Imao sam upalu pubične kosti, razmišljao i o prekidu karijere. U zimskoj stanci 2010. godine rekao sam si: OK odradit ćeš terapije i ako se ne vratiš zdrav, uhvatit ćeš se studiranja – kaže Alexander
Igrala se posljednja minuta sučeve nadoknade vremena utakmice u Vinkovcima kada je Marko Vešović zaradio najstrožu kaznu, a »Rijekin« Austrijanac Alexander Gorgon preuzeo na sebe ulogu izvođača. Pojačanje pristiglo u zadnjim danima prijelaznog roka iz bečke »Austrije« prevarilo je domaćeg vratara, no lopta je odsjela na gredi, a igrači »Rijeke« se od očaja uhvatili za glavu. Semafor je pokazivao: Cibalia 0 – Rijeka 0. Što se u tom trenutku događalo u mislima 27-godišnjaka iz Beča?
– Prvo mi je palo na pamet da nisam napravio nešto u čemu sam jako dobar – započeo je Gorgon. – Naime, sezonu ranije u dresu »Austrije« iskoristio sam osam od devet penala. Osim toga, to nam je bila zadnja šansa da dobijemo utakmicu i želio sam pucati penal jer sam bio siguran da ću zabiti. Međutim, u životu ponekad stvari odu u krivom smjeru i nakon tog promašaja pokušao sam pronaći razloge zašto nisam uspio iskoristiti najstrožu kaznu. Nisam ih u tom trenutku pronašao, ali sam zato nakon što sam zabio dva gola »Dinamu« došao do zaključka da je ponekad jednostavno nužno da ti se dogodi nešto loše da bi ti se nakon toga vratilo kroz nešto jako pozitivno.
Marina Leovca puno toga veže s Alexanderom Gorgonom. Bivši branič »Rijeke« (pretprošlog ljeta otišao je u PAOK) s Gorgonom je zajedno prošao kroz mlađe uzraste bečke »Austrije«.
– Znamo se od 13., 14. godine. Dugo smo igrali skupa i uvijek smo bili najmanji među svima ha, ha… – prisjeća se Leovac. – Kada me Ivan ljetos nazvao (Mance op.a) i spomenuo mogućnost da »Rijeka« dovede Alexandera, meni prvo nije bilo jasno kako je uopće to moguće. Pa čovjek je u prethodnoj sezoni zabio 19 prvenstvenih pogodaka u bečkoj »Austriji«! Rekao sam Manceu ako ga možeš uzeti nemoj čekati ni sekunde! – kaže Leovac, koji pozorno prati igre »Rijeke«.
– »Rijeka« me iznenadila protiv »Dinama«. Vjerujem, ne samo mene. Nitko nije očekivao da će pobjeda biti tako dominantna. Držim dečkima fige da uspiju uzeti naslov. Zaslužuju to i klub i navijači, cijeli grad, a najviše predsjednik Mišković. Svi znamo da mu je to najveća želja.
Idealan scenarij: »Rijeka« prvak, a Gorgon prvi strijelac lige?
– Zašto ne! Držim i njemu fige da ostane zdrav i da svojim golovima pomogne u ostvarivanju tog cilja.
Nakon tog promašaja postigli ste šest pogodaka u pet službenih utakmica za »Rijeku«. Je li u pitanju čista sudbina ili se nogometna pravda pobrinula da se izravnaju računi?
– I prije nego što sam došao u »Rijeku«, u svaku sezonu sam ulazio sa željom da postignem što više golova. Međutim, ni u najluđim snovima nisam mislio da će nakon onog vinkovačkog promašaja uslijediti svi ti pogoci. Sretan sam zbog toga, ali isto tako svjestan sam da se u nogometu stvari mijenjaju iz dana u dan. Ne zanosim se, uživam u ovom trenutku, ali svjestan sam da će doći i ne tako dobri trenuci.
Rođen 28. listopada 1988. u Beču
Odigrao 161 utakmicu i postigao 52 pogotka za bečku Austriju
Drugi strijelac austrijske Bundeslige u sezoni 2015./16. s 19 golova
Prošle sezone zabio 21 pogodak i devet puta asistirao u 40 službenih nastupa za Bečane
Jedan nastup za U-20 reprezentaciju Austrije
Šest pogodaka u sedam nastupa za Rijeku
Svakih 59 minuta postiže pogodak u dresu Rijeke
Čvrsto na zemlji
Dio navijača nadjenuo vam je novi nadimak: tvrde Gorgon je u »Rijeci« postao – Golgol?
– Navijači uvijek nađu nešto što je njima zanimljivo. Međutim, sve se u nogometu mijenja brzo i zato moram biti ponizan, s obje noge na zemlji. Iako, priznajem, uživam u trenutku…
Dio ste četverokuta Gorgon – Gavranović – Andrijašević – Vešović koji se iznenađujuće brzo »kliknuo«?
