Vjerna B tribina

Neobično gostovanje: “Rijeku” došli podržati navijači – “Aberdeena”

Edi Prodan

snimio Roni Brmalj

snimio Roni Brmalj

Aberdeen i Rijeku povezuje mnogo sličnosti, od veličine do karaktera dijela privrede, a u navijačkom to bi se moglo podvesti pod našu domaću parolu »soli contra tutti«. Oba grada, odnosno kluba se sami bore protiv institucija koje se u našem slučaju nalaze u Zagrebu i Splitu, a u njihovom u Glasgowu, koje često nezakonitim, »podzemnim« radnjama blokiraju sportska nadmetanja pa umjesto da pobijedi bolji, to čini – utjecajniji.



Kad je u pitanju nogomet i posebno način na koji se kreću i kako zvuče najtemperamentniji navijači, djelovalo je potpuno nestvarno. Ugodan ambijent restorana »Borik« na Pećinama, smještenog na jednoj od najljepših lokacija u Rijeci, njih dvoje  letom preko Amsterdma i Zagreba pristigli iz Škotske i prijatelj koji ih je u Rijeci dočekao i odveo ih na ručak. Miran, tihi ručak. Vani ugodnih, proljetnih dvadeset stupnjeva i pogled na unikatni Kvarner.


A onda, kad su se već polako uživjeli u svu tu ljepotu sljubljivanja jedinstvenog hrvatskog zemljopisa i jednake takve gastronomije, nahrupilo je – bučno mnoštvo. Teo Francetić i Robert Crnjak, utemeljtelji navijačke skupine »Vjerna B tribina« uletjeli su u »Borik« s većom ekipom svojih prijatelja i od romantičnog ručka u kojem su uživali Nicci Falconer i Stevie Fraser pripadnici »Red Armya«, najvjernijih navijača »Aberdeena« pretvorili u pravu navijačku feštu.


Samo Riječani


– Nicci i Stevie su naši prijatelji, ljudi s kojima smo se upoznali prigodom onog za nas tako nesretnog gostovanja »Aberdeena« u Rijeci. Na Korzu je bila njihova poveća navijačka kolonija, a mi smo ih odveli, jer su to i sami poželjeli, u našu bazu koja se tad nalazila kod Mirota na Kantridi. Oduševili su se s tom našom gestom o čemu su u velikoj reportaži o Rijeci pisale i njihove novine Evening Express. A i oni su sami, iako »u nogama« imaju bezbrojna gostovanja, priznali da im je to riječko gostovanje iz  2015. godine jedno od najnezaboravnijih – pojašnjava Francetić.





Nicci i Stevie, ljudi u najboljim »srednjim godinama« nisu krili oduševljenje.


– Obećali smo našim riječkim prijateljima da ćemo doći u Rijeku kad bude najpotrebnije. Kako je to sada, kako je ovo vrijeme u kojem se borite za osvajanje titule prvaka Hrvatske, odlučili smo propustiti vikend uz naše »crvene« i doći vas podržati u utakmici protiv »Splita«. Bili bismo došli i prije, no poslovne obaveze nisu dozvoljavale. Sad smo tu i iskreno se nadamo kako ćemo i mi biti ona jedna mala, ali bitna pomoć da stignete do svog cilja – istaknula nam je Nicci koja posjeduje vlastitu tvrtku što kooperantski posluje s naftnim biznisom čije je u sjevernomorskom prostoru Aberdeen jedno od središta.


Aberdeen i Rijeku povezuje mnogo sličnosti, od veličine do karaktera dijela privrede, a u navijačkom to bi se moglo podvesti pod našu domaću parolu »soli contra tutti«. Oba grada, odnosno kluba se sami bore protiv institucija koje se u našem slučaju nalaze u Zagrebu i Splitu, a u njihovom u Glasgowu, koje često nezakonitim, »podzemnim« radnjama blokiraju sportska nadmetanja pa umjesto da pobijedi bolji, to čini – utjecajniji.


