Kolumna

Pod riječkom urom Orlanda Rivettija: Srećko Juričić od Zeca do Keka

Orlando Rivetti

arhiva NL

arhiva NL

Srećko Juričić je povijest Rijeke, od Zeca do Keka. Gojko Zec bio je prvi trener prvoligaške Rijeke nakon što su promociju izborili Ivica Šangulin i Vladimir Lukarić godine 1974. kada je mladi Juričić bio na terenu. Zec i Kek imaju čak i neke sličnosti u ponašanju... Kek može dobiti informacije iz prve ruke, od Srećka, naravno...



Srećko Juričić, sportski direktor HNK Rijeka, osvojio je dva »maršalova Kupa« kao igrač, Rabuzinovo sunce ga nije grijalo kao trenera. Izgubio je finale od tadašnje Croatije (1994.), direktora Zdravka Mamića i trenera Miroslava Ćire Blaževića (još su bili u ljubavi i biznisu…), da bi sve naplatio kao sportski direktor. Prvenstvo, dva Kupa, Superkup, tri skupne faze Europske lige. Igrao je najveću utakmicu u povijesti, još uvijek, protiv Real Madrida (3:1), na Kantridi, i onu drugu po važnosti, protiv Juventusa (0:0), dok su treneri bili Josip Skoblar i Miroslav Blažević. Juventus je jedino Rijekino proljeće u Europi, negdje ovih dana bila je godišnjica. Četvrtfinale Kupa kupova! Kada je vrata čuvao Dino Zoff, golove zabijao Roberto Bettega, a na klupi sjedio Giovanni Trapattoni…


Novija povijest pamti Stuttgart, vjerojatna najdraža i najvažnija utakmica Miškovićeva razdoblja pod ravnanjem dirigenta orkestra Matjaža Keka. Padali su kasnije Standard Liege, Feyenoord, jedva se provukla u sudačkom vremenu Sevilla (2:2), koja je sada među osam u Ligi prvaka, nakon što je napravila dar-mar u Teatru snova, u Manchesteru. Natjerala Mourinha na izjavu: To je nogomet, nije kraj svijeta. Teško će nekadašnji čarobnjak to objasniti engleskim crvenim vragovima. A trener Seville je Vincenzo Montella, posljednji Berslusconijev »učenik«, 15. ti u 31 godinu vladavine, koji se protiv Rijeke na San Siru spasio u sudačkoj nadoknadi, ali nije dočekao revanš na Rujevici, zamijeno ga je Rino Gattuso!


Za Berlusconija kažu da je imao petnaest trenera plus jednoga – SEBE! Neke je smatrao »krojačima« (Zaccheroni), koji upropaštavaju fini štof, druge pjevačima Sanrema (Tabarez), a jednom (Allegriju), počastio sa: No el capisse un casso… Prijevod nije potreban… Zapravo, kažu, jedini pravi trener bio je – Berlusconi! Jedini uspješni političar koji se razumio u nogomet.




Zato je nejasno zbog čega je Damir Mišković krenuo u političke vode. Kada mu biznis, i sada onaj nogometni, ide veoma dobro. Od HNK Rijeka napravio je tvornicu radosti i veselja. Hrani se uspjehom, a održava na životu prodajom igrača. Svi su sretni i zadovoljni. Mišković nema Berlusconijeve napadaje ludila, nikada nije slao svom treneru papir sa sastavom, kao Berlusconi Ancelottiju, niti sugerirao da mora igrati s dva napadača.


Lako je zamisliti što bi se dogodilo da Mišković »savjetuje« Keka… Napravio bi Slovenac ono što je uradio Bela Gutmann s Honvedom radi Puskasa… Otišao na tribine, zapalio cigaru, čitao reviju o konjskim utrkama, kući otišao tramvajem… Mišković je isključiv u poslu, ne bi tri desetljeća radio u Africi, bio tako uspješan u biznisu, ali tolerantan kada su u pitanju Kekove »ljubavne poruke«, što (ne)bi trebalo napraviti… Zbog toga su zajedno toliko uspješni. Jer i Kek je svjestan da je »težak čovjek, da se ne može promijeniti«, a zahvaljuje svima koji ga trpe… O svakom čovjeku u konačnici govore samo – rezultati njegova rada. Sve ostale su priče za jučerašnje novine, dobre za zamotati svježu ribu…


Srećko Juričić je povijest Rijeke, od Zeca do Keka. Gojko Zec bio je prvi trener prvoligaške Rijeke nakon što su promociju izborili Ivica Šangulin i Vladimir Lukarić godine 1974. kada je mladi Juričić bio na terenu. Zec i Kek imaju čak i neke sličnosti u ponašanju… Kek može dobiti informacije iz prve ruke, od Srećka, naravno…


Od promocije prije 44 godine, nikada Rijeka više nije ispala, do danas na Kantridi je bilo 50 smjena (na Rujevici nijedna), vrtjelo se 40 trenera. Neki su se, naime, vraćali dvaput, triput… Neki nisu vodili nijednu utakmicu (Bonačić). Četiri su trenera vodila Rijeku 2000. godine – Gračan, Tičić, Stilinović i Katalinić, isto toliko prije dolaska Miškovića, prije šest godina – Horvat, Ištuk, Skočić i Scoria…


Utoliko Kekovih pet godina na Kantridi i Rujevici ima nevjerojatnu težinu, s obzirom na sve što je osvojeno, i očekivan rasplet. Jer, Mišković je prepametan da bi napravio juhu od koke zlatnih jaja.


Kek je najuspješniji od svih 40 trenera, ali nedvojbeno je da je Skoblar ostvario najveću pobjedu. Spasojević, Brnčić, Scoria, Skočić i Kek imena su stručnjaka koji su stavili svoj potpis na trofeje. Matjaž Kek ima poker asova! Zato je najbolji. Kao i svaki trener, do prvog poraza…