U 44. utakmici, više od dvije godine, utvrda Rujevica je – pala! Osvojili su je prošle sezone detronizirani prvaci, nogometaši Dinama. Dvama porazima zaredom (Osijek i Dinamo), Rijeka sada kasni četiri boda za vodećim sastavom HNL-a. Odigrano je tek peto kolo. Na Rujevici je jučer ambijent bio bolji od igre. Dinamo je do odmora lako došao do uvjerljivog vodstva. Uzeo je darove. Rijeke do odmora kao da nije bilo na terenu. Probudila se u nastavku, bilo je kasno. Iako prikazana igra u tom razdoblju, bez obzira na igrača više, može biti ohrabrenje. Imali su bijeli prigode za – poravnanje rezultata. Ali… Kasno su došli na utakmicu. Glavama, naravno. Jer noge su samo pomoćno sredstvo…

Izostao je Soudani, Zuta je dobio novog igrača za čuvanje, Fernandesa. Rijekin je branič na toj strani dobio pomoć u Kvržiću, a Gorgon je zaigrao desno, jer valjalo je neutralizirati napade ofenzivnog bočnog, Stojanovića. Nije, međutim, Rijekina obrana probijena po to strani. Brana je pukla po sredini, u srcu obrane. Fernandes je zabio gol sa pet metara (!?), nakon malo biljara u kaznenom prostoru, dok je oko njega bilo pola momčadi Rijeke. Reagirali su pokretljivošću – ormara! Sami su sebi iskopali jamu. Zabili si nož u ionako poljuljano samopouzdanje. A nakon »igre ničega« Fernandes je zabio i drugi gol s bijele točke. Častio je Zuta, nije imao gdje s rukom, sudac iza gola promptno je reagirao, glavni krojitelj pravde Pejin, sugestiju pretočio u odluku – jedanaesterac.

Rijeka je torpedirana, pala je do odmora, dva primljena gola, bez ispaljena metka! Do odmora nije, naime, nije stvorila nijednu prigodu. Nije uspjela nacrtati nijednu akcije s više od dva dodira lopte. Kvržić je nakon dvadeset minuta vraćen na svoje »desno krilo«, formacijski napadač, Jelić, bio je usamljen kao na pustom otoku. Loptu je mogao gledati samo dalekozorom. U nastavku je pogodio stativu…

Rijeka je bila anemična, igrači kao su došli ravno s plaže. U njihovoj igri nije bilo agresije, entuzijazma i veselja, nedostajalo je ono što su bili glavni začini šampionske Rijeke. Neprepoznatljive do odmora. Presing nakon izgubljene lopte, kolektivna faza obrane…

Nema više Andrijaševićeva pritiska na loptu, otišao je Ristovski, nisu igrali Vešović i Gavranović… Nova je to Rijeka u potrazi za svojim novim identitetom. Svejedno, očekivalo se više žara, više trčanja u prvom poluvremenu. U nastavku je na teren izašla druga momčad. Više je bilo reda i agresije u igri, lopta je brže stizala do kaznenog prostora Dinama, Rijeka je dominirala i stvarala prilike… Kek je kemijao, povukao »beka« (Martića) za napadača (Hebera), s obzirom na stanje na semaforu, ali i činjenici da je Dinamo igrao s igračem manje. Kvržić je od početke pozicije »lijevog krila« na kraju postao desni bek.

PS. Ispričavam se sucu Tihomiru Pejinu. Jučer sam ga »optužio« da je u susretu Dinama i Cibalije počastio Soudanija kaznenim udarcem. Napravio je to drugi suda, Dario Bel. Ne griješe samo suci…