Prejednostavno je pogoditi što će u subotu (i kada) doručkovati Rijekin trener Matjaž Kek. Nogomet, naravno, početak obroka u 8.30 minuta, utakmica Kina – Hrvatska iz Nanninga. Na meniju Arenasporta (svaka čast, svaka je kuna paketa dobro uložena), s obzirom na to da televizija kojoj ne plaćam pretplatu, nije zainteresirana za nogomet… Za život u njegovoj močvari. Ipak, »hrt« se hvali gledanošću u prošloj godini, poglavito s nogometom (Europsko prvenstvo), a vrhunac ludila bila je utakmica s Portugalom. Više od 1.300.000 Hrvata ispred tv ekrana!

Matjaž Kek je, zahvaljujući Arenasportu, prošle srijede ručao Adrijaševićev majstorski pogodak (tako je zabijao samo Van Basten…), u remiju (prije lutrije jedanaesteraca) s Čileancima. Andrijašević, na Kekovu radost, nije izgubio naviku zabijanja golova niti u dresu vatrenih, gdje je konačno pozvan i pokazao da bez obzira na »bogove« Modrića, Rakitića, Badelja, Kovačića, Brozovića… Čačić mora razmišljati i o Franku. Keku nije trebala potvrda Andrjaševićevih odlika, dobro zna zbog čega ga je tražio prije dvije godine. U manje od pola Rijekine sezone postao je najbolji igrač HNL-a! Kao što je Josip Mišić od mlade reprezentacije Nenada Gračana (s Mitrovićem, Bradarićem…), stigao do A selekcije i pokazao da ima plišane kopačke.

Dežurni pljuvači iz mržnje (i obračuna) sa Šukerovim HNS-om, odnosno »Mamićevim terorom«, ispratili su Čačićevu nacionalnu vrstu kao da je riječ o maturalnom izletu. Uvredljivo, površno i kritički kao da je riječ o stadu ovaca za kinesku klaonicu. Nepravedno su pokušali oduzeti radost mnogim pozvanim igračima koji su cijelu dosadašnju karijeru sanjali ovaj trenutak – slušanje hrvatske himne u dresu reprezentacije. Ekipa iz HNL-a, plus Filip Ozobić iz Bakua i Toni Datković iz Kopra. Mogla je to biti i »treća reprezentacija«, odnosno četvrta vrsta ako je ona (s Rogom, Pjacom i Kalinićem…), koja je svladala Španjolsku na Europskom prvenstvu, bila druga. A treća ona koja je u Belfastu glatko dobila Sjevernu Irsku. Čačić i igrači začepili su usta, mnoge i postidjeli zbog filozofskih rasprava na razini ulice, odigravši dobru utakmicu s Čileom u čijem, ma koliko šarenom sastavu, nije bilo mjesta za zvijezde Dinama, Henriqueza i Fernandesa. Igrače koji su u Maksimiru plaćeni kao cijela hrvatska vrsta zajedno!

Sjećam se jedne takve utakmice iz Bratislave 1994. godine, kada je ekipa HNL-a izgubila 1:4 od Slovačke. Momčad je vodio Tomislav Ivić, a Ćiro Blažević sjedio je na tribinama… Bio je to početak brončane generacije koju će vatreni teško dostići nakon što su se izgubili u »francuskoj šumi«, udarivši u portugalsku bukvu. Branio je tada Dražen Ladić, igrao je i Čačićev pomoćnik Ante Miše, kao i Samir Toplak, ali i Soldo i Cvitanović. Samo jedan »stranac«, Mirko Pavličević, iz Aaraua. Bili su u sastavu Riječani Mladenović i Elvis Brajković, koji je kasnije sjajno odigrao »beka« protiv Talijana u Palermu. Nema, dakle, nepotrebnih utakmica. Bez obzira na zaradu u ovom slučaju. I Srečko Katanec odveo je selekciju slovenske lige u Abu Dhabi, odigrao je neriješeno (0:0), sa selekcijom Saudijske Arabije. Danas će igrati s Finskom.

Čileanski vratar Christhofer Toselli obranio je dva udarca s bijele točke, Hrvatima zatvorio put do finala. Kinezi su željni nogometne slave. Za izbornika su doveli Marcella Lippija, svjetskog prvaka s Italijom prije jedanaest godina. Bili su tvrd orah Islanđanima u polufinalu China Cupa. Marijo Tot, novi trener Istre 1961, vodio je dva kineska prvoligaša, Harbin Yitenga i Changchuna Yatai, tvrdi da kineska liga nije ništa slabija od HNL-a, dapače. A za gostovanja naše predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović Pekingu, prisustvovao je susretu s kineskim predsjednikom Xi Jiinpingom. Prvi čovjek Kine raspitivao se o Modriću, Rakitiću, Mandžukiću…

Zbog toga je ova Čačićeva reprezentacija HNL-a morala biti u Nanningu. Predstavljati hrvatski nogomet. A koliko smo jaki (u nogometu!) potvrđuje ova »četvrta reprezentacija« Hrvatske. Ali nitko nema pravo omalovažavati bilo koju i bilo kakvu državnu selekciju. Ova samo potvrđuje da HNL nije »močvara«, već tvornica igrača u kojoj klubovi zaslužuju veću pažnju, poglavito kod infrastrukture.