– Važno je da se dobro razumijemo na terenu, ali i izvan travnjaka, u svlačionici, pa čak i u privatnom životu. Kada sam došao, suigrači su mi olakšali prilagodbu na novu sredinu. Pokazali su da posjeduju pravi karakter, nitko ne misli samo na sebe, momčad je uvijek na prvom mjestu i to je po meni ključ uspjeha.
Mnogi vaši suigrači tvrde da je upravo »kemija« unutar ekipe tajna uspjeha ove momčadi?
– Često zajedno odemo na večeru, posebno nakon pobjede. Nije u pitanju neko žestoko partijanje. Lijepo je da se igrači druže izvan kruga stadiona zajedno sa svojim suprugama i djevojkama. To je jako bitno za momčadski duh.
Osvojili ste prvenstvo Austrije u dresu bečke »Austrije«. Koliko vam to iskustvo može pomoći u pokušaju da isto ostvarite u »Rijeci«?
– Svako iskustvo u ostvarivanju nekih značajnijih uspjeha u nogometu može biti korisno, međutim svaka utakmica, svaka sezona je drugačija i moraš biti spreman adaptirati se na nove zahtjeve. Rano je još govoriti o naslovu prvaka, odigrali smo tek nešto više od četvrtine prvenstva. Važno je da ostanemo na ovoj razini do zimske stanke, a onda ćemo vidjeti kako će stvari izgledati.
Osnovna internetska pretraga otkriva da su Gorgonovi roditelji rođeni u Poljskoj. Otac je također bivši nogometaš.
– Ako mislite na Jerzyja Gorgona, slavnog poljskog braniča iz 60-tih i 70-tih godina, on mi nije u rodu – upozorava Alexander.
Riječ o Wojciechu Gorgonu koji je bio dio poljske reprezentacije, sudionice Mundijala za igrače do 20 godina?
– E, to je moj otac. S 25 godina je zaradio tešku ozljedu, stradali su mu križni ligamenti koljena, a u to vrijeme mogućnost liječenja takvih ozljeda nije bila na današnjoj razini. Zbog toga je zaključio karijeru.
I postao nogometni sudac?
– Da!
I to ne bilo kakav, ima i značajnog međunarodnog iskustva kao pomoćni sudac?
– Bio je u jednom trenutku najbolji sudac u Austriji!
Znate li da je triput »mahao« u prijateljskim utakmicama Hrvatske?
– Znam. Sudio je i dosta utakmica u Kupu UEFA-e, nešto i u Ligi prvaka. Iza njega je dobra karijera. Da je ranije krenuo sa suđenjem, vjerojatno bi ostvario dobru karijeru kao glavni sudac – pojašnjava Alexander.
Beč i Rujevica
Jeste li očekivali više od »Dinama«, jedinog pravog konkurenta u borbi za prvo mjesto?
– Svjesni smo da »Dinamo« trenutačno igra ispod razine svojih realnih mogućnosti. Siguran sam da će se oni dignuti i pokazati svu svoju snagu. Moramo stalno biti na visokoj razini ako im želimo parirati. Moramo raditi maksimalno i spremni dočekati priliku napraviti nešto stvarno veliko.
Na rujevičkom stadionu nema toliko puno navijača kao na austrijskim stadionima, ali ozračje je vruće, navijači su temperamentni?
– Mi smo u Beču na većini utakmica, izuzev derbija, imali pet, šest tisuća gledatelja. Za mene to, dakle, nije ništa novo. Štoviše, na manjem stadionu kao što je Rujevica atmosfera je bolja nego u Beču. Naravno, naša želja je da nas prati što više navijača i siguran sam da ukoliko ostanemo na ovoj razini da će i u uvjetno rečeno manjim utakmicama tribine biti ispunjene.
Marin Leovac pristao je samo za čitatelje Novoga lista privremeno postati novinar i servirati svom nekadašnjem suigrači nekoliko zanimljivih pitanja:
LEOVAC: Da li ste još uvijek u kontaktu s Herbertom Gagerom, trenerom iz škole nogometa?
GORGON: Jesam! Svakog ljeta u Beču, za vrijeme dok traju pripreme u klubovima, formira se kamp u kojem se okupljaju igrači koji u tom trenutku nemaju angažman. Ovoga ljeta taj kamp vodio je upravo – Gager, moj trener iz mladih dana. S njim je uvijek zabavno, znamo se jako dugo vremena jer me, osim u mlađim uzrastima, jedno vrijeme vodio i kao trener prve momčadi »Austrije«.
LEOVAC: Zbog čega baš svaki godišnji odmor provodite u Hrvatskoj?
