neumoljive, sjeća se s nemalo sjete Sonja.


A do ostvarenja sna svih navijača »Rijeke« valjalo je još nešto učiniti – nositi Osojnakovu energiju na svaku utakmicu.


– Uvijek kad idem na Rujevicu, sa mnom je i Stojanova fotografija. Mislim da je i ona makar malo utjecala da se titula konačno pojavi u Rijeci, ističe Sonja Ulčakar.


Doriana Capan, pak, više sasvim sigurno nije najmlađa navijačica »Rijeke« jer joj je više od osam godina, rođendane slavi 15. prosinca. Ali je sigurno u toj gardi djece do deset godina najvjernija. Malo je utakmica, neovisno o vremenskim neprilikama, a kako nam je poznato Rijeci Bogu hvala kiše ne nedostaje, na koje ona s tatom Igorom ne dolazi. K tome navijačku je karijeru počela s tri godine na tatinim ramenima, baš kao što je svijet obišla njezina fotografija kao i video-clip s utakmice Rijeka – Sevillia odigrane 7. listopada 2014. godine. Uvijek s fenomenalnim make-upom za koji je zaslužna mama Ivana. Raspjevana i razigrana Doriana u tom je »clipu« privukla odmah 70 tisuća pregleda da bi danas to sasvim sigurno bilo i u zoni većoj od 100 tisuća, skoro da nema države na svijetu u kojoj nije otvaran.


Najdraža boja


Doriana je danas odlična učenica KOŠ »Josip Pavlišić«, a s obzirom na temperament jasno je da se bavi i brojnim izvannastavnim aktivnostima.


– Kakva je Doriana djevojčica… nije lako odgovoriti na to pitanje, vrlo je kompleksno nju opisivati, ali pokušat ću vam ju ilustrirati s jednom epizodom. Prigodom upisa u školu i razgovora s psihologom postavljeno joj je pitanje o najdražoj boji. Odgovorila je plavo-bijela. Dobro, rekla je psihologinja, to su dvije boje, koja je od njih tebi draža. Dori ju je malo gledala pa odgovorila – ne, za nas je plavo-bijela jedna boja, rekla nam je Ivana Capan.


– U školi sam odlična, sve mi ide i tjelesni i matematika, a bavim se i s mnogim aktivnostima. Plešem u Flameu, član sam skauta kao i Zbora malih istraživača, naravno aktivnost mi je i nogomet, kad »Rijeka« igra doma, priča nam Doriana.


Sonja Ulčakar, Ivana Capan, Paolina Matas, Doriana, Igor i Leticija Capan


Sonja Ulčakar, Ivana Capan, Paolina Matas, Doriana, Igor i Leticija Capan



Iako joj je dakle osam godina iznimno je otvorena, baš kao i mlađa njezina sestra Leticija koja je pak – Kekova vršnjakinja. Kakva sad njegova vršnjakinja?! Leticija se rodila 11. travnja 2012. godine, a to je vrijeme novog rođenja »Rijeke« kao i početak vrhunca dosadašnje karijere Matjaža Keka.


– Dečka? Imam, da, imam dečka!


Ma koliko smo znali da je otvorena, ipak nas je Doriana iznenadila brzinom odgovora. Pitanje koje je slijedilo bilo je logično – a kako mu je ime i za koga navija?


– Ivan Kolić, a normalno – navija za »Rijeku«, obavijestila nas je Dori.



Druženju i razgovoru se pridružila i Paolina Matas. Igorova nećakinja koja živi na Ilovku.


– Tata je s Ilovika pa smo se kad mi je bilo šest godina preselili na taj predivni otok. Danas mi je sedamnaest godina, svakodnevno putujem u školu, na nastavu u turističko-ugostiteljskoj školi u Mali Lošinj, i naravno navijam za Rijeku, što u Malom Lošinju baš i nije čest slučaj. Bila sam presretna kad me Igor nazvao i rekao kako ima kartu za utakmicu u Zagrebu i za mene, pohvalila se Paola.



Nismo je tu mogli tako lako ispusti iz serijala pitanja pa je uslijedilo ono koje miješa dvije ljubavi – prema dečku i voljenom klubu. Bi li dakle imala dečka koji ne navija za »Rijeku«.


– To je nemoguće! Pa u cijelom razredu svi dečki navijaju za »Rijeku«. U mojoj se školi nemoguće zaljubiti, a da dečko nije navijač »Rijeke«, zaključila je Doriana.


Neobična energija


Vraćamo se Sonji s kojom se Doriana jako dobro »prepoznala«. Iako nisu isti horoskopski znak, rođene su vrlo blizu, sredinom prosinca i početkom siječnja, no ono šo ih krasi je neobična energija. Bez obzira na veliki dobni odmak, u njima je nevjerojatno mnogo živosti, života kako to mnogi kažu.


– Dobrog sam zdravlja i nadam se novim izazovima. Novim pobjedama. »Rijeka« je postala veliki klub, ostavit će ove godine sasvim sigurno traga i u Europi. Ono za čim sada jedino čeznemo je – Kantrida. Previše sam ozbiljna, ne samo zbog godina koje imam, da ne bih bila zahvalna Damiru Miškoviću na svemu što je učinio, i baš zbog toga sam tako sigurna da će ispuniti i to obećanje. On je naprosto osoba koja ispunjava obećanja, ni o čemu se ne razbacuje lažima, baš je zato oprezan po pitanju Kantride. Vjerujem mu, a ono što još jedino želim je da dočekam povratak na Kantridu, zaključila je naše druženje teta Sonja. Doriana se sa svime, mada je ona dakako vrlo brzo dočekala, proživjela svoje nogometne snove, složila. Baš kao i njezin tata Igor ili mama Ivana koja je odrasla na 13. katu prvog nebodera koji nadsvođuje »Kantridu«.