ALBUFEIRA – Nikica Jelavić još uvijek nije stigao u Albufeiru i priključio se pripremama nogometaša »Rijeke«. Službeno, jučer se nije dogodilo ništa više od onoga što je zamjenik sportskoga direktora Ivan Mance poručio još u nedjelju. Dakle, »Rijeka« je u pregovorima s 31-godišnjim napadačem, a idući dani donijet će konačan rasplet tog za HNL prilike bombastičnog transfera.

»Rijekini« sportski direktori (vjerojatno su na vrućoj telefonskoj liniji s predsjednikom Damirom Miškovićem), jučer su pokušavali taj posao privesti kraju, navodno su stigli vrlo blizu dogovora, ali poslovično oprezna Rujevica ne želi izlijetati s bilo kakvim izjavama dok ne bude sve stavljeno na papir i potpisano. Jelavić je navodno sve raščistio sa svojim dojučerašnjim poslodavcem, kineskim drugoligašem »Beijing Renheom«, preostaje dakle još postići dogovor s »Rijekom« oko visine i dužine ugovora.

Naravno, da to neće biti tako lako, jer nekadašnji topnik »kockastih« je posljednjih godina navikao na višemilijunske iznose. U »Rijeci« teško može zaraditi više od 250 do 300 tisuća eura po sezoni koliko otprilike zarađuju najplaćeniji igrači. Neophodno je, dakle, pronaći model koji će zadovoljiti obje strane i tako se smanjiti mogućnost da u samom finišu prijelaznog roka ne dođe do nekog velikog obrata i Jelavić ne završi na nekoj drugoj nogometnoj adresi.

Poruka modrima

Dok igrač i klub ne žele istrčavati s izjavama, iz menadžerskih krugova stigla je jedna informacija koja baca posebno svjetlo na ovaj intrigantan transfer. Jelavić je početkom prošloga tjedna bio u pregovorima s – »Dinamom«! Teško je za sada proniknuti razloge zašto su ti pregovori propali, možda je zapelo na financijama (Dinamov budžet je opasno nategnut nakon Sammirova angažmana…), a možda su na kraju presudili sportski razlozi, te je Jelavić odbio ponudu »modrih« jer želi prvi put u karijeri postati prvak Hrvatske. »Rijeka« na stanci ima šest bodova više od »modrih«, ozračje i igru koji slute na to da bi »bijeli« mogli prvi put u povijesti proći kroz ciljnu ravninu na čelu prvoligaške kolone.

Uostalom, zamjenik sportskoga direktora »bijelih« Ivan Mance sigurno nije slučajno prije dva dana na spomen Jelavićeva angažmana istaknuo kako bi mogli presuditi sportski, a ne financijski motivi kao i kod mnogih drugih igrača koji su posljednjih sezona stizali na Rujevicu. Jelavić je sigurno najveće ime u tom nizu, zapravo najzvučnije pojačanje koje bi moglo stići na Rujevicu u predsjedničkoj eri Damira Miškovića (zahvaljujući Jošku Skoblaru, Frediju Bobicu, Davoru Vugrincu… ipak ne i u povijesti kluba), i vrlo jasna poruka rivalu iz Maksimira: »Rijeka« doista želi do naslova prvaka!

Ključni igrač

Matjaž Kek je još tijekom prosinca vrlo jasno poručio da je dovođenje igrača profila tkz. prve špice jedan od prioriteta zimskoga prijelaznog roka. Trener »bijelih« je u jesenskom dijelu sezone nedostatak takvoga igrača (Handžić se nije nametnuo) uspješno nadomjestio iz unutarnjih rezervi. Mario Gavranović, te povremeno Alexandar Gorgon i Franko Andrijašević igrali su silom prilika uglavnom uspješno (više Gavranović nego Gorgon i Andrijašević) na toj poziciji. Gavranovićeva ozljeda istekom jeseni pokazala je neophodnost angažmana igrača kojemu je igranje u vršku napada prva i osnovna zadaća. Jelavićevo dovođenje u tom smislu Keku otvara široki manevarski prostor i omogućava puno više rotacija kako u napadačkim linijama, tako i u središnjem dijelu momčadi.

Otvara se nekoliko zanimljivih taktičkih varijanti, od povlačenja Gavranovića na poziciju srednje polušpice, preko uvođenja Andrijaševića u vezni red, pa do promjena u rasporedu i igranja s dva klasična napadača (Jelavić – Gavranović; kombinacija »teškaša« i jednog laganog napadača), što bi moglo predstavljati zanimljivo rješenje za uvodna proljetna kola u kojima teško travnjaci sigurno neće ići u prilog tečnoj pas igri koja je jesenas postala zaštitni znak riječke momčadi. Jelavić bi se stoga vrlo brzo mogao isplatiti i prometnuti u ključnog čovjeka za ostvarivanje riječkih šampionskih ambicija u nastavku sezone.