Povratnik

MOMO RASPOPOVIĆ Riječki bek o klubu, gradu, Rožmanu, najgorem/najboljem u 2019. i željama za 2020.

Denis Frančišković

Foto: R. BRMALJ

Foto: R. BRMALJ

Jedina i najveća želja mi je zdravlje. Puno sam toga prošao ove godine i vidio da se sve ostalo da popraviti, ispraviti i učiniti boljim kad je čovjek zdrav. Glavna želja je prva momčad - kaže Raspopović



RIJEKA – Momčilo Raspopović, uzdanica »bijelih« na desnoj strani, nakon teške godine u kojoj ga je mučila kalvarija ozljeda, opet vraća svoju prepoznatljivost u igri. Na nedavnoj utakmici na Poljudu ušao je u igru i zabio ključni pogodak za vodstvo od 0:2 koje je prelomilo utakmicu i praktički odlučilo pobjednika.


Drugi je to pogodak novopečenog crnogorskog reprezentativca u dresu Rijeke, jedan koji je zabio još Dinamu u Maksimiru spada u domenu eurogolova.


Izgleda da se Momo, kako ga zovu suigrači, specijalizirao za derbije… Na Noći Rijeke bio je dobro raspoložen kao i ostatak momčadi. Tri pobjede u nizu vratili su pravi štimung u redove Riječana.




– Vjerujem da su svi zadovoljni, posebno s prošlim prvenstvenom kad smo osvojili Kup i drugo mjesto, a ova Bijela noć je dobro došla i zbog nekog sadašnjeg manjeg uspjeha, niza dobrih rezultata u posljednje tri utakmice – kaže Raspopović.


Gol na Poljudu podigao je adrenalin i igračima i navijačima. Emocije su učinile svoje…


– Prezadovoljan sam zbog toga, ali najvažnije je da sam riješio problem ozljeda. Presretan sam zbog gola, pogotovo jer se to dogodilo na uvijek teškom gostovanju u Splitu. Pomogao sam momčadi u završnici susreta, ali eto ostaje nam da još jako puno radimo i izvučemo što bolji rezultat do kraja prvenstva.


Nakon splitskog trijumfa, očekivano, »užario« se i mobitel…


– Bio je to veliki derbi u kojem vodimo borbu za drugo mjesto tako da je sve to odjeknulo. Bilo je i poziva i poruka nakon utakmice. Brojni su bili čestitari. Baš mi je drago zbog svega toga.


Na Poljudu je ušao na desno krilo, ali priznaje, sa sasvim drugačijim planom i taktikom.


– Ušao sam s ciljem da što više zatvorimo obranu i prilaze našem šesnaestercu. No, ispostavilo se da sam ulaskom okrenuo utakmicu u suprotnom smjeru, na najbolji mogući način. Tek onda se utakmica otvorila u trenucima kad smo mi očekivali suprotno i kad smo nastojali što više smanjiti prilaze našem golu. To je bio prvi cilj, no kad sam ulazio trener mi je rekao da gledam i kako krenuti prema naprijed. Bio sam svjež i bilo je prostora. Nije moglo bolje sve završiti.


Učiti iz poraza


Jedan je od polivalentnih igrača »bijelih«. Koji će ako treba završiti i na lijevom beku. I koji voli doći u završnicu, centrirati i naravno – zabiti.


– I kad igram desnog beka volim krenuti naprijed. To je posebna čar desnog bočnog. On mora odraditi sve perfektno u fazi obrane, a isto se traži da pridonose i fazi napada. S tim karakteristikama plijenio sam još kao mlađi igrač i stvarno volim »potegnuti« naprijed. Još kad stigne gol, gdje ćeš veće nagrade.


Bio je to drugi pogodak Raspopovića za Rijeku. Onaj prvi zabio je »modrima« u Maksimiru i izgleda specijalizirao se za derbije.


– Gol iz Maksimira posebno ću pamtiti. Ipak je to moj prvijenac u dresu Rijeke. Bio je to bitan gol, jednako kao i ovaj na Poljudu. Oba su važna i teško se mogu odlučiti koji je bolji i meni draži.