GORGON: Kao i sva djeca, nekada sam na odmor išao tamo gdje su me vodili roditelji. Nemaš izbora, ideš tamo gdje roditelji odluče. U to vrijeme sam se već zaljubio u Hrvatsku. Osim toga, Jadran nije daleko od Beča, sjedneš u auto i za nekoliko sati si na moru. Pored toga, stekao sam i dosta prijatelja u Hrvatskoj, posebno na Braču gdje sam često ljetovao i znao s lokalnim dečkima igrati nogomet u poslijepodnevnim satima. Kada sam osnovao vlastitu obitelj, kada smo dobili dvoje djece, zaključili smo da je puno jednostavnije sve stvari koje su potrebne za odmor staviti u automobil i spustiti se u Hrvatsku nego ići na neka komplicirana putovanja zrakoplovom – odgovorio je Gorgon privremenom dopisniku Novoga lista iz Grčke.
Imaju li vaše dobre partije u »Rijeci« odjeka u Austriji?
– Prate me internetski portali koji se bave austrijskim igračima u inozemstvu. Zabilježe svaki put kada zabijem pogodak. Pojavi se poneka slika, izjava…
Očito nedovoljno da biste ušli u fokus Marcela Kollera, izbornika austrijske vrste?
– Igrao sam svojevremeno nekoliko minuta za austrijsku reprezentaciju do 20 godina, ali onda me stigla dosta teška ozljeda.
Mislite na tešku upalu pubične kosti. Dugo ste se mučili tom nezgodnom ozljedom?
– Bila su to teška vremena za mene, razmišljao sam čak i o prekidu karijere. U zimskoj stanci 2010. godine rekao sam si: OK u idućih šest, sedam tjedana ćeš odraditi terapije i ako se ne vratiš zdrav u siječnju, uhvatit ćeš se studiranja. Sretan sam, naravno, što sam se na kraju ipak uspio vratiti.
Život uz more
Rekli ste svojevremeno da ste prošloga ljeta željeli otići iz »Austrije« željni novih izazova u karijeri, međutim velika je enigma zbog čega ste odabrali »Rijeku«?
– Prošlo ljeto je za mene bilo vrlo složeno. Prije svega, prošle zime sam prekinuo suradnju s menadžerskom agencijom s kojom sam godinama radio jer nisam bio zadovoljan. Pokušao sam s drugim agentima i mnogi od njih su mi svašta obećavali. Dugo sam čekao pravu ponudu, ali na kraju se ništa nije dogodilo. Ispalo je da u konačnici nemam u rukama nikakvu ponudu i u tom trenutku se javila »Rijeka«. Od početka sam osjetio da su ljudi koji vode klub ozbiljni i vrlo brzo su me uvjerili da je »Rijeka« dobar izbor.
Vjerojatno je važnu ulogu odigrala i vaša supruga, po majci Hrvatica?
– Naravno da je ona sretna što je došla živjeti u Hrvatsku. Poznaje jezik i osjeća se u Rijeci kao kod kuće. Nikada nismo razmišljali o tome da bismo jednoga dana mogli živjeti u Hrvatskoj. Međutim, sada smo sretni i uživamo u svakom trenutku.
»Leo« je nahvalio »Alexa«, a ni Gorgon nije ostao dužan svom nekadašnjem suigraču.
– Marina poznajem jako dugo. U isto vrijeme smo počeli svoje nogometne karijere. Ne čujemo se baš svaki dan, ali stalno smo u kontaktu. Kada zabijem gol za »Rijeku«, on mi uredno čestita, kao i ja njemu kada napravi nešto dobro u dresu PAOK-a. Impresioniralo me kako je njegova karijera krenula uzlaznom putanjom u nekoliko proteklih godina jer je prolazio kroz dosta teške trenutke u Beču. Dok je bio u »Austriji« vodio je tijesnu utrku sa suigračima za mjesto u momčadi i on je, na žalost, uvijek bio drugi izbor. Međutim, dobio je priliku za odlazak, stigao je u »Rijeku« gdje je pokazao svoje pravo lice, posebno u Europskoj ligi i to ga je odvelo u PAOK. Vrlo sam sretan zbog njega i njegove obitelji – kaže Gorgon.
Kakav je život u Rijeci?
– Za mene je nešto novo živjeti uz more. U tome stvarno uživam. Kada god idem na odmor s obitelji, zimi ili ljeti, uvijek to mora biti mjesto blizu mora. Za mene je život na moru ostvarenje sna.
Skrasili ste se u Kostreni, koliko ste stigli obići znamenitosti ovoga kraja?
– Obišao sam Opatiju i njezinu glasovitu šetnicu, zatim gradinu i crkvu na Trsatu… Vrlo bitno je da gdje kod sam bio da je pogled bio fantastičan. Volim prirodu. Mislim da ugodan život u nekoj sredini, kao što je to ovdje slučaj, može imati pozitivan efekt na svakog nogometaša.
