Predsjednik Rijeke o budućnosti

Mišković kaže da je dao maksimum za današnju Rijeku: “Svatko tko može više, dobrodošao je”

Denis Frančišković

Damir Mišković/Foto V. KARUZA

Damir Mišković/Foto V. KARUZA

Ako dođe ozbiljan investitor koji će podignuti Rijeku na još veću razinu, ja sam prvi da mu dam mandat, crveni tepih sa zlatom porubljen. Sve zbog dobrobiti Rijeke - naglašava Mišković



RIJEKA Damir Mišković sinoć je sat vremena uoči Noći Rijeke rezervirao za druženje s medijima. I otvorio dušu. Nije to bila kava s predsjednikom, već pivo s prvim čovjekom kluba, kako je Mišković naglasio. Priznao je da je godina na izmaku bila teška, ali uspješna. Ali i da je zadovoljan. Problema uvijek ima…


– Nije lako skupiti novce da bi Rijeka bila na ovoj razini na kojoj je sada. Definitivno, a ja to ne skrivam, ako se ne prodaju igrači, Rijeka je u problemima. I to velikim – rekao je Mišković dodajući: – I to ne samo Rijeka, nego bilo koji drugi klub u Hrvatskoj. Ako netko kaže drugačije, taj laže. Mi nemamo niti tv prava, ni kladionice… samo manje sponzore kojima treba zahvaliti.


Strateški partner za sada je samo želja. Jako je teško naći ulagače, ali poziv onima za bolju i jaču Rijeku je otvoren, tvrdi prvi čovjek kluba.




– Potraga za strateškim partnerom i prodaja kluba također se provlače po medijima. To sam vidio kada sam bio u Londonu. Ako sam u Dubaiju, onda sam s arapskim investitorima, sada idem u Švicarsku pa ću valjda po medijima s njima pregovarati… Realno, da budem iskren, mi smo s Rijekom postigli maksimum. U financijskom smislu. Nažalost, ja osobno ili mi svi zajedno, ne možemo više doprinijeti Rijeci. U prosjeku je to oko 14 milijuna eura svih ovih godina. Ako bilo tko danas, sutra dođe i ponudi Rijeci isto, više i bolje, ja nemam problema zbog ega i ponosa da im neću dati Rijeku ako vidim da će biti bolja sutra. Što mogu više osvojiti od ovoga što smo osvojili? Ako dođe ozbiljan investitor koji će podignuti Rijeku na još veću razinu, ja sam prvi koji ću mu dati mandat, crveni tepih sa zlatom porubljen. Sve radi dobrobiti Rijeke – naglašava Mišković.


Investicije nisu problem samo Rijeke već svih hrvatskih klubova.


– Realno, za naše klubove u Hrvatskoj jako je teško naći prave ulagače, jedino ako su jako veliki zaljubljenici u hrvatski nogomet ili ako imaju neke poslovnu koris. Ako nema fiksnog prihoda kao vani, teško je to očekivati. Možda se varam – zaključio je Mišković tu temu.


Novinare je zanimalo je li dosad pitao sebe »što je ovo meni trebalo?«


– Smeta me kontinuirana negativa prema klubu od nekih, u jednom trenutku mi se činilo kao da je sve to na osobnoj bazi. Nažalost, razočarao sam takve kad smo osvajali trofeje jer imali smo rezultate uz sve turbulencije. Nije tu samo Armada, već općenito atmosfera u našoj regiji. Bilo mi je drago jer smo uz sva podbadanja napravili rezultat. Najlakše je biti uz klub kad pobjeđuje, trebamo vjerovati jedni drugima. Nama je stalno bilo »oblačno« i kad smo pobjeđivali. Mislim da su negativne stvari iza nas. Tko hoće neka nas prati, tko neće… Portali? Počeo sam ih ne otvarati. Bolje se osjećam.


Vrijeme praštanja


Odnos s navijačima ove je godine bio pod posebnim povećalom. Jesmo li još uvijek pod sloganom »Zajedno smo Rijeka«?


– Hvala svim pretplatnicima, svim navijačima, neovisno jesu li ultrasi, svima onima koji su podržavali klub. Sigurno da nam problem od prošle godine s neslaganjem dijelom navijača nije išao u prilog. Ali ponosan sam jer su istok i zapad dosljedno zamijenili Armadu. Bolje da je to bila Armada, jer nemojmo se lagati, kad imaš navijački vjetar u leđa sigurno je puno lakše. To se osjetilo i kod igrača, što se posebno vidjelo protiv Genta. Što je, tu je. Ne bih se vraćao na to, nego bi zamolio sve za dobrobit kluba zaboravimo na te sjekire i mislimo samo na Rijeku. Sad je vrijeme praštanja, mira i ljubavi pa vjerujem da ćemo od Nove godine početi sve u boljem ambijentu. Ponavljam, ako nema navijanja, igrači daju 30 posto manje.