– Ha, priča o B tribini… pa moglo bi se reći da smo svi mi, dakle nemala ekipa koja se danas nalazi u prvim redovima »zapada« Rujevice, prošli klasični put riječkog navijača. Ja sam se primjerice, a bilo mi je tada smo 15 godina, 1987. ukrcao na »Bijeli vlak« s kojeg do dana današnjeg na simbolički način nisam sišao. I moje je odrastanje bilo na D tribini, no kako je vrijeme prolazilo, a otac sam i troje djece, došlo je do toga da sam se prebacio na B poziciju. A tamo, ne da je bila salonska atmosfera kakva karakterizirala centralnu tribinu Kantride, nego ekipa s istom pričom – ušli smo u srednje godine, ali nismo izgubili ništa od temperamenta navijanja kojeg smo imali i kao pripadnici D sektora – pojašnjava Crnjak.


A s obzirom da su se itekao razumjeli u zdušnom navijanju i burnim reakcijama na sudačke nepravde kojih kad je »Rijeka« u pitanju ima znatno više no što bi to bilo u okviru fraze »i suci su ljudi od krvi i mesa«, došlo je polako i do »institucionalnog« povezivanja.


– Pa recimo da je do pojave transparenta »Vjerna B tribina« došlo negdje 2013. godine. Nas je dvadesetak, ponekad i tridesetak postalo dobro društvo, počeli smo se družiti i izvan utakmica, mnogo toga prolazimo zajedno. Nismo nikakva protuteža ostalim navijačima, najviše na svijetu poštujemo Armadu i apsolutno smo dio koreografije koju potiču ti sjajni dečki, no mi smo ipak – B tribina. Nešto starija ekipa koja unatoč godinama ne prestaje niti će ikad prestati strasno voljeti »Rijeku« – pojašnjava nam Francetić.



A kad je »B tribina« u pitanju, naredali su se i brojni odlasci na utakmice hrvatske nogometne reprezentacije.


– Reprezentaciju pratim od 1998. godine kad sam bio na utakmici u Lensu gdje je Hrvatska igrala protiv Jamajke. Od tada, osim kada su u pitanju Japan i Brazil za što naprosto nisam imao dovoljno novca, bio sam na svim velikim natjecanjima, a imam tu još i mnoštvo domaćih utakmica. Kad smo se povezali u »B tribinu« zajednički smo lani otišli i u Francusku, najprije u Pariz, kasnije i u St. Etienne – dodaje Francetić.


A svih tih dvadeset godina Francetić i njegova ekipa prepoznatljivi su i po hrvatskoj zastavi na kojoj je jasno istaknuto »Rijeka«.


Moć malenih


– Apsolutno. Riječani. Podrijetlom nas ima sa svih strana. U Rijeku su naši preci doseljavali od svukuda, pa tako i iz Dalmacije, ali mi smo samo jedno – Riječani i veliki navijači »Rijeke«. Misim da samo tako može biti, da je samo tako posloženo – normalno – naglasio je Crnjak.


Spojila ih je moć »malenih«. Iako iza sebe ima jedan monumentalni rezultat, »Aberdeen« je naime pobjedom od 2:1 nad »Rijeci« mrskim »Realom« iz Madrida, golom Johna Hewitta u 112. minuti, dakle u produžetku, 1983. osvojio Kup pobjednika kupova, nije puno puta bio prvak Škotske. Stoga, suport dvoje navijača iz Škotske možda nije brojčano velika podrška, ali je svakako upravo onaj tako potrebni »začin«, tako dobrodošao kamenčić u mozaiku ovogodišnjeg prvenstva koji bi na kraju morao dati – pobjedničku sliku.


– Prošao sam nebrojeno mnogo utakmica, malo je tih »viših sila« koje me mogu odvući sa stadiona na kojem igra »Aberdeen«, ali ova priča s »Rijekom« je naprosto morala biti jedna od njih. Želim vam svu sreću do kraja prvenstva, želim vam od sveg srca da postanete prvaci. Na neki način učinit ćete to i za nas, za »Aberdeen« – ponosno je naglasio Fraser.


A mi se iskreno nadamo da ćemo ih uskoro vidjeti opet, da će će ekipa iz Aberdeena za nešto više od mjesec dana biti u Rijeci. Na velikoj fešti koja će trajati danima i u jedan veliki lanac sreće spojiti Kantridu i Korzo. O realizaciji njihovog dolaska, ne brinemo. Za to je tu ekipa iz »B tribine«, Robert Crnjak, Petar Knežević, Igor Buk i Teo Francetić koji su zajedno bili na gostovanju u Aberdeenu.