Foto Roni Brmalj
Vešovićeva energija i srčanost odavno su doprle do tribina na kojima se istekom proljetnog dijela sezone sve češće skandiralo igraču koji se po mnogo čemu prometnuo u istinski simbol šampionske »Rijeke«
RIJEKA Marko Vešović najbolji je igrač šampionske momčadi »Rijeke«! Tako barem misli većina od 15.500 čitatelja koji su sudjelovali u anketi našega portala tijekom proteklih tjedana. Krilni napadač ili bek riječke momčadi odnio je pobjedu ispred Andreja Prskala, Franka Andrijaševića i Stefana Ristovskog.
Crnogorski reprezentativac osvojio je simpatije većine čitatelja, kao što odavno već uživa status kultnog igrača među navijačima »Rijeke«. Vešovićeva energija i srčanost odavno je doprla do tribina na kojima se istekom proljetnog dijela sezone sve češće skandiralo igraču koji se po mnogo čemu prometnuo u istinski simbol šampionske »Rijeke«.
Rođen 28. kolovoza 1991. u Podgorici
Klubovi: Mladost Lučani, Budućnost, Crvena zvezda, Torino, Rijeka
Nastupao za mlade i A reprezentaciju Crne Gore
12 nastupa i jedan pogodak za A selekciju Crne Gore
89 nastupa i 10 golova za Rijeku
Osvajač Kupa i prvenstva Hrvatske te Kupa Srbije
Vrijednost po transfermarktu milijun eura
U prvom redu zbog pobjedničkog karaktera, snažne osobnosti i želje da s travnjaka izađe kao pobjednik pod svaku cijenu: bilo kad i bilo gdje! Malo je igrača koji su s toliko srca, volje i želje nosili dres s »Rijeknim« grbom, iako je potpuno jasno da je nekadašnjem igraču »Crvene zvezde«, »Budućnosti« i »Torina« riječka adresa u prvom redu trebala poslužiti kao privremeno utočište prije novog odlaska negdje u inozemstvo. No, kao i u životu, tako se i u nogometu neke velike ljubavi jednostavno dogode slučajno i naglo. Slučajan susret »Rijeke« i Vešovića u ljeto 2014. godine razvio se s vremenom u strasnu vezu koja ima svoju dugu povijest.
Srce momčadi
Naime, Markov djed Nikola služio je vojsku na Trsatu, a tata Rade igrao za »Rijeku« krajem 80-tih i početkom 90-tih godina. Morao je otići kada je bilo jasno da će se na prostoru bivše Jugoslavije odigrati nešto važnije od nogometnih utakmica
– Te dvije godine u Rijeci bile su mi najljepše u karijeri. Uživao sam u nogometu, životu, gradu… Rijeku nosim u srcu. Onog dana kad sam odlazio iz Rijeke, 28. kolovoza 1991., rodili su mi se blizanci Marko i Nikola. Ukrcao sam se na brod za Dubrovnik s velikim žalom. Suze su mi potekle kad sam se popeo na palubu. Gledao sam Rijeku i pitao se hoću li više ikad vidjeti ovaj grad. Htio sam ostati i živjeti na Kvarneru, ali nažalost dogodilo se što se dogodilo – kazao je nedavno tata Vešović na tu temu.
Igrom sudbine Marko se 23 godine kasnije vratio Rijeci za kojom je tata Rade toliko čeznuo, a navijači »Rijeke« u njemu dobili jednu od najvažnijih karika u pohodu na svoj prvi, povijesni naslov prvaka. Ako je Prskalo donosio sigurnost, Franko zabijao najvažnije golove, Mišić bio mozak, a Ristovski duša ove ekipe, onda je Vešović bio srce momčadi. Upravo tako! Njegova silna energija dizala je momčad kada je bilo potrebno napraviti presudan korak prema pobjedi.
– Marko je izvan terena miran, ne voli se eksponirati, ali na terenu je vulkan, to je od mene naslijedio. Stekle su se neke predrasude o njemu, ali vjerujte da je sjajan dečko, obrazovan, završio i fakultet u Beogradu (sportski menadžment), bio odličan učenik u gimnaziji… Nosi sa sobom taj žar za pobjedom, mislim da to nije mana – dodao je Vešović senior o svojem junioru.
Markov otac Rade također je igrao za »Rijeku« dvije godine na prijelazu iz osamdesetih u devedesete godine, a brat blizanac Nikola igrao je nogomet u podmlatku »Budućnosti«. Kaže priča da Nikola, inače ljevak, nije bio tako ustrajan kao Marko pa je rano »objesio kopačke o klin«.
Veliki pobjednik
Iako to vjerojatno nije uvijek htio Marko je nerijetko osim svojim igrama punio novinske stupce svojim postupcima ili izjavama. Jednostavno, nije tip koji će proći kraj diktafona ili pak zastati da bi izbacio iz sebe nekoliko stereotipnih izjava o tome kako »će dati sve od sebe za pobjedu«. Naslušao se pritom po hrvatskim travnjacima i raznih uvreda, a na neke nije ostao dužan. Jednostavno ima prejaku osobnost da bi tek tako prešao preko uvreda pa je znao upadati u nevolje. Kao na primjer u Vinkovcima, kada je na provokacije predstavnika »Cibalije« uzvratio odgovorom da će mu dati »sto kuna za jogurt«, ili kada je po završetku derbija u Maksimiru u prolazu s terena prema svlačionicama dobacio domaćim novinarima nekoliko psovki.
– Napišite da je »Rijeka« prva je… vam sve… da vam je… – zagrmio je ispod maksimirskog juga Vešović i zato bio kažnjen.
1. Marko Vešović 34 %
2. Franko Andrijašević 28 %
3. Andrej Prskalo 12%
4. Stefan Ristovski 6%
5. Mario Gavranović 4%
Leonard Zuta 4%
U sportskom smislu bezobrazan, mangup u kopačkama, ali u prvom redu – veliki pobjednik. Čekao je cijele sezone trenutak kada će uzvratiti najboljem igraču »Dinama« Soudaniju na brojnim provokacijama, golovima, pa i nekim podcjenjivačkim izjavama. I dočekao svoj trenutak za osvetu u finalu Kupa u Varaždinu. Soudanijeve suze i Vešovićevo trijumfalno podizanje pokala na neki su način najbolje ilustrirali nogometnu sezonu iza nas.
Ona je bila zanimljiva i zbog nogometaša poput Vešovića koji su je na svoj način ukrasili i obilježili. Uostalom, navijače, narod, ne možeš prevariti. Prepoznali su u Vešoviću ono što »Rijeka« dugo nije imala: igrača na terenu i van njega sa snažnim šampionskim gardom i velikim srcem. Kada je »Rijeka« pobijedila »Cibaliju« i matematički potvrdila naslov Vešović se našao na ramenima navijača, a niz njegovo lice potekle su suze radosnice. A to je nešto što ne možeš odglumiti…
