Postoji na riječkom Korzu jedan genijalan čovjek. Dominikanac, pater Marijan Jurčević. Njegove su misli Božji dar, miluju dušu, svaka riječ je perje za srce… Ne znam koliko je zaslužan za uspjeh nogometaša Rijeke, ali sigurno se molio. Ako Bog nije imao pametnija posla… Jurčević je hrvatski Papa Bergoglio! Kakve veze ima Jurčević s nogometom? Obiteljske! Njegov je brat, živi u Mariboru, naime, otac Kekove supruge Gordane. Matjaž je više tražio inspiraciju po opatijskoj tržnici nego u Jurčevićevoj crkvi. Čovjek najprije mora sam sebi pomoći… Raditi, raditi i opet raditi. To najbolje znaju Rijekini nogometaši koji četvrtu godinu »ljetuju« u Kranjskoj Gori. Siguran sam da im ne pada na pamet doći na »zimski turizam«, recimo skokove na legendarnoj Planici. U Kranjskoj Gori je Rijeka trenirala prije prije pedesetak godina kada je trener bio pokojni Angelo Zicovich. Nakon trčanja na Planici davao bi igračima deset minuta vremena da uhvate vlak ili će pješke u osam kilometara udaljenu Krajsku Goru.

Nakon dva trijumfalna europska poglavlja, pa dva promašaja (Aberdeen i Basaksehir), nogometaši Rijeke ove će godine igrati kvalifikacije Lige prvaka. Prva je želja Damira Miškovića da na Rujevici svira himna Lige prvaka, a to je u play offu za skupnu fazu. Jer, umjesto prodaje igrače, barem za sada (otišao je samo Andrijašević), Rijeka želi od Europe naplatiti prikazano prošle sezone. Prijelazni rok traje do kraja kolovoza, ozbiljni su europski klubovi još na jahtama… U Kranjskoj Gori Slovenac Matjaž Kek postavlja temelje pete europske Rijeke. Čarobnjak iz Maribora ima sve kredite. Sjećam se nakon osvajanja Atlantic Cupa u Faru (igralo se Europsko prvenstvo 2004. godine), slavlja u Portugalu, kako je jedan od riječkih dinamovaca (Hajdukovac je svaki drugi »Riječanin«), poručio Keku da je to sve što je osvojio ove sezone. Riječani su Dinamu uzeli prvenstvo, uvjerljivo, dominantno, osvojili ga kolo prije kraja, a onda »modru osvetu« u finalu Kupa pretvorili u – tragikomediju. Rijeka je u Varaždinu odigrala najbolju utakmicu proljetnog nastavka. Rječani su u Faru, na obalama Atlantika, vježbali kako se penje na pobjedničko postolje. I dok je trijumf Rijeke u HNL-u bio očekivan, jedan drugi Slovenac, Andrej Hajnšek, Celjanin, dva dana prije olimpijskog finala u bacanju koplja netjarao je Saru Kolak, Riječanku iz Ludbrega, da vježba stupanje na postolje. Osvojila je zlatnu medalju hicem od 66,18 metara! Sara je 22. lipnja proslavila 22. rođendan. Čudo z Ludbrega koja obožava riječku kišu…

Riječani će još jedan prijateljski ogled odraditi u Sloveniji, a onda je na Rujevici generalna proba protiv Celja 7. srpnja. Sedam dana prije prve utakmice drugog pretkola Lige prvaka. Kekove izjave o složenosti prelaznog roka koji utječe na ekipu ne treba uzimati previše ozbiljno. Rekao bi Kek – folklor. Jer, Rijekin trener zna koga trenira i kako je stvorio šampionsku momčad. Od restlova… A Bog mu je prošle godine poslao Gorgona i Andrijaševića.

Zar se prošle godine nije »plakalo« za Bezjakom i Tomasovim? Prvi ne nedostaje, vratio se onima koji su ga kupili nakon što je odradio posudbu i osvojio naslov, a dvosmislene su izjave oko Tomasova. Jasno je da bi ga htjeli dobro unovčiti. U siječnju je u Albuferiji, mjestu zimskih priprema, najavljen dolazak Jelavića. Sutra slijeće! Kekov je komentar bio – »Dovedite mi stopera!«. Bio se, naime, ozlijedio Župarić.

Keku sada »nedostaju« tri igrača. Nadmašio je i Ota Barića kojemu su uvijek nedostajala – dva igrača. Rijeka ovog trenutka, bez obzira na odlazak Andrijaševića, ima najjaču momčad na ovim prostorima, vjerojatno najbolju ekipu u povijesti HNK Rijeka. Upravo zahvaljujući – Matjažu Keku. Želi dobiti svaku utakmicu, i onu najbeznačajniju, jer tako se stvara pobjednički mentalitet. U pripremnom razdoblju.

Europo, čuvaj se, stiže Kek!

Kada smo već kod isprepletenosti Rijeke i Slovenije, kada je riječ o sportu, otac gradonačelnika Rijeke, Vojka Obersnela, Milan, igrao je za Maribor. Kao i Kek, ali puno ranije.