RIJEKA Nogometaši »Rijeke« peti put u klupskoj povijesti stigli su do utješne nagrade, titule državnog viceprvaka. Prvom je to uspjelo Nenadu Gračanu 1999. godine, potom Draganu Skočiću 2006, pa triput zaredom Matjažu Keku od 2013. do 2016. godine. Gračan je bio najbliži naslovu prvaka, Skočić osvojio Kup Hrvatske, a Kek ove sezone osvojio rekordan broj bodova, nakon što je pretprošle sezone osvojio Kup i Superkup.

Osim toga, »Rijeka« je prvi put sezonu zaključila  samo s jednim prvenstvenim porazom, što je rijedak primjer u europskom nogometu. Samo su još grčki »Olympiacos«, gibraltarski »Lincoln Red Impsi« i andorska »Santa Coloma« uspjeli ovu sezonu zaključiti s jednim porazom, no za razliku od »Rijeke« oni su stigli do naslova državnog prvaka. Jasno, ti klubovi za razliku od »Rijeke« nisu upisali čak 14 prvenstvenih remija.

Gračan i Skočić

To su, naravno, sve gole činjenice, kao što je činjenica da postoje različiti putevi do uspjeha u različitim okolnostima. Nenad Gračan je krajem 90-tih vjerojatno imao na papiru najslabiju momčad, ali je od raspoloživih igrača izvukao maksimum maksimuma. Radna momčad s nekoliko igrača »tipa Vardy« (Musa, Sztipanovics…) te je sezone uz u Rijeci nedoživljenu podršku s tribina (na Kantridi bez stolica tada je rijetko bilo ispod 10 tisuća gledatelja, a nerijetko blizu 20 tisuća), umalo ušla u klupsku povijest. Nikoga naravno nije tada bilo briga što »Rijeka« ne igra lijep nogomet sve dok je momčad pobjeđivala.

Dragan Skočić naslijedio je 2005. godine sredinom jeseni momčad od Elvisa Scorije koji je godinu dana ranije osvojio Kup Hrvatske i napravio prvi europski iskorak nakon dugo vremena umalo eliminiravši »Genclerbirligi« na putu do skupina EL. »Bijeli« su druge godine zaredom osvojili Kup, a tome pridodali drugo mjesto uz igre koje su plijenile pozornost.

Bila je to tada u igračkom smislu najmoćnija »Rijeka« predvođena Davorom Vugrincem, Ahmadom Sharbinijem, Draganom Žilićem, Danijelom Šarićem, Sinišom Linićem, Dariom Kneževićem… Iako je poput Gračanove momčadi dobila prvaka »Dinama« u Maksimiru, nije mogla dalje od druge pozicije. Ubrzo je Zdravko Mamić odveo s Kantride Davora Vugrinca i oduzeo »Rijeci« ključnu kariku u momčadi.

Miškovićeva era

Tek dolaskom Damira Miškovića na čelo riječkoga prvoligaša počele su se stvarati moćne momčadi »Rijeke«, koje su mogle parirati svojim slavnim prethodnicima. Matjaž Kek složio je tri momčadi koje su u rezultatskom smislu ostvarile sličan rezultat, no nisu djelovale jednako na terenu. Recimo, ona »Rijeka« koja je napravila senzaciju slavljem u Stuttgartu igrala je više kontraški nogomet, ova  nastoji lomiti suparnike ritmom, visokom presingom, a između njih dvije stisnula se momčad koja je u navijača vjerojatno ostavila najdublji trag.

Na čvrstim i zdravim temeljima momčadi koja je 2014. godine osvojila Kup i Superkup stvorena je vjerojatno najmoćnija momčad »Rijeke« u novijoj povijesti: Vargić – Tomečak, Samardžić, Lešković (Mitrović), Leovac – Jajalo, Cvijanović (Močinić) – Jugović, Moises, Kvržić (Sharbini) – Kramarić. To je ekipa koja je rutinski izborila skupine EL, koja je na Kantridi dobila »Standard Liege«, »Feyenoord« i u konopcima u dvije utakmice držala višestrukog osvajača EL »Sevillu«. Nažalost, prekratko je trajala da bi ostavila dublji trag u domaćem prvenstvu.

Presing na veznjake

U prijevodu, igrači »Slaven Belupa« visokim presingom na veznjake »Rijeke« onemogućili su pokušaje organizacije igre, usporili brzi protok lopte i zapravo u korijenu onemogućili da momčad Matjaža Keka prezentira nogomet kakav je gajila većim dijelom sezone.

Nije Kopić nadnaravno nadaren trener, već je samo prepoznao ono što je već duže vremena jasno: »Rijeka« ima nekoliko defenzivnih veznjaka koji su sličnog profila, niti jedan od njih nije ono što je u najboljoj Kekovoj »Rijeci« bio Mato Jajalo, razigravač ispred obrane, klasični srednji vezni igrač od kojega u igri sve polazi.

I to je ključni problem s kojim se na Rujevici moraju pozabaviti uoči ljetnog prijelaznog roka i slaganja nove momčadi. Netko će, naravno, reći da je momčad »Rijeke« izgubila napadačku moć odlaskom Andreja Kramarića, što je djelomično točno, no isto tako potpuno jasno je da je vrlo teško adekvatno nadomjestiti igrača tog kalibra i stoga se ne vrijedi time zamarati.

Uostalom, u vršku »Rijekinog« napada ima igrača koji su u stanju namučiti sve obrane, ali problem nastane kada lopta ne stigne na vrijeme do njih. A za to je zadužena vezna linija koja vapi za jedinim veznjakom poput Jajala, kao što zadnja crta obrane treba kvalitetnije rješenje na lijevom boku od Leonarda Žute. Lijevi bek i zadnji vezni  neuralgične su točke u momčadi »Rijeke« koja je zaključila sezonu na drugom mjestu, uz osjećaj svih oko nje da je mogla više…