Posebno ga je obradovala pobjeda nad Hajdukom.


– Svaka pobjeda protiv Hajduka mene raduje, ali i svaka druga pobjeda. Definitivno mi najviše volimo kad pobjedimo Splićane, zasluženo smo ih dobili i u ovih osam godina im pokazali gdje je nama, a gdje njima mjesto. Hajduk je jedna ozbiljna organizacija i velik klub koji prolazi kroz turbullencije koje treba riješiti. Prije nekoliko kola bio je deset bodova ispred svih nas, ali svaki klub ima po sezoni jednu ili dvije rupe. Nadam se da smo izašli iz toga.


Dolazak Simona Rožmana izazvao je različite komentare, od pozitivnih do krajnje negativnih.


– Kad je došao Kek, bilo je kriznih razdoblja pa je došao Bišćan kojem se također nije vjerovalo. Rožmana nismo našli na cesti, bio je praćen duže vrijeme. Vjerujem da je to trener koji nama sada treba, mlad, ambiciozan, pun želje za radom… Uz pomoć svih nas pa i na greškama na kojima uči – dajmo mu šansu. Rijeka je jedna nova stvar za njega, tu je presing, nervoza, mediji, navijači, dobro, loše…, tako da mu je to dobra škola. To je škola odrastanja uz nas, a klub će stati uz njega dok god vidi žara u njegovim očima i dok god idemo tamo gdje želimo doći. Trebat će mu puno sreće, znanja i strpljenja.


Naša djeca


Razočaran je skandiranjem dijela navijača prema mladim igračima.


– Molim sve da našim mladima igračima daju podršku i kad im ide loše. Ne da ih pojedinci sramotno vrijeđaju. Jer to su naša djeca. Ako treba nekog vrijeđati, neka vrijeđaju starijeg igrača koji igra za velike novce. Tim ljudima koji se tako ponašaju prema Smolčiću i Lepinjici osobno poručujem da ih može biti sram. Griješit će, ali to moramo istrpiti ako želimo imati naše dečke u prvoj momčadi. Meni je cilj da u pet godina profiliramo pet naših prvotimaca. Ako je to teško, onda smo negdje pogriješili. Lepinjica je projekt, Smolčić je projekt, svi mladi su naš projekt.


Posebna tema je odnos prema Social Sportu i Gabrijelu Volpiju. Kakva je tu situacija?


– HNK Rijeka je prema Social Sportu otplatila sve. Nema nikakvih dugovanja i to je fama. Ponavljam jednom za svagda i za one koji žele čuti. Social Sport je došao u Rijeku nakon što je Robert Komen došao do mene i zamolio me da pomognemo iz naše Fondacije sa 100 tisuća eura za plaće. Rekao sam mu da to tako ne funkcionira. Nakon toga sam ljude iz Fondacije zamolio da pomognu Rijeci kad smo to učinili Pro Reccu, Speziji, Primorju… To je ipak moj grad. Ljudi su digli digli ruke i dogovorili smo da ćemo vratiti dugove uz 1.8 milijuna eura godišnje donacije Rijeci. Ja sam uspio to dići na 2.2 milijuna. Nije bilo riječi o stadionu, kampu, ničemu… Samo neka se u tri godine stabilizira klub. Došla su dva, tri bolja rezultata, a Social Sportu je išao dobro biznis u Africi. Nama je najveći problem bio kamp, nismo imali gdje trenirati. Na Rujevici je trebao biti sasvim jedan normalan kamp s investicijom od dva, tri milijuna eura, no sve se otegnulo, morali smo otkupiti terene, a prvih 15 milijuna eura bilo je leglo na Erste banci za stadion. Nažalost, nismo uspjeli ishodovati dokumente i da se novci ne vrate u Fondaciju mi smo ih »ulupali« u Rujevicu. I nakon toga doživio sam parole po gradu, torture, napade preko portala… Onda to zaboli. Rijeka nije trebala imati ni novi stadion, ni kamp, ni igrati u Europskoj ligi… Što je ostalo za otplatu? Ostala je Rujevica. U ono vrijeme počeli su i neki negativni natpisi o Volpiju koji mi je rekao »vi me Damire gazite, a ja pomažem. Vodi svoju brigu, ako ne, mi sve uzimamo«. Onda sam ja to preuzeo na svoju odgovornost i sada otplaćujemo taj dug. Koliko vrijedi Rijeka? Teško je reći. Temeljni kapital je 8.5 milijuna eura. To su zakoni tržišta – zaključuje Mišković.