Zadovoljan je radom kod novog trenera, a želja je jedna – izboriti se opet za udarnu postavu.


– Svaka promjena donosi nešto novo. Smjena trenera po meni je došla u nezgodnom trenutku, posebno za mene. Bio sam ozlijeđen, a novi trener Rožman nije odmah mogao znati nešto više o meni i mojim kvalitetama. Sada radim sve jače i bolje i stvarno sam prezadovoljan kako sve funkcionira. Nadam se da ću se u skoroj budućnosti izboriti za startnih jedanaest. To mi je primaran cilj.


Raspopović je teško stradao krajem siječnja protiv Slaven Belupa kada su »otišli« križni ligamenti i na duže vrijeme ga udaljili iz momčadi.


– Sada je sve OK. Poslije ozljede iz Koprivnice, dobro sam se vratio i nema više nikakvih problema. No, bila se dogodila i ta ozljeda skočnog zgloba koja me opet sputala i odvojila od terena. I to u nekim ključnim treucima kada su bile reprezentativne stanke. No eto, prebrodio sam i to i uspio upisati dva reprezentativna nastupa što mi je posebno drago jer sam dugo čekao tu priliku. Tako da ostavljam sve iza sebe i gledam optimistički naprijed. Samo da što manje bude ozljeda…


U riječkoj momčadi sampouzdanje je u posljednje tri utakmice nabujalo poput kvasca.


– Kada dođe novi trener normalno je da dođe i do promjena i bude čak i oscilacija. To je proces, a vidimo kako vrijeme prolazi da je momčad sve bolja. Uspijevamo sve bolje primijenjivati trenerove zamisli, izgledamo puno bolje, a samim tim raste i samopouzdanje.


Prizemljenje od Dinama na Rujevici bio je bolan trenutak.


– Znali smo da je Dinamo jak i kvalitetan, a došao nam je na Rujevicu u najgorem mogućem trenutku. Nismo još bili posložili sve kockice. Bio je to teško razdoblje za nas, ali eto preživjeli smo. Događaju se i takvi porazi, vidimo to i u utakmicama širom Europe. Jednostavno to je sport. Nekad se iz takvih poraza i puno nauči. Bitno je da smo mi izvukli pouku iz tog susreta.


Obrana polazište


Poraz od Dinama, pobjeda na Hajdukom i splitski trijumf nad »modrima« pokazuju sve draži lige.


– Svaka utakmica je posebna, a posebno derbiji. Tu često odlučuju i detalji. U prvenstvu se rukovodimo time da nema lakših i težih protivnika, vidimo da danas u nogometu gotovo svako svakoga može iznenaditi.


Rijeka u posljednjim utakmicama napadački izgleda moćno. No, pokazalo se i na Poljudu, nema igre i rezultata bez čvrstog središnjeg bloka i čvrste, pravovremene uže obrane, pokretljivih bekova…


– Svaki napad počinje od obrane. Ponekad jednostavno cijela momčad mora sudjelovati u obrambenoj igri i svi moramo raditi i truditi se ako želimo biti čvrsti i kompaktni. Kad smo čvrsti otraga, onda možemo razvijati našu prepoznatljivu napadačku igru.


»Bijeli« su Istru slomili u prvih pola sata, ali opet su u nastavku »isplivali« stari problemi. Srećom po njih nije bilo tolikog pada da bi se posljedice osjetile na rezultatu.


– Tu sigurno imamo neki problem. Pokušavamo to što prije riješiti, ali ne ide to tako jednostavno. Za to će trebati vremena. Mislim da je to posljedica uvođenja novih zahtjeva, ali ne strahujem, kako vrijeme bude odmicalo bit ćemo sve bolji i u tom segmentu.


Momčad se odjednom našla u situaciji da godinu može završiti čak i na drugom mjestu.


