U 20 sati i pet minuta sa službenoga je razglasa počela dopirati glazba svojstvena velikim filmskim epskim spektaklima, a onda je Joso Krmpotić najavio »vrlo javni i vrlo otvoreni«, a zapravo premijerni trening nogometaša »Rijeke« na glavnom stadiona rujevičkoga kompleksa
Zorislav Srebrić doista nije mogao ništa do – čestitati! Savjetnik predsjednika Hrvatskoga nogometnoga saveza predvodio je delegaciju krovne organizacije hrvatskoga nogometa koju su činili i izbornik U-21 reprezentacije Nenad Gračan, član Izvršnog odbora Stjepan Merkaš i tajnik Nogometnog središta Rijeka Branko Kajfeš.
– Jesam li zadovoljan? Ne samo da sam zadovoljan, nego sam oduševljen. Čestitam! – rekao je Srebrić.
Ne treba zaboraviti da je HNS financirao projekt izgradnje trening kampa na Rujevici u iznosu od milijun eura.
– Poslije svega što sam prošao s »Rijekom« valjda sam zaslužio ovaj trenutak sreće. Nek’ umrem sutra neće mi biti žao… Ovo sam čekao cijeli život. Da, falit’ će mi ona naša stara, dobra Kantrida, ali ako je se baš jako zaželim zasukat ću majicu, zagledati se malo u tetovažu na ramenu i proći će me – rekao je Škoro onako sam sebi u bradu, zadovoljan činjenicom da će njegovi susjedi na novom stadionu ostati oni isti s kojima je dijelu sreću i tugu na Kantridi.
Od Kantride će se poslije 33 godine vjernosti oprostiti i legendarna tajnica Milica Alavanja, koja je treperila od uzbuđenja kao da je jučer postala dio riječke nogometne obitelji.
– Skoro pola vijeka sam provela na Kantridi, nadam se da ću drugih pola vijeka provesti i na Rujevici, ha, ha… Naravno da sam vezana uz Kantridu, ali ne mogu prestati diviti se ovome kompleksu. Ovo je nešto najljepše što se moglo dogoditi našem klubu, presretni smo. Lako ću se ja naviknuti na Rujevicu, uostalom bliže mi je. Od kuće mi treba deset minuta pješice, s noge na nogu, preko parkirališta za autobuse, kroz kavez gostujuće tribine i evo me… – rekla je Milica.
Miškovićev gušt
Dok je većina Riječana guštala u komociji novoga stadiona na Rujevici i sa sjetom pričala o nekim slavnim danima Kantride, jedan se čovjek sa sjetom u glasu prisjećao nekih starih dana rujevičkoga stadiona koji je preko noći postao kompleks vrijedan divljenja. Vrijednome Bori, koji nije izostao na Rujevici od dana kada je bačena prva lopata do službenoga otvaranja, pripala je čast ocrtati prve linije na travnjaku glavnoga stadiona.
– Ne mogu ja nikad zaboraviti one ćakule na tribinama staroga rujevičkoga stadiona, komentirati pobjede i poraze našega »Lučkoga radnika«. To su bila lijepa vremena, ali dolaze nova. Ja sam tu bio od prvoga dana kada je počela gradnja ovoga kompleksa, svakodnevno sam gledao trud ljudi koji su gradili sve to. Danas sam, kao i oni, sretan kada vidim ovo prekrasno zdanje. Uostalom, dok sam završavao svoj posao na travnjaku glavnoga stadiona, krajičkom oka sam vidio predsjednika Damira Miškovića kako je u jednom trenutku stao i pogledao oko sebe… Vidjelo mu se u očima kako istinski gušta. I neka gušta. Zaslužio je. Ovo je fenomenalna stvar za riječki nogomet – rekao je Boro. I bio sto posto u pravu.
Riječka mladost
Kako li je samo lijepo bilo vidjeti riječku nogometnu mladost kako, poput svoga predsjednika, gušta uživajući u najljepšoj igri na travnjaku novoga rujevičkoga stadiona. I doista ništa nije bilo ljepše od razvučenih osmijeha na licima dječaka i mladića koji su iz prve ruke mogli osjetiti kako se to lopta »valja« na novom travnjaku.
– Trava je super, baš smo se lijepo naigrali. Dao sam i gol. Sada čekam da malo pogledam seniore kako treniraju. Tko mi je najdraži? Anas Sharbini, normalno! – u jednom je dahu ispričao mlađi morčić David Zubović. A što je rekao njegov idol Anas?
– Iskreno, bilo je malo tvrdo i sklisko, ali ima još vremena do utakmice, sve će to doći na svoje. Inače, stadion je fenomenalan, tunel, velike svlačionice… Baš odlično. A na teren ćemo se priviknuti, meni je samo važno da moja vanjska ulovi, ha, ha, ha…
Ma, ulovit’ će, Anase! Već u nedjelju protiv »Lokomotive«! Mora! Neka pobjednički vatromet obasja nebo nad naljepšim zaljevom na svijetu! Pa onda s guštom nizbrdicom prema Turniću i Podmurvicama…