– Slijedimo takva razmišljanja i želimo što bolje odigrati ove dvije utakmice do kraja godine. Trudit ćemo se da to ostvarimo, no vidjet ćemo koliko ćemo u tome i uspjeti. Motiv i želja su neupitni…


Reprezentativni debi


Na oproštaju od Rujevice u subotu dolazi Varaždin. Svježi prvoligaš, ali momčad koja se nikako ne smije podcijeniti.


– Varažinci nisu loša momčad, naprotiv, znaju biti »tvrd orah«. To su pokazali i protiv Dinama, ali i protiv dosta jačih momčadi. Liga je dosta izjednačena i nema lakih protivnika. Za subotnju pobjedu morat ćemo dati sve od sebe. To je najvažnije.


Najljepši i najlošiji sportski trenutak u godini na izmaku? Momčilo tu ne treba previše razmišljati. Dva su »detalja« obilježila 2019. godinu.


– Naružniji i najnesretniji trenutak bila je ta ozljeda u prvom kolu 21. siječnja. I to odmah na startu prvenstva i nakon teškog rada. Bio je to veliki peh i moj najgori ovogodišnji trenutak. Onaj najbolji? Svakako je to poziv i debi za reprezentaciju.


Foto: R. BRMALJ


Foto: R. BRMALJ



Ranijih godina reprezentacija je bila puno prepoznatljivija nego sada, u Crnoj Gori teško su se osvajali bodovi…


– Kako su krenuli lošiji rezultati tako su se i ljudi malo »ohladili«. Sada je na nama da vratimo dobru igru i što više ljudi na tribine. Nadam se da ćemo opet imati onu staru atmosferu jer ljudi dolje vole nogomet i Crnu Goru. No, zna se, sve diktiraju rezultati.


Kad su u pitanu želje u novoj godini Raspopvić je vrlo jasan.


– Jedina i najveća želja mi je zdravlje. Puno sam toga prošao ove godine i vidio da se sve ostalo da popraviti, ispraviti i učiniti boljim kad je čovjek zdrav. Osjetio sam to na svojoj koži i to je još više učvrstilo moje mišljenje po tom pitanju.


Prvenstvenu i blagdansku stanku provest će uz obitelj i prijatelje.


– Odlazim doma desetak dana, a naravno želim se naći i s mojim prijateljima koje nisam vidio već duže vrijeme. Idemo u Beograd za Novu godinu, a naravno, želim biti i s obitelji. Dobro će i doći ta stanka da se opustim i »resetiram« i novu godinu počnem s jednim novim početkom – zaključuje Raspopović.


Mlada smo reprezentacija


Crna Gora razočarala je u kvalifikacijama za EURO u skupini A s Engleskom, Češkom, Kosovom i Bugarskom, završivši na posljednjem mjestu sa samo tri boda. Iz tri remija…– Više smo očekivali i svi smo mislili, a naravno i željeli napraviti neki puno bolji rezultat.

No, došlo je do smjene generacija i dosta smo mlada reprezentacija. Trudimo se da to prođe što bezbolnije i da rezultati ne pate. Dosta teško to ide, ali vjerujemo da ćemo u narednom razdoblju stvoriti dobru reprezentaciju – tvrdi Raspopović.


Joker i »happy face«


Raspopović je gol na Poljudu proslavio na specifičan način, s rukama na ustima i razvučenim širokim osmjehom.


– Istina, ha, ha… To je scena iz filma Jocker i meni se posebno svidjela. Sve s krilaticom »Put on a happy face« što se meni jako svidjelo. Dobra je to i lijepa poruka za sve ljude. Želio sam na taj način izraziti svoju radost – kaže Momčilo.


Prezadovoljan Rijekom, ljudima i klubom


Raspopović je za Rijeku vezan do lipnja 2022. godine. Zasad je zadovoljan svime što pruža grad na Rječini.


– Zadovoljan sam od prvog dana dolaska u Rijeku. Sve je na visokoj razini, i grad, i ljudi i klub. Baš sam prezadovoljan što se tiče Rijeke, svi su me dobro prihvatili tako da se nemam na što požaliti